Ne može bez znanja
Direktan sagovornik božanske poruke i vodič kroz znanje je Resulullah, s.a.v.s. Ako njemu Gospodar svjetova naređuje ‘uči’, kako onda da njegovi sljedbenici nađu Pravi put bez učenja i bez znanja?
Važnost koju islam pridaje znanju i učenjacima jeste općepoznata i često ponavljana činjenica. Prva objava islama počinje naredbom: “Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj” (Alak, 1-3) “Uči!…” Učenje je ključ vrata znanja.
Čitav kosmos i njegovo postojanje je jedna knjiga. Knjiga ispunjena Allahovim, dž.š., ajetima, a Kur’an je srž, odnosno, duh te knjige. On je kelam-i kadim Uzvišenog Stvoritelja. “Uči!…” Savršeni poredak u kosmosu je zapravo znanje, a islam je lice tog poretka usmjereno čovječanstvu. Kompas sreće oba svijeta jeste islam, jeste znanje: znanje o spoznaji Rabbul-alemina, znanje o spoznaji Njegovih stvorenja, znanje o spoznaji samog sebe…
Direktan sagovornik božanske poruke i vodič kroz znanje je Resulullah, s.a.v.s. Ako njemu Gospodar svjetova naređuje ‘uči’, kako onda da njegovi sljedbenici nađu Pravi put bez učenja i bez znanja?
Podići zastore
Mi koji imamo zadatak da budemo dostojni robovi našeg Gospodara, pod vođstvom Allahovog Poslanika, a.s., i njegovih varisa, moramo shvatiti šta naš Gospodar želi od nas i tu želju ispuniti. Moramo svoje srce u potpunosti ispuniti teslimijetom prema Njemu i cilj zbog kojeg smo stvoreni staviti u centar svoga života. Moramo podići zastore između nas i našeg Gospodara koji nam je bliži od žile kucavice.
Ukoliko ne budemo znali šta su ti zastori, kako ćemo onda usmjeriti svoje srce i svoj život? Sljedeći ajeti nam dovoljno objašnjavaju veličinu naredbe našeg Gospodara da se držimo podalje od neznanja i da budemo od onih koji znaju: “… Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9) “A Allaha se boje od robova Njegovih–učeni.” (Fatir, 27)
Pored toga, Allah, dž.š., nas često upozorava po pitanju korištenja pameti i čula govoreći: „Zašto oni ne razmišljaju?“, „Zašto ne koriste pamet?“, „Zašto ne pogledaju?“, „Zar ne znaju?“ Sasvim je jasno da se na ovakva pitanja, koja se obično nalaze na kraju mnogih ajeta, bez obzira na šta se oni odnosili, neće moći odgovoriti bez znanja.
Znanje je farz
S druge strane, Resulullah, s.a.v.s., po pitanju znanja svojim upozorenjima izvršava zadatak vodiča govoreći: “Traženje, odnosno, sticanje znanja je farz za svakog muslimana i muslimanku.” (Ibn-i Abdulberr) “Učenjaci su nasljednici pejgamberâ” (Ebu Davud, Tirmizi) “Kome Allah, dž.š., želi dobro, učini ga fakihom u vjeri (podari mu razumijevanje vjere).” (Ibn Madždže)
Među navedenim hadisima, naročito prvi, sasvim jasno, bez potrebe za ikakvim dodatnim komentarom, naznačava da su svi muslimani obavezni da traže znanje. Znanje je farz koji dolazi prije svih drugih farzova. Šta se to dešava nama, današnjim muslimanima, pa smo toliko daleko od znanja i nauke.
Zašto smo toliko daleko od znanja o pravu između vjernika, od znanja o našim poslovima i o našim srcima. I kako se možemo nadati spasu bez izvršavanja farza o sticanju znanja?
Na um mi pada jedna priča koju sam slušao od svog učitelja: Jednog dana dok je Abdulkadir Gejlani, k.s., sjedio u mihrabu i bio zauzet zikrom i murakabom, čuo je glas iz gajba: „O moj robe Abdulkadire, oslobodio sam te obaveze činjenja svih djela.“ Čim je to čuo, Abdulkadir, k.s., baci svoj tespih u pravcu odakle je dolazio glas, govoreći: „Gubi se prokleti šejtane.“ Šejtan, razotkriven u namjeri, upita: „Ja sam na ovaj način u zabludu skrenuo mnoge abide i zahide, ali ti se ni jednog trenutka nisi predomišljao i nisi pao u zamku. Kako si me razotkrio?“ Abdulkadir Gejlani, k.s., odgovori šejtanu riječima iz kojih bismo svi mi trebali uzeti pouku: „Prepoznao sam te pomoću dvije stvari; prvo je akaidsko znanje po kojem znam da se Allah, dž.š., ne obraća iz jednog pravca. On je svugdje, a tvoj glas je došao iz jednog pravca. Drugo, prepoznao sam te fikhskim znanjem, po kojem niko, pa čak ni poslanici, a.s., nije oslobođen činjenja djela.“ Znači, djelo bez znanja je puno velikih opasnosti. Šejtan je u zasjedi svakog momenta i nastoji nam presijeći put zamkama poput rijaluka, kibura i pouzdanja u vlastita djela, sa kojima ne možemo izaći na kraj bez znanja.
Tmina neznanja
Neznanje je toliko velika tmina da je Ali, r.a., rekao: „Bit ću rob onome ko me poduči jednom harfu.“ Znači, izabrao je ropstvo u odnosu na neznanje. Pa zar priliči jednom karakternom i razumnom vjerniku da bude osuđen na ponižavajući život gori od ropstva?
Dakle, da bismo se spasili moramo prigrliti znanje i u svoj život sprovesti ono što naučimo. Nije moguće, a da ne čujemo upozorenje našeg Stvoritelja kada kaže: “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Saff, 2-3)
U petom ajetu sure Džuma, Allah, dž.š., one koji znaju, a ne postupaju po tome poredi sa magarcem koji nosi knjige. Iz toga proizlazi da nam sticanje znanja treba biti prioritet u životu, da živimo po stečenom znanju i da se čuvamo priče bez znanja. Samo na takav način ćemo zaštiti i sebe i svoju okolinu od propasti.
Neka je Allahov, dž.š., selam i rahmet na sve vas.
Sejjid Muhammed Saki ELHUSEYNİ
