U jednom časnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Doista je Allahu najdraži među vama onaj ko se lijepo odnosi prema drugima, onaj ko se slaže s ljudima i s kim se ljudi lijepo slažu. Mu’min je osoba koja se prema drugima odnosi lijepo i prijateljski i prema kome se drugi ljudi lijepo odnose.” (Ahmed, Musned)
Vezano za navedeni hadis, Šihabuddin Suhraverdi, k.s., je rekao: “Tim riječima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao je na osobine koje su u čovjeku smještene po njegovom stvaranju. Taj ahlak prisutan je kod onih čiji su spoznaja i iman potpuni, kod onih koji imaju potpuno uravnotežen razum i kod onih koji su najpotpunijeg duhovnog kapaciteta. Među ljudima, takvim ahlakom su najviše ukrašeni vjerovjesnici, a zatim evlije. A prvak svih ljudi u svemu, pa tako i po pitanju ljubavi prema ljudima i lijepog ophođenja, je svakako Allahov Poslanik, s.a.v.s.” “Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama!’” (Tevbe, 40)
Prema mišljenju Imama Kušejrija, k.s., prijateljstvo između Allahova Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a., spomenuto u časnom ajetu, uporište je sohbeta, kao veoma značajne metode tesavvufskog odgoja. Sohbet se oslanja na praksu našeg Poslanika, s.a.v.s., i njegov prisni odnos sa plemenitim ashabima, r.anhum. Leksička značenja termina sohbet jesu: druženje, bivanje saputnikom, bliskost, prisan razgovor. U tesavvufu, sohbet predstavlja krajnje bitnu metodu odgoja. Tokom sohbeta prenose se znanje i edeb. Kao tesavvufski termin, sohbet označava druženje muridā sa njihovim šejhom, te okorištavanje, kako duhovnim blagodatima tako i šejhovim znanjem i edebom. Shodno svojoj prirodi, ljudi teže međusobnom druženju. Oni se žele družiti, upoznavati, ostvarivati bliskost, odnosno žele biti u stanju sohbeta, jer čovjek je socijalno biće. Iako je sposoban na određeno vrijeme biti sam, on ipak želi biti sa drugim ljudima. Sufije su posvetile veliku pažnju odabiru najboljeg društva za sebe.
Slijedeći primjer Ashaba soffe koji su se okorištavali sohbetom Allahova Poslanika, s.a.v.s., na isti način muridi se nastoje okoristiti sohbetom svoga muršida i arifa, usvajajući njegov edeb i lijepi ahlak. Neki čovjek se jedno vrijeme družio sa Ibrahimom b. Edhemom, k.s., a kada se trebao rastati od njega, reče: “Ako si kod mene vidio neku mahanu ili sramotu, upozori me.” Na to mu Ibrahim b. Edhem reče: “Ja kod tebe nisam vidio nikakvu mahanu niti sramotu, jer sam te gledao očima ljubavi. Zbog toga mi se svaka tvoja osobina svidjela. Za svoje sramote pitaj nekog drugog.” Imam Kušejri, k.s., navodi tri vrste sohbeta:
- Sohbet sa osobom koja je na većem stepenu: To je sohbet koji se suštinski sastoji od hizmeta. Osoba od onog ko je na većem stepenu uči i edeb i znanje, te bi zbog toga trebala činiti hizmet takvim velikanima.
- Sohbet sa osobom koja je na nižem stepenu: Takav sohbet zahtijeva blagost i samilost jer osoba ne smije omalovažavati onoga ko je na nižem stepenu. Naprotiv, takvome treba pružiti ruku milosti i ukazati mu na suštine Pravog puta. Treba ga na blag način podučiti edebu. Čovjek treba iskazivati poštovanje i prema onome ko je iznad njega kao i prema onome ko je na nižem stepenu. Zbog toga i takvome treba činiti hizmet.
- Sohbet onih koji su na istom stepenu: To je sohbet zasnovan na međusobnoj pomoći i prijateljstvu. Svaka strana, kada zatreba, treba odustati od vlastitih želja zarad svoga prijatelja, jer u osnovi takvog sohbeta nalazi se ljubav.
Enes b. Malik, r.a., je rekao: “Dvadeset godina sam bio u blizini/sohbetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i činio sam mu hizmet. Tako mi Allaha, niti jednom mi nije rekao ni ‘uf’. Nikada mi za nešto što sam učinio nije rekao: ‘Zašto si to tako učinio?’, niti mi je za nešto što nisam učinio rekao: ‘Zbog čega to nisi učinio?’” Ebu Bekr et-Tilmisani, k.s., vezano za sohbet kazuje sljedeće: “Budite sa Allahom, dž.š., a ukoliko nemate snage za to, onda budite sa dobrim robovima koji su sa Njim, kako biste se njihovim bereketom i vi približili Allahu, dž.š.” Druženje sa Allahovim, dž.š., dobrim robovima i prisustvovanje njihovim sohbetima čini čovjeka pronicljivim. Sohbet ima izniman utjecaj na čovjeka i doprinosi njegovom usavršavanju i napredovanju. Sufije smatraju da je druženje sa dobrim Allahovim, dž.š., robovima lijek za duhovne bolesti srca. A Allah, dž.š., u časnom ajetu kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!”
Časopis Semerkand, br. 108, Riznica mudrosti
