„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!“ (Muhammed, 33)
Ukoliko se ne bismo pridržavali stanovitih pravila prilikom ovodunjalučkih trgovačkih poslova, izgubili bismo kapital, a takva je ista situacija i sa dobrim djelima – ahiretskim kapitalom. Ako se ne bismo usmjeravali prema pravilima ahiretske trgovine, tj. prema onome što su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., postavili kao mjeru, naša djela bi propala.
Nema drugog načina da sačuvamo dobra djela od propadanja i da sačuvamo njihovu vrijednost kod Uzvišenog Allaha, od pokornosti Njemu i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s.
Vjernik je ona osoba koja vjeruje u Uzvišenog Allaha i nastoji da Mu robuje. Sva njegova nastojanja na putu Allahova, dž.š., zadovoljstva spadaju u ibadete. Ta djela su njegov ahiretski kapital. Stoga, svaki vjernik koji čezne za susretom sa Allahom, dž.š., dobro će procijeniti ovaj svijet i ulagat će na svoj ahiretski račun.
Ukoliko se ne bismo pridržavali stanovitih pravila prilikom ovodunjalučkih trgovačkih poslova, izgubili bismo kapital, a takva je ista situacija i sa dobrim djelima – ahiretskim kapitalom. Ako se ne bismo usmjeravali prema pravilima ahiretske trgovine, tj. prema onome što su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., postavili kao mjeru, naša djela bi propala.
Pod sintagmom „oni čija su djela propala“, koja se u Kur'anu Časnome nalazi u sedamnaest ajeta, podrazumijevaju se mnogobošci, nevjernici i licemjeri, tj. oni koji su skloni poricanju. Na dva mjesta se Uzvišeni Allah, riječima „O vi, koji vjerujete“, obraća vjernicima, a na jednome mjestu poslanicima, a.s. Kako god bilo, navedeni ajeti se odnose na sve robove koji vjeruju, jer nikome nije poznato kako će ko okončati život.
Obraćanje poricateljima
Vjernici nisu ti čija će djela u potpunosti propasti, te koji na Sunjem danu neće nikakve koristi imati. U ajetu stoji:
„A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.“ (Bekara, 217)
Iz ajeta se razumije da će djela biti od koristi, i na dunjaluku, a i na Ahiretu, onome koji umre kao vjernik. Osoba koja bude živjela kao nevjernik, a zatim uzvjeruje, ili bude napustila vjeru, pa se ponovo vjeri vrati, smatra se vjernikom.
One koji umru bez imana, na bilo koji način, čija sva djela budu uzaludna, Kur'an Časni opisuje na sljedeći način:
- Murtedi – apostate; osobe koje su se vratile u nevjerstvo nakon što su povjerovale. (Bekara, 217)
- Mušrici – oni koji Allahu, dž.š., sudruga pripisuju, ili nekoga ravnim smatraju. (En'am, 88; Tevbe, 17)
- Munafici – licemjeri; oni koji izgledom na vjernike podsjećaju, i koji se radi dunjaluka pretvaraju, a ne odgovara im ono čime je Uzvišeni Allah zadovoljan. (Ma'ide, 53; Tevba, 69; Ahzab, 19)
- Nevjernici; oni koji su zanegirali Allahove, dž.š., ajete i iskazali odvratnost prema njima. Lažnim su Ahiret smatrali, te ubijali poslanike i one koji su pravdu naređivali. Oni koji su od puta Uzvišenog Allaha odlutali, i istupili protiv poslanika, nakon što im je Pravi put pokazan. (Al-i ‘Imran, 21-22; A'raf, 147; Kehf, 105; Muhammed, 9, 32)
Obraćanje poslanicima, a.s.
„Reci: ‘Zar od mene tražite da se nekome drugom, osim Allahu, klanjam, o neznalice?!’
A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.’” (Zumer, 64-65)
Citirani ajeti su objavljeni kao reakcija na ponudu mušrika, kada su kazali Poslaniku, s.a.v.s.: „Ti se pokori našim božanstvima, pa ćemo mi povjerovati u tvoga Boga.“ (Razi: „Mefatihu ‘l-gajb, XXVII, 13)
Ebusuud je navedene ajete protumačio na sljedeći način:
„Uzvišeni Allah je objavio spomenute ajete kako bi Svome Poslaniku, s.a.v.s., dao novi polet i snagu, a nevjernicima prekinuo nadu u očekivano, te kako bi odbio njihov prijedlog. Mi znamo da je pripisivanje Allahu, dž.š., sudruga tako pogana stvar, tako da je to i poslanicima, a.s., bilo zabranjeno i onemogućeno. Pa kako se, onda, trebaju ponašati ostali?“ (Ebusuud: „İrşad“, V/217)
Obraćanje vjernicima
„O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.“ (Hudžurat, 2)
U ajetu koji prethodi citiranome (Hudžurat, 1) navodi se kako je zabranjeno istupati prije Vjerovjesnika, s.a.v.s., bilo riječima ili djelom, a u citiranome se objašnjava kako treba pričati u njegovome prisustvu. Pored toga, plemeniti ashabi, r.anhum, se podsjećaju na edeb kojeg se trebaju pridržavati dok razgovaraju s njime. U protivnome, njihova bi djela mogla biti poništena.
Pored kufra, širka, i nifaka, „poništavanje dobrih djela“, spomenuto je i u vezi s načinom ophođenja s Resulullahom, s.a.v.s. U ajetima se spominje podizanje glasa iznad Vjerovjesnikova, s.a.v.s., ali se ne cilja na omalovažavanje niti vrijeđanje njega, jer je takvo što kufr. Želi se ukazati na opasnost podizanja glasa tokom uzajamnoga razgovora sa njim, s.a.v.s., i opasnost stvaranja galame, koja bi naposlijetku mogla odvesti u kufr.
Fahruddin Razi je kazao sljedeće o citiranome ajetu: „Sintagma ‘oni čija su djela poništena’ se odnosi na one kojima u narav pređe da se nameću u pročelje, galameći i dižući svoje glasove. Takvo postupanje dovest će ih u stanje da omalovažavaju i preziru sagovornike, a to opet može voditi ka otpadništvu od vjere, zbog kojeg će njihova dobra djela biti upropaštena. Pod spomenutim otpadništvom od vjere misli se na postepeno privikavanje na grijehe, koje osoba i ne primijeti. Čovjek koji nikada nije počinio određeni grijeh, prijestup, pa ga počini, počinje osjećati strah, počinje se kajati… No, osoba koja stalno čini grijeh, više ne osjeća strah, niti se kaje. Prestaje osjećati da čini grijeh, i to joj pređe u naviku. („Mefatihu ‘l-gajb“, XXIV, 114)
Nakon objave ajeta, plemenit ashabi, r.anhum, su se zabrinuli. Ebu Bekr, r.a., se tada obratio Poslaniku, s.a.v.s.: „Allahov Poslaniče, Allahom se kunem da s tobom nikada više neću razgovarati povišenim glasom, sve dok Allaha, dž.š., ne sretnem.“ (Zamahšeri: „Keššaf“, V, 557)
Omer, r.a., je tako tiho razgovarao s Resulullahom, s.a.v.s., da mu je često govorio da mu ponovi šta je rekao. (Buhari: „Tefsir“, 39)
Objava nevadenog ajeta je dovela do toga da je Ebu Bekr, r.a., delegacijama koje su dolazile da posjete Allahova Poslanika, s.a.v.s., slao po nekog od ashaba, r.anhum, da im dadne instrukcije kako će nazvati selam Poslaniku, s.a.v.s., te kako bi im naredio da se ponašaju smireno i dostojanstveno u njegovome prisustvu. („Keššaf“, V, 578)
Prenosi se da je ajet objevljan zbog Sabita b. Kajsa b. Šemmasa, r.a., koji je bio nagluh i glasan. Enes b. Malik, r.a., prenosi:
„Nakon što je objavljen ajet, Sabita, r.a., više nisu viđali, pa je Poslanik, s.a.v.s., upitao za njega. Nakon što mu je objašnjen razlog, naredio je da dovedu Sabita, koji mu se obratio: – Allahov Poslaniče, objavljen je taj ajet, a ja sam suviše glasan. Bojim se da mi djela, zbog toga, ne propadnu.- Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je na to kazao: – Ova zabrana se ne odnosi na tebe, a u što nema nikakve sumnje. Ti ćeš živjeti čestito, u dobru umrijeti i bit ćeš od stanovnika Dženneta.-„ (Buhari: „Tefsir“, 39)
Nakon plemanitih ashaba
„O vi koji vjerujete!“, da li se ovim ajetom Uzvišeni Allah obraća samo ashabima? Da li se ajet odnosi i na sve vjernike, do Sudnjega dana? Naravno, da se odnosi! Tim ajetom se propisuje način ophođenja prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Onima koji ne pokazuju edeb spram Allahova Poslanika, s.a.v.s., i ne iskazuju mu poštovanje, iman će početi slabiti, ma u kojem vremenu živjeli. To kasnije dovodi do toga da osoba počne nijekati i poricati određene propise vjere, svojim mislima i djelima, a to poricanje je uzrok upropaštavanja djelā. Na taj način čovjek izgubi svoj ahiretski kapital.
Nema drugog načina da sačuvamo dobra djela od propadanja i da sačuvamo njihovu vrijednost kod Uzvišenog Allaha, od pokornosti Njemu i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s.
Časopis Semerkand, br. 112, Riječnik Kur'ana
