Mevlana Dželaluddin Rumi, k.s., u svome djelu „Fihi ma Fihi“, o opskrbi i zahvalnosti kazuje sljedeće:
Kada neko čuje da se u određenom gradu nalazi velikodušan čovjek koji dijeli vrijedne poklone i časti ljude, potrčat će ka tome mjestu kako bi se i on okoristio od njega.
A Allahova, dž.š., dobrota i darežljivost su mnogo očitije nego ljudske, svako zna za blagodati i pomoć koje On Uzvišeni šalje.
Budući da je tako, zbog čega ti ne tražiš opskrbu od Njega, zbog čega se ne nadaš Njegovim poklonima i počastima? Zbog čega sjediš skrštenih ruku govoreći: „Ako hoće, On će mi svakako dati!“ Zbog čega se ne usmjeriš prema Njemu?
Čak i pas koji nema razum, kada ogladni i ne nađe ništa za jelo, tebi dolazi, maše repom i kao da govori: „Daj mi da jedem, gladan sam.“ Čak i on posjeduje barem toliko svijesti.
Dakle, ti nisi na nižem stepenu od psa! On se ne zadovoljava ležanjem u kućici i razmišljanjem na način: “Ako moj vlasnik želi, donijet će mi jelo.“ Ne, pas moli, maše repom… pa i ti tako postupi. Traži od Uzvišenog Allaha opskrbu. Tražiti opskrbu od takvog Posjednika lutfa i plemenitosti jeste djelo velike vrijednosti.
Uzvišeni Gospodar je mnogo velikodušan. On je Vlasnik svih bogatstava. On ti je mnogo blizu i zna za svaku tvoju pomisao i za sve tvoje snove. Jer, on je Onaj Koji ih je stvorio i tebi podario.
Pored toga, čovjek je dužan iskazivati zahvalnost Uzvišenom Allahu. A zahvalnost donosi uvećanje blagodati. Kada Uzvišeni Allah zavoli nekog roba, On ga iskuša. Ukoliko se rob strpi na iskušenju, On ga uzvisi. A ukoliko zahvaljuje, uvrsti ga među odabrane robove.
Neko zahvaljuje Allahu, dž.š., na lijepom stanju, a neko na teškoćama. Oba ta stanja su lijepa. Jer, zahvala je protuotrov koji teškoće pretvara u ljepote.
Pametan i zreo čovjek je onaj koji i tajno i javno zahvaljuje na nevoljama i iskušenjima. Takvi su Allahovi, dž.š., odabrani robovi.
Ono što sprječava čovjeka u iskazivanju zahvale jesu pohlepa i nezasitost. Pohlepan čovjek, šta god da dobije, on uvijek želi više. Iz razloga što uvijek dobiva manje od onoga što želi, on nije u stanju da iskaže zahvalnost. Zbog toga ne uviđa vlastite nedostatke, niti vidi neiskrenost u svojim djelima. Pohlepa je poput jedenja nezrelog voća, nepečenog hljeba i prijesnog mesa. A takvo postupanje neizbježno vodi duhovnim bolestima i nezahvalnosti.
