Posjećujte sijela i okupljanja starijih vjernika, koji su nabrali godina i koji posjeduju iskustvo. Njihovi su umovi stasali; dospjeli su u stanje smirenosti, tako da im ništa ne može izazvati gnjev, a način razmišljanja i edeb su im dostigli zrelost.
Sa srca osobe koja se okrene od dunjaluka podižu se perde, pa ona počinje pronicati u određene tajne gajba (skriveno).
Na sohbetu velikana treba čekati, jer oni sve otpočinju prvi. Kod njih se ne ulazi brzopleto, u bilo koje vrijeme. Oni imaju posebne vremenske periode koje provode s Uzvišenim Allahom, a koje niko drugi, osim njih nema.
Mudri Lukman, a.s., je savjetovao svoga sina: „Sinčiću moj, posjećuj sijela učenjaka, i uvijek budi uz njih, jer kao što Uzvišeni Allah oživljava zemlju obilnom kišom koju spušta, tako i srca oživljava svjetlošću mudrosti.“
Naša uzvišena vjera pridaje veliku važnost društvenome životu, te životu u zajedništvu i džematskome okupljanju. Ne gleda baš blagonaklono na izolovanje iz društva i život u osami. Kada se uzme u obzir da čovjek ne može sam ispuniti svoje prirodne, materijalne i duhovne potrebe, slijedi zaključak da nije moguće da se izolira iz društva i živi sam.
Pošto društveni život predstavlja svojevrsnu poteškoću, postavlja se pitanje na koje sve to stvari trebamo obratiti pažnju unutar društva u kojem živimo? S kim bismo se trebali družiti? Kakva bi to trebala biti prijateljska atmosfera koju ćemo zasnovati? Kome ćemo se žaliti na naše probleme, i od koga ćemo tražiti savjet?
Odgovori koji slijede na postavljena pitanja su krajnje bitni i direktno utječu na naš svjetonazor, razumijevanje i življenje vjere, te na naš ahiretski život, kao nešto što prirodno slijedi nakon spomenutoga.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je „usve hasene“ ili najljepši uzor svim vjernicima, nam je i po tome pitanju dao upute kako se ponašati i ostavio nam je putokaz. Svojim mubarek riječima nas je podučio čija sijela trebamo posjećivati, koje osobe trebamo pitati za ono što nas zanima, te s kime se trebamo najviše družiti. Prema predanju koje se prenosi od Ebu Džuhajfe, r.a., Resulullah, s.a.v.s., je ovako kazao:
„Posjećujte okupljanja i sohbete velikana (čestitih osoba), pitajte učenjake i budite s onima kojima je data mudrost.“
U drugoj verziji navedenog predanja se veli: „(…) budite prijatelji s onima kojima je data mudrost.“ (Ibn Ebu Šejbe, „El-Musannef“, 5/234, 7/144; Hakim et-Tirmizi, „Nevadiru ‘l-usul“, 1/421; Taberani, „El-Mu'džemu ‘l-kebir“, 22/125, 133; Ibn Abdulberr, „Džami'u bejani ‘l-‘ilm“, 1/508)
Sohbeti i druženje s velikanima
Da bismo mogli, prema Poslanikovom, s.a.v.s., savjetu, posjećivati sijela velikana, potrebno je da ispravno razumijemo ko su to ‘velikani’ na koje se ukazuje u hadisu. U sljedećim redovima možemo da rezimiramo objašnjenje šejha Kelabazija, šta se to podrazumijeva pod Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: „posjećujte okupljanja i sohbete velikana…“
Naime, hoće se reći da se posjećuju sijela i okupljanja starijih vjernika, koji su nabrali godina i koji posjeduju iskustvo. Njihovi su umovi stasali; dospjeli su u stanje smirenosti, tako da im ništa ne može izazvati gnjev, a način razmišljanja i edeb su im dostigli zrelost. Osobe koje su postigle starosnu zrelost, generalno, više nisu djetinjaste, a izgubile su i mladalačku naglost, te su zaimale i veliko iskustvo. Oni koji budu posjećivali njihove sohbete i okupljanja, usvojit će njihov edeb i okoristiti se njihovim iskustvom. Njihov spokoj i njihova dostojanstvenost bivaju zaprekom nekim negativnostima koje bi se mogle pojaviti u karakteru onih koji posjećuju njihove sohbete, te ostavljaju takav utjecaj na prisutne, da oni sami dobivaju želju da se promijene. Na takvim sijelima, prisutni se okorištavaju bereketom lijepih halova tih velikana.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u tome smislu kaže: „Bereket se nalazi na mjestima gdje su velikani i starije osobe.“ (Haraiti, „Mekarimul-ahlak“, str. 124; Ibn Hibban, „Es-Sahih“, 2/319; Taberani, „El-Evsat“, 9/16; Hakim, „El-Mustedrek“, 1/131)
U drugome je hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., zapovjedio da se ukazuje poštovanje starijima: „Nije od nas onaj ko ne iskazuje poštovanje prema našim starijima.“ (Ahmed, „El-Musned“, 9/529, 644; Buhari, „El-Edebu ‘l-mufred“, str. 130)
Moguće je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: „posjećujte okupljanja i sohbete velikana…“, mislio na sijela i okupljanja onih velikih insana koji su kod Uzvišenog Allaha postigli ugled te zaimali visok i značajan položaj u vjeri, i koji su velikani u pogledu njihovog hala i cjelokupnog ponašanja, pa makar i ne bili stari po godinama. Biti veliki insan sa stanovišta hala, znači posjedovati stečeno (diraset) i darovano (veraset) znanje. Stečeno je ono koje se postiglo istraživanjem i proučavanjem, a darovano je ono koje Uzvišeni Allah daruje. U vezi s tim se prenosi i hadis: „Ko bude postupao prema onome što zna, Uzvišeni Allah će ga podučiti i onome što ne bude znao.“ (Ibnu ‘l-Mukri, „Mu'džemu ‘š-šujuh“, str. 121; Ebu Nu'ajm, „Hil'je“, 6/163)
Kao što se u hadisu jasno navodi, da bi se postiglo to darovano (veraset) znanje, uslov je da se prvo postupa po onome stečenom (diraset) znanju, koje je usvojeno učenjem i zalaganjem. A to znanje prvenstveno obuhvata upoznavanje osnova akaida, a zatim i ona znanja koja su u vezi sa fikhskim propisima. To su, eto, ta znanja koja se usvajaju izučavanjem i zalaganjem.
Što se tiče darovanog (veraset) znanja, ono dolazi milošću Uzvišenog Allaha i kao dar od Njega, a podrazumijeva znanja o nefsanskim bolestima, opasnostima koje uništavaju dobra djela, nefsanskim i dunjalučkim spletkama, i tome slično. Hadis nas obavještava da će Uzvišeni Allah one osobe koje budu postupale prema znanju koje su usvojile vlastitim trudom, podučiti i onome što ne budu znale. Radi se, dakle, o ilhamu (nadahnuće) i ferasetu (pronicljivost) koji dolazi Allahovim, dž.š., nurom.
U vezi s tim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čuvajte se feraseta vjernika, jer on gleda Allahovim, dž.š., nurom.“ (Tirmizi, „Tefsir“, 16; Taberani, „El-Evsat“, 3/312, 8/23; Ebu ‘š-Šejh, „Emsalul-hadis“, str. 165)
Svakome, kome je Allah, dž.š., podario spomenuto znanje, prsa se u velikoj mjeri rašire prema islamu, postanu prostrana, i bivaju obasjana nurom koji se spušta od Gospodara. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike kazao: „Kada nur uđe u srce, raširi se po njemu i rasprostrani.“
Plemeniti ashabi, r.anhum, su upitali o znacima koji upućuju na to, pa im je odgovorio:
„Okretanje od kuće obmane, usmjeravanje ka kući vječnosti, te pripremanje za smrt prije nego ona nastupi.“ (Veki, „ez-Zuhd“, str. 239-241; Ibn Vehb, „Tefsiru ‘l-Kur'an“, 2/64; Se'id b. Mensur, „et-Tefsir“, 5/86-87)
Kada se znanje primjenjuje
Sa srca osobe koja se okrene od dunjaluka podižu se perde, pa ona počinje pronicati u određene tajne gajba (skriveno). Sabit el-Bunani prenosi od Enesa b. Malika, r.a.: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa mnom išao, kada pred nas istupi neki mladić, od ensarija. Tada mu se Resulullah, s.a.v.s., obrati:
- Kako si osvanuo Harise?
- Osvanuo sam kao osoba koja je istinski povjerovala u Uzvišenog Allaha, odgovori Harise.
Poslanik, s.a.v.s., mu se ponovo obrati:
- Pazi na ono što si rekao, jer svaka riječ ima svoju zbilju.
Harise ponovo reče:
- Allahov Poslaniče, odvratio sam dušu od ovoga svijeta, probdio sam svoju noć a ispostio svoj dan, pa kao da sam, sasvim jasno, kod Prijestolja (Arš) moga Uzvišenog i Silnog Gospodara, kao da gledam stanovnike Dženneta kako se u njemu međusobno posjećuju, i kao da gledam stanovnike Vatre kako jedni drugima zapomažu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu na to reče:
- Vidio si, pa ustraj!“ (Ma'mer b. Rašid el-Džami, 11/129; Abdurrezak, „et-Tefsir“, 3/225; Ibn Ebu Šejbe, „el-Musannef“, 6/170; Bezzar, „el-Musned“, 13/333)
U drugom predanju se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Hariseu, r.a., tada rekao sljedeće:
- Na Pravome si putu, pa ustraj! Ovo je rob kome je Uzvišeni Allah prosvijetlio vjerovanje u njegovome srcu.
Harise, r.a., se ponovo obratio Poslaniku, s.a.v.s.:
- Allahov Poslaniče, zamoli Uzvišenog Allaha za mene da preselim na Njegovome putu kao šehid.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je potom proučio dovu.
Kasnije, jednog dana je upućen poziv: „O vi koji ste spremni za džihad na Allahovome, dž.š., putu, uzjašite svoje konje!“ Harise, r.a, je bio prvi koji je uzjahao konja, a bio je i prvi konjak koji je preselio kao šehid. Kada je ta vijest stigla do njegove majke, došla je do Allahova Poslanika, s.a.v.s., i obratila mu se:
- Kaži mi šta je s mojim djetetom. Ako je u Džennetu, neću nikako plakati, niti ću vikati i vrištati. Ali, ako nije, onda ću preplakati cijeli svoj život.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je na to kazao:
- Majko Hariseova, ne postoji samo jedan Džennet, već više Dženneta. Ima jedan poseban i najuzvišeniji Džennet, a to je Firdevs, u kome je sada Harise.
Na to se Hariseova majka obradovala. Kazala je: „Neka ti je prijatno, Harise!“, a potom se okrenula i otišla. (Ibn Ebu Šejbe, „el-Iman“, str. 43; Bezzar, „el-Musned“, 13/333; Mervezi, „Ta'zimu kadris-salah“, I/359-360, 361; Bejheki, „Šu'abu ‘l-iman“, 13/158-159)
Hadis nam govori da će Uzvišeni Allah osvijetliti srce osobe koja bude postupala prema onome što je naučila. Također, razumijemo i to da će se onoj osobi čije srce Allah, dž.š., osvijetli, otkriti mnoge tajne iz gajba. Zahvaljujući onome što je naučila ulažući trud, takva će osoba dobiti pouzdana saznanja o onome što nije znala. To naravno ne znači da će naučiti neke informacije koje su striktno vezane za propise, ili da će tako upamtiti Časni Kur'an, ili hadise Allahova Poslanika, s.a.v.s. Hadis nam govori da će perde sa srca takve osobe biti podignute, te da će joj biti podaren kešf (otkrovenje). Tada iz srca nestaje svaka sumnja, a razum biva očišćen od svega što je u suprotnosti sa hakikatom.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je to stanje opisao u hadisu: „Istina se očituje preko Omerovog jezika.“ (Ahmed, „El-Musned“, 9/144; 35/221, 362, 430; Ibn Madže, „El-Mukaddime“, 11; Ebu Davud, „Haradž“, 18)
U njihovoj blizini
To bi bile osobine i karakteristike velikana, zbog čijih vrijednosti bivaju dosta iznad ostalih ljudi epohe u kojoj žive. Oni tokom sohbeta, i na sijelima sjede dostojanstveno, iskazujući poštovanje prema Uzvišenom Allahu, dok su im pri tome srca u murakabi. Većina ljudi pronalazi nur ili svjetlo kod iskrenih, a koje se potom ustali kod njih samih.
Abdullah b. Muhammed el-Antaki kaže: „Dok ste u medžlisima i na sijelima iskrenih, sjedite s iskrenošću, jer su oni srčane uhode koje prodiru u dubine vaših duša. Oni koji budu prisutni na njihovim sijelima, neka se ne suprotstavljaju njihovim halovima; neka ne pomišljaju da čine nešto, na svoju ruku i neka ne negiraju bilo koji hal koji se pojavi kod njih. Neka se potrude da to shvate. Na taj način će shvatiti neke od njihovih halova koji su im se činili zamršenim i nejasnim. Na tu je temu, jedan dobri Allahov, dž.š., rob kazao Musau, a.s.: ‘Ako ćeš me već pratiti’ – reče onaj – ‘onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!’ (Kehf, 70) Navedeno treba dobro shvatiti.
Na sohbetu velikana treba čekati, jer oni sve otpočinju prvi. Kod njih se ne ulazi brzopleto, u bilo koje vrijeme. Oni imaju posebne vremenske periode koje provode s Uzvišenim Allahom, a koje niko drugi, osim njih nema. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u jednome hadisu koji nam ukazuje na to veli: ‘Ja imam posebno vrijeme kada sam s Uzvišenim Allahom, a koje niko drugi nema.'“ (Kušejri, „Letaiful-išarat“, 1/158; Sehavi, „el-Mekasidul-hasene“, str. 565)
Takvo je bilo stanje Allahova Poslanika, s.a.v.s. Njegovo je stanje toliko uzvišeno da ga je nemoguće pojmiti i opisati. Što se tiče stanja ili halova ostalih velikana, ona se razlikuju, s obzirom na stepene koje su postigli. Zbog toga se posjećuju njihovi skupovi, kako bi se preko njihovih halova zadobio bereket, i kako bi se postigla mnoga dobra. Oni su pribježišta, utočišta i podrška svojim muridima. Njihovom podrškom i uputama se moguće sačuvati od smutnji i fitni vremena u kojem se živi, a od kojih se strahuje da bi se u njih moglo zapasti; od zla smutljivaca, spletki neprijatelja, i nefsanskih podvala. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: „Šejtan bježi, čak i od Omerove sjene.“ (Ibn Ebi Šejbe, „El-Musannef“, 6/356; Ahmed „El-Musned“, 38/93; Tirmizi, „Menakib“, 18)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi u kudsi hadisu, da je Allah, dž.š., kazao: „Oni su takvi, da onaj ko je na njihovom sijelu ne može biti nesretan.“ (Ahmed, „El-Musned“, 14/326; Buhari, „Da'vat“, 71; Muslim, „Zikr ve du'a“, 25)
Iz navedenih komentara se shvata da je boravak na skupovima i sijelima velikana velika dobit i neprocjenjivo bogatstvo. Oni koji borave na njihovim skupovima sačuvali su se mnogih zala i smutnji, raznoraznih iskušenja, nefsanskih i dušmanskih podvala, te su tako postigli uspjeh. Da se razumjeti da biti udaljen od takvih skupova i neprisustvovati im, znači biti lišen neizmjerno velikog dobra.
Zajedno s onima kojima je data mudrost
Druga stvar koja je preporučena hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., jeste boravak u društvu onih kojima je data mudrost. Sljedeći kur'anski ajet posve jasno ističe vrijednost mudrosti i onih kojima je ona darovana: „On daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.“ (Bekare, 269)
Potrudit ćemo se da prvo objasnimo šta se podrazumijeva pod mudrošću, a zatim i da razjasnimo ko su oni kojima je mudrost darovana. Neki su učenjaci mudrost protumačili na način da se pod njome podrazumijeva ispravno razumijevanje Časnog Kur'ana i njegovih propisa, te da je to upućenost u propise o dozvoljenome (halal) i zabranjenome (haram). Neki su drugi, pak, kazali da je to, ustvari, Sunnet. Ima i onih koji kažu da je to nubuvvet, vjerovjesništvo. Postoje i učenjaci koji su kazali da je to ispravno i duboko razumijevanje i poimanje vjere.
Ibn Abbas, r.a., je u tumačenju spomenutog ajeta kazao da se pod onima kojima je data mudrost podrazumijevaju oni koji poznaju Časni Kur'an i koji su usvojili njegove propise; koji su duboko pronikli u poznavanje onoga šta je halal, a šta je haram. (Taberi, „Džami'u ‘l-bejan“, 5/8-9; Ibn Ebi Hatim, „Et-Tefsir“, 2/531)
Riječ hikmet (mudrost) je izvedena iz riječi hukm (propis). I ta činjenica ukazuje da je mudrost, zapravo, rješavanje nekog spornog pitanja za koje je potreban propis, preko posrednog dokaza koji ukazuje da je taj propis ispravan. Kada uzmemo u obzir i to značenje, onda sva iznesena mišljenja glede mudrosti, možemo svesti na jednu zajedničku tačku, a to je da posjedovati mudrost, zapravo znači, ponašati se ispravno i govoriti istinu.
Ispravno postupati može jedino onaj ko ima znanje i ko je razborit, odnosno onaj čije je srce ispunjeno strahom od Allaha, dž.š., i ko posjeduje srčano znanje i razumijevanje. Navedeno je ujedno i jedna od posebnih odlika vjerovjesništva, jer su se poslanici, a.s., neprestano i uvijek usmjeravali prema istini. Na taj su način, u svim svojim djelovanjima postizali uspjeh. Vjerovjesništvo ili nubuvvet i jeste jedno od značenja riječi hikmet.
Prema navedenim objašnjenjima, značenje ajeta bismo mogli izraziti na sljedeći način: „Uzvišeni Allah daje ispravnost u riječima i postupcima, onima kojima On želi. Kome bude darovao to, darovao mu je uistinu veliko dobro.“ (Taberi, Džami'u-l-bejan“, 5/12)
U hadisu nam se poručuje da budemo s onima kojima je data mudrost. Ta preporuka dolazi u sljedećem značenju: „Okupljajte se zajedno s onima kojima je data mudrost. Odlazite na mjesta na kojima se oni okupljaju. Neprestano budite zajedno s njima, jer oni kada govore, uvijek govore ispravno i pogađaju suštinu, a njihova djela su potpuno ispravna. Njihovi su halovi također ispravni. Oni koji budu s njima, putem njihovog ahlaka, uljepšavaju svoj ahlak, te se ukrašavaju njihovim edebom. Okorištavaju se njihovim riječima koje uvijek sadrže istinu i koje pogađaju u samu suštinu.“
Mudri Lukman, a.s., je svoga sina savjetovao: „Sinčiću moj, posjećuj sijela učenjaka i uvijek budi uz njih, jer kao što Uzvišeni Allah oživljava zemlju obilnom kišom koju spušta, tako i srca oživljava svjetlošću mudrosti.“ (Ibn Muflih, „el-Adab eš-šer'ijje“, 2/120)
Pitaj one koji znaju
U trećem savjetu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da pitamo učenjake, ili one koji znaju. Izraz koji se spominje u hadisu je svojevrsno upozorenje ljudima da urede svoja stanja i djela, kako ona između njih i Uzvišenog Allaha, tako i ona između njih samih. Isto kao da je rečeno: Podučite se, prije nego što htjednete nešto uraditi. Tako će znanje prethoditi djelu i omogućiti da ispravno postupite.
Riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „pitajte učene“, nisu ograničene samo na određeni vremenski period. Naprotiv, kao da je rečeno da neprestano učimo i pitamo, te da se trudimo da izučavamo nauku. U Poslanikovim, s.a.v.s., riječima se ne specificira tačno koje učenjake da pitamo, ali se da razumjeti da se radi o učenjacima fikha, jer kada se spomene riječ ‘znanje’, generalno se podrazumijeva poznavanje propisa (ahkam), te dozvoljenog (halal) i zabranjenog (haram), a što predstavlja fikh. Kada se žele spomenuti neke druge naučne oblasti, onda se one i specificiraju, pa se kaže: ‘ilmu ‘l-kelam (islamski akaid), tefsir, filologija, lingvistika. Kaže se, dakle, tačno na koju se naučnu oblast misli. Isto se odnosi i na spomen riječi alim, učenjak.
Naprimjer, za ostale učenjake, mimo fakiha, kaže se da je nešto rekao mufessir; da je to stav ili mišljenje učenjaka kelama; lingvisti tako kažu; gramatičari tvrde to i to, i sl.
