Uzvišeni Allah zahtijeva od sviju nas, Svojih robova, da se čistimo od svih materijalnih i nematerijalnih – duhovnih nečistoća. Očistiti se od materijalnih nečistoća je, načelno, poprilično lahko. Čak i nevjernici, mogu biti veoma pažljivi u pogledu tog čišćenja. No međutim, neophodno je očistiti se od onih duhovnih, nematerijalnih nečistoća. Zbog toga čovjek mora biti budan u svakome momentu te neprestano djelovati u skladu sa bogobojaznošću. Širk ili pripisivanje Uzvišenome Allahu sudruga jeste, kao što je i poznato, najveći grijeh.
Svi Božiji poslanici, a.s., su se najžešće borili protiv širka. Tako je i naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., najviše vojevao protiv širka i mušrika, tj. mnogobožaca koji su Allahu, dž.š., druge smatrali ravnim. Uzvišeni Gospodar nas, također, u Časnome Kur’anu često upozorava na pitanje širka. Zbog toga, grijeh koji zahtijeva najviše pažnje od nas muslimana, da pazimo tokom svog života da ga ne počinimo, jeste širk.
Prema onome što naš Gospodar kaže: “O vjernici, mnogobošci su sama pogan!” (Tevba, 28), uviđa se da je širk prljavština te da se od nje treba obavezno čistiti. Kada neka osoba izgovori riječi: “ja vjerujem u Allaha” i “nikoga Njemu ravnog ne smatram”, to nikako ne znači da je ona daleko od širka. Neki Allahov, dž.š., rob može izgovarati te riječi, izvršavati sve naredbe Uzvišenog Allaha te se kloniti svih Njegovih zabrana, ali da istovremeno nekoj voljenoj osobi prema kojoj gaji iznimne simpatije, pripiše nešto što pripada samo Allahu, dž.š. U tom slučaju zapada u opasnost širka. Kako u prošlosti, tako i danas, najveća kušnja muslimana upravo se veže za pomenute vrste ljubavi. Kada neko utvrdi da je zapao u opasnost širka te se počne kajati zbog toga, to upućuje na to da se taj počeo čistiti. Tako i svi mi moramo poput spomenutog roba, u skladu sa našim mogućnostima, da se čistimo od svih vrsta grijeha. Najpodesniji način za čišćenje je prihvatanje grijeha, istinsko kajanje i istikamet – ustrajnost.
Očistiti dušu
Čišćenje duše je najvažniji i navjeći cilj islama. Najispravniji put koji vodi spasu je onaj koji polazi od čišćenja duše. Uzvišeni Allah nas poziva da se očistimo od svih vrsta grijeha i prijestupa. To znači da nas poziva da budemo od “onih koji se čiste”. Najvažnija stvar koju trebamo očisti jeste naša duša ili nefs. O tome Allah, dž.š., kaže sljedeće: • “Uspjeće samo onaj ko dušu očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Šems, 9-10) • “Postići će šta želi onaj koji se očisti!” (El-’A’la, 14) Riječ tezkije (ar. ) koja ima značenje čišćenja, u rječnicima označava prelazak osobe koja očisti dušu od prljavština i zlobe sa stadija nefs-i emmare ili “duše sklone zlu” na stadij nefs-i mutmeinne ili “smirene duše”. U Kur’anu stoji: “Uspjeće samo onaj ko dušu očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Šems, 9-10). (Dinī Kavramlar Sozluğu, DİB Yay., s. 662)
Duša se čisti na sljedeće načine:
- čišćenje od svake vrste širka, kufra i licemjerstva,
- udaljavanje od svakog djela koje predstavlja neposlušnost Uzvišenome Allahu i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s.,
- izbjegavanje novotarija i neutemeljenih uvjerenja,
- bježanje od svih harama i velikih grijeha,
- udaljavanje od ružnih i pokuđenih osobina poput ljenosti u pogledu uzimanja abdesta, škrtosti, prekomjernog i nekontrolisanog trošenja, pretjerivanja i sl.,
- čuvanje od malih grijeha,
- pažnja od zapadanja u stanje gafleta – nemara te nastojanje da se uvijek bude u stanju sjećanja na Allaha, dž.š., ili dove te razmišljanj.
U Časnome Kur’anu u značenju čišćenja spominju se glagoli tezekka (ar. ), zekka (ar. ). U 18. ajetu sure Fatir (Stvoritelj) npr. stoji: “Onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro.” Čišćenje spomenuto u prethodnome ajetu razumjeti kao čišćenje od svih vrsta nečistoća je sasvim ispravno. No međutim, citirani ajet, a i njemu slični, intendiraju prvenstveno na čišćnje od širka, kufra, neposlušnosti, nepokornosti, iskrivljenih vjerovanja, novotarija, sujevjerja i velikih grijeha koji čovjeka mogu odvesti u vječitu patnju.
Čovjek može čitavoga života brižljivo voditi brigu o čistoći tijela, odijela i mjesta gdje živi, no ako umre sa samo jednim uvjerenjem koje je prožeto širkom, umrijet će neočišćen i uprljan. Iz Časnog Kur’ana i hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s., može se shvatiti da je istinsko i primarno čišćenje na koje oni upozoravaju, ustvari čišćenje od duhovnih nečistoća.
Ispravno razumjeti Kur’an
Naš Gospodar nam je u posljednjoj Knjizi koju je objavio, pojasnio kakva je to zapravo knjiga i koje su njene specifičnosti. Oni koji je budu shvatili i postupali po njoj susrest će potpuno očišćeni Uzvišenoga Gospodara. Allah, dž.š., veli o tome u Časnome Kur’anu:
- Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali. (El-Bekara, 2)
- Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? (El-Enbija’, 10)
- A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 17, 22, 32, 40)
- O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. (Junus, 57)
- U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. (El- Bekara, 185)
- Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju. (Zumer, 23)
- Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. (Et-Tegabun, 8)
- Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (En-Nahl, 89)
- A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati. (Muhammed, 2)
- Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. “O narode naš,” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. (El-Ahkaf, 29-30)
- A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (El-En’am, 92)
Kur’an je knjiga koja nas, svojim naredbama i zabranama koje sadrži, nastoji načiniti Allahovim, dž.š., robovima. Onaj čovjek koji bude u krajnjoj mjeri izvršavao sve naredbe i izbjegavao sve ono što je zabranjeno u toj Knjizi, susrest će Gospodara kao očišćena osoba. Zbog toga smo mi obavezni da svaku stranicu Kur’ana, odnosno svaki njegov ajet učimo sa razumijevanjem te da postupamo shodno onome što smo naučili. Tako će vremenom Kur’an postati naše trajno sredstvo čišćenja. U suprotnome, umrijeti ne postupajući po većini kur’anskih uputa, može da znači umrijeti kao neočišćen u dovoljnoj mjeri.
Oni koji slijede put plemenitih ashaba, r.anhum
U 129. ajetu sure el-Bekare nalazimo sljedeću dovu Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila, a.s.: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”
Neka je neizmjerna hvala Uzvišenome Allahu Koji se odazvao na ovu dovu poslavši Muhammeda, s.a.v.s. Gospodarov odziv na citiranu dovu nalazi se na još tri mjesta u Kur’anu: • Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. (El-Bekara, 151)
- Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Ali ‘Imran, 164)
- On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Džuma, 2)
Sljedstveno navedenome, 129. ajetu sure Bekare, da se razumjeti da su poslanici Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., molili da Allah, dž.š., narednim pokoljenjima pošalje poslanika sa sljedeće tri karakteristike:
- da im Allahove, dž.š., riječi kazuje
- da ih Knjizi i mudrosti pouči
- da ih očisti Uistinu, to je i jeste bila osnovna misija Allahova Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., ljudima je učio Allahove riječi, te ih je na taj način podučavao Knjizi – Kur’anu i mudrosti. Tako su se ashabi, r.anhum, čistili od svih vrsta kufra, širka, nifaka, neposlušnosti i nevaljalih djela, velikih grijeha i harama te loših navika i ružnoga ponašanja. Oni koji slijede put plemenitih ashaba, r.anhum, nesumnjivo će postići iste rezultate.
Zekat – jedno od sredstava čišćenja
Naš Gospodar je neka djela učinio sredstvima čišćenja. Koji god čovjek ih bude izvršavao iskreno, vjerujući u Allaha, dž.š., bit će očišćen. Tako je i zekat, koji dolazi od istog korijena kao i riječ tezkije (ar. čišćenje), jedno od takvih djela. Pojam zekat u svome tehničkome smislu posjeduje značenje čišćenja jer u imecima bogataša postoji određeni dio za one koji prose i one koji ne prose. Oni koji ne izvršavaju obavezu zekata, u svojim imecima miješaju hakove drugih.
Oni koji, pak, izvršavaju tu obavezu, čiste svoje imetke od hakova drugih i sebe od grijeha te tako stječu duhovnu čistoću pokoravajući se Uzvišenome Allahu i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s. (Zekat İlmihali, DİB Yay., s. 29-30) Iz sljedećeg ajeta, navedeno je sasvim očigledno: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (Tevba, 103)
Elmalılı Hamdi Yazır je citirani ajet ovako protumačio: “Prema jednome predanju, plemeniti ashabi, r.anhum, obratili su se Vjerovjesniku, s.a.v.s.: -O Allahov Poslaniče, ovo su naši imeci koji su nas razdvajali od tebe. Ti ih sada podijeli na Allahovome, dž.š., putu i očisti nas! – Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče: – Ja ne mogu narediti da se vaši imeci uzmu – na što je Uzvišeni Allah objavio da uzme dio iz njihovih imetaka kao sadaku te da ih njome u potpunosti očisti; da ona bude uzrokom čišćenja od grijeha, blagoslov njihovim dobrim djelima i vodilja koja će ih dovesti do stepena iskrenosti.” (Hak Dini Kur’an Dili, c. IV, s. 400) Uzvišeni Allah u kur’anskoj suri “Lejl” aludira na one koji iskreno, bez želje da ih neko vidi, udjeljuju od imetaka koje im je podario Allah, dž.š., kako bi se očistili, te govori o njihovome udjeljivanju kao sredstvu čišćenja: “Zato vas opominjem razbuktalom vatrom, u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao, a od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti!” (Lejl, 14-21)
Najispravnije postupanje
U Časnome Kura’nu i hadisu Allahova Poslanika, s.a.v.s., detaljno je objašnjeno sve ono što je muslimanu potrebno u svakodnevnici kako bi što čestitije živio. Pogledajmo jedan od ajeta na navedenu temu: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je najbolje, najčestitije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.” (En-Nur, 30) U ajetu se spominje riječ ezka u značenju “najbolje”, “najčestitije”.
Dakle, da se čovjek ne bi suočio sa neprilikama na Ahiretu te pao u teškoće na dunjaluku, neminovno je da čini najbolja, najčestitija i najispravnija djela. Naprimjer haram – zabranjen pogled, u slučaju da ne bude oprošten, djelo je koje će nanijeti ogromnu štetu čovjeku. No međutim, čuvanjem pogleda od harama, osoba postupa na najljepši, najčestitiji i najbolji način, pa tako biva zaštićena i sigurna. Pošavši od navedenoga primjera, u njegovome svjetlu možemo razumijevati i sve ostale situacije u našim životima, te ćemo se moći ustremiti na djela koja čiste naše nefsove.
Kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vjernicima bio sredstvo koje ih je čistilo, na isti način su učenjaci i Allahovi, dž.š., dobri i odabrani robovi koji hode stazom koju je utabao Muhammed, s.a.v.s., sredstva koja ih također čiste. Na njihovome čelu nalaze se plemeniti ashabi, r.anhum, i oni koji ih slijede; oni koji tokom svojih života prednjače u zuhdu, takvaluku, iskrenosti, dobrim djelima, hizmetu. Takvi su bili razlogom da na hiljade i desetine hiljada ljudi, pa čak i milioni njih, prožive svoje živote u istikametu. Spomenuti su ulagali enormni trud prvenstveno da očiste sebe, a zatim da očiste i one koji su pristali uz njih na duhovnome putu.
Cilj tesavvufa i tarikata, ionako nije ništa drugo, doli čišćenje vjerničkih duša – nefsova, te poprimanje halova – stanja Allahovih, dž.š., dobrih i odabranih robova. U sljedećem ajetu spominje se kolika je nagrada za one vjernike koji se očiste od velikih grijeha kojima On, dž.š., nije zadovoljan, u prvome redu širka: “Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti; a one koji pred njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni, edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.” (Taha, 74-76)
Da nas Uzvišeni Gospodar učini od onih koji su sebe i svoje nefsove – duše očistili i od onih koji će biti spašeni. Da nam dosudi smrt dok slijedimo Pravi put, čineći dobra djela, daleko od svih grijeha i neposlušnosti!
Časopis Semerkand, br. 102., Riječnik Kur'ana
