Ko je uistinu pametan?
Razum je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Gospodar podario čovjeku. To je blagodat, data čovjeku kao mogućnost da razdvoji dobro od lošeg, ispravno od neispravnog. U Časnom Kur’anu Allah, dž.š., nas na mnogo mjesta upozorava i poziva riječima poput: „Zar se opametiti nećete?!“
Imam Rabbani, k.s., u djelu „Mektubat“ na sljedeći način objašnjava koliko je važno da se čovjek na vrijeme okoristi blagodaću razuma, i da razum koristi na putu hajra:
„Čovjek se dunjalučkim blagodatima i užicima može okoristiti samo ako ih koristi na putu vjere. Na taj način objedinit će i dunjalučke i ahiretske blagodati. U suprotnom, te blagodati postaju poput otrova, umočenog u šećer, kojim bivaju prevareni oni koji nemaju pameti. Ukoliko se djelovanje tog otrova ne zaustavi Allahovim lijekom, i ukoliko se slatkoća otrova ne neutrališe gorčinom Allahovih zapovijedi i zabrana, čovjek biva upropašten.
Uz malo truda, ispunjavajući najosnovnije šerijatske propise u kojima je mnogo olakšica, moguće je postići vječne blagodati. Isto tako, dovoljno je malo gafleta da se iste blagodati propuste i izgube. Stoga čovjek, posjednik razuma, taj razum treba koristiti. Ne smije se ponašati kao malo dijete, te mijenjati ono što je vječno za najprostije stvari.
Uistinu je Allah, dž.š., dunjaluk učinio njivom. Ko potroši sve svoje plodove, ne ostavi ništa za sjetvu, ne umnoži svoj kapital, i ne pripremi se za Dan kada će brat od brata bježati, i majka okretati glavu od djeteta, neka mu je na sramotu. Ko učini tako, neće imati ništa osim kajanja, jer ga čeka Allahova kazna.
Sretnik je onaj ko zna da je ovaj svijet prilika i koristi je. Koristiti priliku ovog svijeta ne znači danonoćno uživati u ovosvjetskim blagodatima. Dunjaluk je kratkotrajan i nema vrijednosti. A problema i teškoća je mnogo.
Iskoristiti priliku ovog svijeta znači raditi za Ahiret i umnožiti plodove radeći na njivi u vrijeme sjetve. Čak i sa malo djela moguće je zaraditi puno, jer Uzvišeni Stvoritelj u ajetu kaže: ‘(…) A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.‘ (Bekara, 261)
Zahvaljujući tome, čovjek za nekoliko dana ovog svijeta postiže velike blagodati i vječna dobra.
‘To je Allahova milost koju On daje kome hoće – a u Allaha je milost velika.‘ (Džuma, 4)
Znaj da dunjaluk izgleda lijepo i privlačno. Ali u suštini, to je otrov koji ubija. Glavno svojstvo dunjaluka jeste zavaravanje čovjeka. Posvećenost samo ovome svijetu ne donosi nikakvu korist. Ko dunjaluk prihvati kao vrijednost i dozvoli da bude zaveden njime, taj je uistinu bezumnik. Jer, dunjaluk je otrov, zaslađen i stavljen u zlatni ibrik.
Pametan čovjek neće dozvoliti da bude zavaran tako ispraznim stvarima. Zbog toga su fakihi kazali da, ukoliko neko ostavi vasijet (oporuka) da se njegov imetak preda pametnoj osobi, imetak je potrebno predati zahidu (osoba koja se sustegla od dunjaluka). Jer, zahidovo sustezanje od dunjaluka znak je njegove visoke pronicljivosti.“
Bez posustajanja…
U vezi sa srcem, na kojem Kur'an i Sunnet posebno insistiraju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„U tijelu postoji jedan organ koji kada je ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a kada je pokvaren, pokvareno je i cijelo tijelo. Znajte da je to srce!“ (Buhari, Iman, 39)
Prema sufijama, srce je potrebno pratiti i kontrolisati u svakom trenutku, jer je i sama riječ kalb (srce) nastala od korijena koji nosi značenja poput „onaj koji se stalno okreće ili prevrće“. U vezi s tim, jedan od nakšibendijskih prvaka, Mevlana Halid Bagdadi, k.s., kaže:
„Murid je onaj ko iskreno, srcem, želi svoga Gospodara i veže se za Njega. Srce mu nije naklonjeno ka slavi, položaju, niti bilo čemu što posjeduje. Štaviše, on ne vidi ni vlastito postojanje, niti računa na njega.“
U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Allah voli onoga ko se mnogo trudi.“ (Hakim, Mustedrek, 1/70; Bejheki, Šu'abu ‘l-iman, 6/241)
Murid se ne pouzdava u svoja djela, oslanja se samo na Allahovu, dž.š., pomoć i plemenitost. Jer, nijedno djelo roba ne može se mjeriti sa Allahovom milošću. Pouzdavati se u djela, gledano sa jednog aspekta, znači stavljati se u istu ravan sa Allahom, dž.š. A On Uzvišeni nema sudruga i niko Mu ravan nije.
Murid ni u jednom trenutku ne smije da bude nemaran u pogledu traženja Allahova, dž.š., zadovoljstva. Onaj ko je okrenut Allahu, dž.š., ukoliko poželi nešto mimo Njega Uzvišenog, taj se onda okrenuo tome. A to znači da se okrenuo od Allaha, dž.š.
Murid treba pokazati istrajnost i odlučnost u traženju Allahova, dž.š., zadovoljstva. Treba se čuvati lijenosti. Zapadanje u stanje lijenosti je velika opasnost, jer lijenost donosi štetu i propast. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Zavaran je (na šteti je) onaj čija su dva dana jednaka.“ (Dejlemi, Firdevsu ‘l-ahbar, 4/262)
U drugom hadisu je kazao:
„Allahu moj, utječem Ti se od umanjenja, nakon povećanja (ibadeta i pokornosti).“ (Ibn Madže, Dova, 20)
Dva su razloga zbog kojih osoba odustaje od traženja Allahova, dž.š., zadovoljstva i zapada u stanje lijenosti. Prvi razlog je okretanje srca od Allaha, dž.š., i usmjeravanje ka nečemu drugom, a drugi je suprotstavljanje Allahovim, dž.š., emrovima (zapovijedi).
Ukoliko se to desi, rob treba odmah prigrliti tevbu i istigfar, napustiti grijehe, okrenuti se Allahu, dž.š., moliti Ga i tražiti utočište kod Njega Uzvišenog.
