Allah me nije poslao da prisiljavam i otežavam, već me poslao da podučavam i olakšavam. (Muslim, Talak, 29)
Jedan od plemenitih ashaba kojem je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio da zapisuje hadise, Abdullah b. As, r.a., prenosi:
“Jednog dana, Poslanik, s.a.v.s., izašao je iz svoje sobe i ušao u mesdžid. U mesdžidu su bile dvije skupine. Jedna skupina je učila Časni Kur’an i činila dovu Allahu, dž.š., a druga skupina je bila zauzeta stjecanjem znanja. Kada ih ugleda, Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Obje skupine su u hajru, ali jedna od njih je bolja. Jedni uče Časni Kur’an i čine dove. Ukoliko Allah, dž.š., hoće, dat će im ono što žele. Oni iz druge skupine stječu znanje i podučavaju, i ja sam poslan kao učitelj.’ Nakon što to reče, Poslanik, s.a.v.s., sjede u halku druge skupine.” (Ibn Madždže, Sunnet, Darimi, Mukaddime, 32)
Zbog čega je naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., odabrao drugu skupinu iako je rekao da su obje zauzete hajrom, zbog čega je odabrao ashabe koji su bili zauzeti stjecanjem znanja? Nije teško pronaći odgovor na prethodno pitanje ukoliko pogledamo u našu Svetu Knjigu, Časni Kur’an, u hadise i primjere iz života Poslanika, s.a.v.s.
ZNANJE KOJE JE FARZ (OBAVEZNO)
Naš Uzvišeni Gospodar, čije znanje obuhvata sve, u Časnom Kur’anu, kroz sljedeće ajete nam naređuje da odgovore na ono što ne znamo potražimo u Časnom Kur’anu i kod onih koji imaju znanje: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” (Zumer, 9); “Zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!” (Pitajte one koji poznaju i razumiju Časni Kur’an, učene). Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Znanje je farz svakom muslimanu i muslimanki” (Ibn Madždže, Sunnet, 17).
Pored toga, upozorio nas je riječima: “Ili budi alim, ili budi onaj koji traži znanje, ili budi onaj koji sluša, ili budi onaj koji gaji ljubav prema znanju! Ne budi peti (od onih koji ne vole znanje), u suprotnom ćeš biti upropašten!” (Bezzar, Musned, 9/94; Darimi, Mukaddime, 26)
Svi alimi su složni po pitanju toga koja je vrsta znanja farz svakom muslimanu i muslimanki: Radi se o znanju koje se odnosi na vjerske propise vezane za situaciju u kojoj se osoba trenutno nalazi. Naprimjer, onome koji se namjerava baviti trgovinom ili se već bavi, potrebno je znanje o islamskim propisima trgovanja. Onome ko se namjerava oženiti ili je već oženjen, farz je posjedovati znanje o islamskim propisima braka. Osim toga, znanje o imanskim osnovama i propisi ibadeta jesu farz i obaveza svakom punoljetnom i umno zdravom muslimanu.
“Ashabi Sofe” su radi stjecanja znanja, danonoćno boravili na sofama Poslanikove, s.a.v.s., džemije. Oni su jedan od najljepših primjera koji pokazuje koliku važnost, još od najranijeg doba, islam pridaje znanju. Među njima je naš Poslanik, s.a.v.s., odgojio brojne alime koje je slao u različita mjesta kako bi podučavali ljude islamu.
Još jedan od pokazatelja koliku je važnosti Poslanik, s.a.v.s., pridavao znanju, jeste i slučaj kada je oslobodio deset mušrika, zarobljenika Bitke na Bedru, tražeći od njih da u zamjenu opismene deset ashaba, r.anhum. Hudždžetu’l-islam (Dokaz islama), Imam Gazali, rah., u svom djelu “ Minhadžu’l-Muteallim”, o važnosti znanja kaže: “Za džahila (neznalicu) nema opravdanja, niti na dunjaluku, niti na Ahiretu. Osoba koju karakteriše neznanje, prevarena je na oba svijeta, jer počasti oba svijeta skrivene su u znanju. Onaj ko želi dunjaluk, neka se bavi trgovinom, a onaj ko želi Ahiret, neka se usteže od ovosvjetskih užitaka.
Onaj ko želi i dunjaluk i Ahiret, neka stječe znanje, jer kada dođe vrijeme preseljenja na Ahiret, sve osim znanja ostaje na dunjaluku. Zasigurno je znanje čovjekov saputnik, bliski prijatelj i opskrba u kaburu.” Jednog dana, upitaše Abdullaha b. Mubareka, k.s.: Šta biste učinili kada biste znali da je današnji dan posljednji dan Vašeg života? Abdullah b. Mubarek, k.s., na to pitanje dade sljedeći odgovor: “Tražio bih znanje, jer Uzvišeni Gospodar, nije tražio od Poslanika, s.a.v.s., da traži povećanje bilo koje blagodati osim znanja. Dao mu je znanje i u časnom ajetu mu je naredio da traži njegovo povećanje: ‘Gospodaru moj, povećaj mi znanje.’” (Rum, 114) Naš Poslanik, s.a.v.s., pokoravajući se toj naredbi, činio je dovu: “Gospodaru moj, povećaj mi znanje.” (Ebu Davud, Edeb, 108), “Tebi se utječem od beskorisnog znanja.” (Muslim, Zikr, 18).
Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu navodi dovu koju je Musa, a.s., činio: “Ne dao mi Allah da budem neznalica!” (Bekara, 67) Tama neznanja, čovjeka čini slijepim na oba svijeta. Ona biva uzrokom njegove propasti, i na dunjaluku i na Ahiretu. Zbog toga je jedan od arifa, Sehl b. Tusteri, k.s., rekao: “Nema veće nesreće od neznanja.”
KO JE NA VIŠEM STEPENU?
Kako bi istakao vrijednost alima nad abidom (pobožnjakom), Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “U borbi protiv šejtanskih spletki, fakih (osoba koja posjeduje veliko znanje i razumijevanje vjere) je jači od hiljadu abida (koji su neznalice).” (Tirmizi, Ilm 19; Ibn Madždže, Mukaddime, 39)
Povrh toga, Poslanik, s.a.v.s., i ovim jezgrovitim riječima, podstiče mu’mine na stjecanje znanja: “Prednost učenog nad pobožnim je kao moja prednost nad mojim ashabom na najnižem stepenu.” (Tirmizi, Ilm 19, Darimi, Mukaddime, 29)
Poslanik, s.a.v.s., u časnim hadisima govori o tome da će Uzvišeni Hakk, na Sudnjem danu, nakon pejgamberā, a.s., pravo šefa’ata dati alimima te da oni koji traže znanje jesu na Allahovom, dž.š., putu. Naš Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je i o tome da će Uzvišeni Gospodar zasigurno olakšati put do Dženneta, onome ko krene na put radi traženja znanja, te da meleki pred takvom osobom prostiru svoja krila. Obavijestio nas je i o tome da svi stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mravi u svojim mravinjacima, kao i ribe u vodi, traže oprost za onog ko traži znanje.
Pored toga, Allahov Miljenik, s.a.v.s., obavijestio nas je i o tome da je vrjednije naučiti napamet jedan ajet iz Kur’ana nego klanjati stotinu rekata nafila-namaza, a naučiti napamet jednu kur’ansku suru, vrjednije je od hiljadu rekata nafila-namaza. Nesumnjivo, jedan od najvećih nimeta koje je Uzvišeni Allah podario Svojim pejgamberima, a.s., i mu’minima jeste znanje. Vezano za to, Ebu Ishak Razi, rah., rekao je sljedeće: “Allah, dž.š., podario je mnoge nimete Svojim pejgamberima, a.s., međutim, jedino kada je u pitanju znanje ovako je rekao: “Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!” (Nisa, 113) Ponos svjetova, s.a.v.s., našoj majci, Aiši, r.a., je kazao: “Allah me nije poslao da prisiljavam i otežavam, već me poslao da podučavam i olakšavam.” (Muslim, Talak, 29)
Riječi jednog od plemenitih ashaba, Muavije b. Hakema es-Sulemija, r.a., samo su jedan od primjera koji potvrđuju činjenicu da je naš Poslanik, s.a.v.s., bio najbolji učitelj: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je preči od oca i majke. Niti prije, a niti poslije njega nisam vidio učitelja koji je na tako lijep način podučavao znanju. Tako mi Allaha, nikada me nije prekorio, udario, niti mi se ikada ružno obratio.” (Muslim, Mesadžid, 33) Iz takve metodologije podučavanja koju je primjenjivao naš Poslanik, s.a.v.s., možemo uočiti da je on, s.a.v.s., najprije svojim lijepim ahlakom osvajao srca, a tek onda, u ta ista srca sadio sjeme znanja i mudrosti.
NASLIJEĐE PEJGAMBERĀ, A.S.
Pečat vjerovjesništva, naš Poslanik, s.a.v.s., ovako je rekao: “Alimi su nasljednici pejgamberā. Pejgamberi nisu u naslijeđe ostavljali niti srebro niti zlato. Oni su u naslijeđe ostavili znanje. Zbog toga, onaj ko uzme to znanje, steći će ogromnu korist.” (Buhari, Ilm, 10) Imam Rabbani, k.s., kaže da postoje dvije vrste znanja koje su pejgamberi, a.s., ostavili u naslijeđe:
- Prvo se naziva ilm-i esrar. Radi se o znanju koje se tiče tajni, o batinskom (skrivenom) i manevijskom (duhovnom) znanju.
- Drugo se naziva ilm-i ahkam, te se odnosi na zahirsko znanje, znanje vezano za propise.
Onaj ko posjeduje obje vrste znanja, istinski je varis. Ukoliko posjeduje samo jednu vrstu znanja, on nije potpuni varis. (Abdulmedžid Hani, el-Hadaiku’l-Verdijje, str. 560)
Naša dužnost jeste da činimo djela sa ihlasom te da učimo od onih koji su vesila za postizanje Allahovog, dž.š., zadovoljstva i koji posjeduju obje vrste znanja, vrjednijeg od riznica blaga. Posjednici takvog znanja jesu plemeniti ashabi, r.anhum, koji su učili direktno od Poslanika, s.a.v.s., zatim istinski alimi i muršid-i kjamili koji su od njih učili. Oni postupaju shodno znanju koje posjeduju i istovremeno bivaju vesilom prenošenja ispravnog znanja.
Neka Uzvišeni Allah bude zadovoljan našim alimima koji će do Sudnjega dana biti posrednici u prenošenju batinskog i zahirskog znanja, kako svojim stanjima tako i svojim pisanim djelima. Neka nas, niti na dunjaluku, niti na Ahiretu, ne rastavi od njihovog puta i od svjetlosti znanja.
Semerkand, br. 101, Vjera i život
