Vjernik je, prije svega, osoba koja se bori sa sobom i koja ne dozvoljava da je njen nefs zavede sa Pravog puta. Zbog toga, vjernik najprije preispituje sebe, svoje ibadete i svoja djela. Vjernik sebi postavlja pitanje: „Da li možda pogrešno postupam?“, pita i uči, te postupa shodno naučenom.
Ovosvjetski život sastoji se od ispita. Oni koji će svijetla lica izaći iz tog ispita jesu vjernici koji su povjerovali u Allaha, dž.š., i u Njegovog Resula, s.a.v.s. Manje-više, moguće je shvatiti koji nivo uspjeha smo postigli, ukoliko se iskreno preispitamo i prekontrolišemo.
Vjernik najprije treba imati lijep nijet. A posjedovati lijep nijet moguće je jedino ukoliko za cilj uzmemo Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i ukoliko budemo hodili putem koji nam je pokazao Uzvišeni Gospodar. Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Budi iskren u vjeri. Čak i malo dobrih djela učinjenih sa ihlasom, tebi je dovoljno.“ (Hakim, el-Mustedrek, 4/306; Bejheki, Šu'abu ‘l-iman, br. 6859)
Nakon ihlasa dolazi istikamet. Da bi vjernik shvatio da li je na istikametu, on prije svega mora biti učen. To se ukratko naziva ilmihalom, dakle, znanjem stanja. Zahvaljujući tom znanju, rob će izgraditi svoj život i bit će svjestan kamo i kako korača.
Farz je znati šta Uzvišeni Hakk od nas traži i kakvi su Njegovi propisi po pitanju imana, ibadeta, djelovanja i ahlaka. U našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu i u časnim hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., važnost tog znanja naglašena je na krajnje jasan i izričit način. Vjernik lijepog nijeta, iskren, na putu istikameta, vođen tim znanjem pazi na vlastiti način života.
U časnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast; a ko se upusti u sumnjive stvari, past će u haram (zabranjeno), poput pastira koji čuva svoje stado u blizini vladarevog zabranjenog posjeda i skoro da ga upusti u njega. Svaki vladar ima zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu uistinu postoji komad mesa, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli, cijelo tijelo oboli; a to je srce!” (Buhari, Iman, 40; Muslim, Musakat, 20)
Navedeni časni hadis je za vjernika poput životnog vodiča. Podsjeća ga da pri svakom koraku mora paziti na granice koje je odredio Uzvišeni Gospodar, i to tako da se klone i sumnjivih stvari koje su između harama i halala, kako bi se spasio zapadanja u haram.
Vjernik je, prije svega, osoba koja se bori sa sobom i koja ne dozvoljava da je njen nefs zavede sa Pravog puta. Zbog toga, vjernik najprije preispituje sebe, svoje ibadete i svoja djela. Vjernik sebi postavlja pitanje: „Da li možda pogrešno postupam?“, pita i uči, te postupa shodno naučenom. On je kontrolor svog unutrašnjeg svijeta i ahlaka. On je svjestan svojih slabosti i nedostataka, te umjesto da se sakriva iza izgovora, on traži način liječenja tih slabosti. U tom pogledu, vjernik uvijek kontroliše svoj nijet.
Vjernik ne dozvoljava da bude prevaren u pogledu zdravlja i slobodnog vremena. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Većina ljudi se prevari po pitanju dvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena.“ (Buhari, Rikak, 1; Tirmizi, Zuhd, 1)
Upozorenje iz časnog hadisa moramo shvatiti vrlo ozbiljno. Zdravo tijelo može biti razlog da čovjek zaboravi da je on ovisno i nejako biće, te ga tako može spriječiti od razmišljanja o smrti i Ahiretu, zbog čega će onda odlagati sa tevbom i činjenjem dobrih djela. A edžel je čovjeku blizu, nikome nije zagarantovan ni sljedeći dah. Dok je čovjek zdrav i u snazi, treba to iskoristiti i hrliti činjenju dobrih djela.
Slobodno vrijeme također može uspavati čovjeka i učiniti da pomisli da će život uvijek tako teći. Međutim, dunjaluk nosi različita stanja i čovjek nikada ne zna kada će i pod kakvim teretom biti. Svaki trenutak u kojem udahnemo je vrijedan. Prema tome, dok imamo priliku, trebamo hrliti Hakku i hajru. Pored toga, moramo biti svjesni da ćemo biti pitani u šta smo potrošili svoje zdravlje i svoje slobodno vrijeme.
U vjerničkom srcu postoji samo jedan strah, a to je strah od Allaha, dž.š. Kada čovjek u svakom stanju i poslu postupa uz strah od Allaha, dž.š., i svjesnost da će pred Njim odgovarati, to se naziva takvalukom. A prednost vjernika nad vjernikom očituje se jedino u takvaluku. Allah, dž.š., ne vrjednuje čovjeka po njegovom imetku, položaju niti porijeklu, već prema njegovom takvaluku. U našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu, Allah, dž.š., kaže:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Hudžurat, 13)
Vjernik je onaj koji uprkos tome što posjeduje lijep nijet, iskrenost, istikamet i takvaluk, bez ustezanja zatraži oprosta onda kada učini grešku, te se povrati i učini tevbu. Uzvišeni Gospodar nam je podario tevbu kao veliku blagodat. Jer, čovjek je sklon griješenju. Međutim, ono što je bitno jeste da spozna svoju grešku, da se pokaje i odustane od nje.
Vjernik je blage naravi. On je svjestan da je blaga narav najljepši ukras, kako ga je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On se klonio ružne i grube naravi, jer ružna narav ne priliči vjerniku.
Vjernik je odan, nikada neće izdati niti iznevjeriti. On održava datu riječ, ponizan je i ne uznosi se. Vjernik je skroman i ne čezne za imetkom ovog prolaznog dunjaluka. Svjestan je da je ljubav prema imetku u stvari pokoravanje dunjaluku. On želi bogatstvo i na dunjaluku i na Ahiretu, ali on ne želi dunjalučko bogatstvo zbog vlastitog užitka, već kako ne bi zapao u poniženo stanje te kako bi mogao pomoći onima koji su u takvom stanju. On je zahvalan na onome što zaradi na halal način.
Vjernik posjeduje takvaluk, on čini sve što je u njegovoj moći, a rezultat prepušta Uzvišenom Gospodaru. Vjernik je samilostan, nikome ne čini nepravdu i ne uzurpira ničije pravo. Vjernik prašta i voli praštati, jer zna da će i njemu Uzvišeni Gospodar oprostiti ukoliko on bude praštao ljudima.
Vjernik je uvijek u stanju zikra. Nikada ga ne napušta misao da je Allahov rob i svakog trena se sjeća Njega Uzvišenog. Vjernik je u stanju tefekkura (promišljanje), on razmišlja o tome zašto je stvoren, odakle je došao i gdje će otići.
Opisujući vjernike, Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu, u 110. ajetu sure Bekara kaže:
„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“
Vjernik je onaj ko naređuje dobro i odvraća od zla. On se trudi da nikakvo zlo ne potekne od njega. Život ukrašen takvim svojstvima znak je položenog ispita. A diploma je vječna domovina sreće. Neka nas Uzvišeni Allah učini uspješnim u polaganju našeg životnog ispita.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Časopis Semerkand, br. 115, Uvodna riječ
