Kada spominjanje Allaha, dž.š., ima utjecaja na naše srce? Tek kada se srce oslobodi nefsanskih želja i prohtijeva, zikr počinje utjecati na njega. U suprotnome, zikr koji rob čini nema utjecaja na srce, niti udaljava prokletog šejtana od njega.
Stoga, kako bi zikr urodio plodom, rob najprije mora odustati od griješenja. Zamislimo čovjeka koji je uzeo nož i krenuo da ubije nekoga. Ukoliko cijelim svojim putem čini zikr izgovarajući : “La havle ve la kuvvete illa billahi’l-alijji’l-azim”, takav zikr mu neće donijeti nikakvu korist, jer u njegovom srcu su srdžba i gnjev.
Izbaciti vesvese iz srca moguće je jedino ukoliko iz njega izbacimo ono što je njihov uzrok. Sve drugo što uđe u srce, sem Allaha, dž.š., potpomaže nastanak vesvesa, a jedini štit za srce jeste zikr – spominjanje Uzvišenog Allaha. Zikr je lijek za ljudska srca i šejtan nema udjela u njemu.
Svaka bolest i tegoba imaju svoj lijek i olakšanje; bolesniku su potrebni lijekovi, a siromahu novac… Zbog toga su muttekije (bogobojazni) smjestili zikr u svoja srca, te pomoću njega hode putem pokornosti Uzvišenome Gospodaru, Koji u Časnom Kur’anu za njih kaže: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” (A’raf, 201)
U navedenome ajetu, Allah, dž.š., navodi takvaluk kao uslov, a on se očituje kroz bježanje od harama. Jasno vidimo da rob prvo treba odustati od griješenja, jer ukoliko to ne učini onda će šejtanske vesvese prihvatati kao melekansko nadahnuće. Recimo, žena koja se naljutila na svoga supruga, prvo komšinici ljutito priča o svome mužu a onda uči sure Felek i Nas. A trebalo bi da prvo iz svoga srca izbaci srdžbu prema suprugu, pa onda da uči sure.
U časnom ajetu, Allah, dž.š., kaže: “Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha…” (El-Mudžadele, 19) Prema riječima nekih alima, ukoliko čovjek dođe u četrdesete godine, a još uvijek nije učinio tevbu, šejtan ga pomiluje rukom po licu i kaže: “Ovo je lice čovjeka koji je nepopravljiv.”
Onako kako se strasti zariju duboko u čovjekovo meso i krv, isto tako se zariju i šejtanske vesvese. Šejtan se ljudima isprječava na njihovom putu. Najprije sjedne na put islama i pita: “Zbog čega si postao musliman?” Zatim sjeda na put hidžre i džihada te udaljava čovjeka od borbe u ime Allaha, dž.š., i odvraća ga od namjere da se okrene dobru a napusti zlo. Potom sjedne na put Dženneta i odvodi čovjeka putem Džehennema. Ukoliko je u svoj toj borbi, zikr koji čovjek čini samo pūko brojanje bobaka tespiha, onda on neće dati nikakvu korist. Nasuprot tome, ukoliko se srce u svakom poslu istinski sjeća Uzvišenog Hakka, stanje je potpuno drugačije.
Ukoliko čovjek prilikom svakog posla, budna srca, izgovara “bismillah”, onda prokleti šejtan nema pristup tom poslu. Kada je prokleti Iblis sišao na Zemlju, od Uzvišenog Allaha je tražio deset stvari:
— Gospodaru moj! Ja ću im prilaziti sprijeda i straga, sa lijeve i sa desne strane, i vodit ću ih na stranputicu. Podari mi stanište.
— Tvoje stanište su banje i kupališta. (Danas su to plaže!)
— Podari mi mjesto na kojem ću sjediti.
— Ti ćeš sjediti po ulicama, čaršijama i pijacama.
— Podari mi hranu.
— Svako jelo bez bismille je tvoje jelo…
Imam Gazali, rah., u svom djelu Ihja ulumi’d-din, spominje još mnoštvo šejtanskih poslova. Ukoliko se zapitaš: “Šta je to što će udaljiti prokletog šejtana od nas? Da li je samo zikrullah dovoljan? Da li je dovoljno izgovarati ‘La havle ve lakuvvete illa billah’?…”, znaj da je jedini način očuvanja srca u tome da zatvoriš puteve ulaza prokletome šejtanu.
To je moguće čišćenjem srca od loših osobina. Istinski zikr u srce se smješta tek nakon što ono bude izliječeno takavlukom i očišćeno od ružnih osobina. Kada se takvoj osobi pokuša približiti prokleti šejtan, ona je sposobna da ga otjera onako kako o tome Allah, dž.š., govori u 201. ajetu sure A’raf.
Da, zikr je hak. Ukoliko pitaš “Da li zikr tjera šejtana?”, to ovisi o tvome namazu. Namaz je najpotpuniji oblik zikra i najuzvišeniji ibadet. Imam Gazali, rah., u svome Ihjau još kaže: “Ukoliko si obavio zikr u skladu sa prethodno spomenutim uslovima i klanjao namaz, šejtan se udaljava od tebe. Ali, osvrni se na svoje stanje! Provjeri stanje svoga srca radi Allaha, dž.š.
Ukoliko si u namazu zajedno sa prokletim šejtanom, ukoliko te on voda po sokacima, ukoliko u svojoj glavi sviđaš račune, ukoliko tokom namaza spremaš odgovor tvrdoglavima, ili si se pak sjetio nečeg što si bio zaboravio, tvoj namaz ne udaljava prokletog šejtana od tebe. Uz to, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj ko klanja dva rekata namaza i ništa mu ne naumpadne, Allah će mu oprostiti njegove grijehe.”
Časopis Semerkand, br. 104, Sohbet
