Doc. dr. Almir Fatić | TEMA BROJA
Mladost, proljeće žovota
Veli se da su nekog devedesetogodišnjaka upitali o tome kako mu jeprošao život, pa je on odgovorio: “Kao da sam ušao na jedna vrata, aizašao na druga. Sve je bilo kao tren.” Ova mudrost izrečena životnim iskustvom jednog starca na jednostavan i razumljiv način govori o nepobitnoj prolaznosti vremena, života, prolaznosti svega postojećeg na ovom svijetu: Sve što je na njoj [Zemlji] – prolazno je,/ a ostaje Lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog (Er-Rahman, 26–27).
U toj prolaznosti postoji jedan period ljudskoga života koga mo- žemo nazvati i smatrati proljećem života, a to je, pogađate, mladost. Da, ta prelijepa i čudesna riječ – mladost. Ništa novo nećemo kazati ako konstatiramo da je mladost najljepše životno doba, jer ono je doba energije, snage, zdravlja, maštanja, nadanja, planiranja, težnji, ideala i čega sve ne. Ove spoznaje pogotovu su svjesni oni kojima je mladost nepovratno prošla.
Velika je stvar biti svjestan svake blagodatidok traje, a ne samokada je prošla, jer je tada to uzaludno, a ta zakašnjela svjesnost se, zapravo, pretvara u tugu i žal. Naime, ako smo svjesni mladosti kao neprocjenjive ali, ipak, prolazne vrijednosti i blagodati, onda nećemo dozvoliti da nam uzaludno prođe, da je provedemo, iskoristimo i protraćimo ne znajući ni sami kako niti u šta.
Dakle, mladost je potrebno iskoristiti na najbolji mogući način – u dobrim i općekorisnim djelima. U hadisu o iskorištavanju pet stvari prije drugih pet na prvome mjestu spominje se mladost prije starosti: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti” (Hakim, Mustedrek, 4:341).
Znači, u mladosti, u tom proljeću života, treba početi sijati kako bismo u jesen života ub(i)rali i (po)žnjeli plodove. Ako ne posijemo, nećemo ni požnjeti! I proljeće prolazi; mladost ne traje vječno, ona malo-pomalo, neprimjetno izmiče i odlazi, najavljujući jesen života. No, hoćemo li dočekati jesen svojih života, to nam niko ne može garantovati. Ovo je još jedan stimulativni moment da mladost koristimo na ispravan i dostojanstven način.
Činjenica prolaznosti mladosti kao i samoga života poziva nas da ne zaboravimo svoja duhovna nastojanja, moralne zahtjeve, ibadete i općenito dobra djela. U mladosti takva nastojanja i napori imaju posebnu važnost i vrijednost, a pogotovo u vremenu velikih iskušenja, svakovrsnih moralnih posrtaja i svakodnevnih poziva na život “ovdje i sada” (here and now) bez ikakvih istinskih duhovnih i humanih sadržaja, kakvo je, nažalost, vrijeme u kojem živimo…
