Jedan od poznatih sufija iz 13. stoljeća, šejh šazelijskog tarikata, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., u svome djelu pod nazivom „Tadžu ‘l-arus“, o poznavanju vrijednosti života i čuvanju od grijeha i nepokornosti navodi sljedeće:
Stanje onoga ko svoje zdravlje troši na nepokornost Allahu, dž.š., nalikuje na stanje onoga kome je ostalo hiljadu zlatnika pa on njima kupuje škorpije i zmije koje reda oko sebe. Zar takav neće umrijeti od ujeda tih životinja?
Tako i ti svoj život uništavaš ukoliko kršiš Allahove, dž.š., naredbe i zabrane. Tvoje stanje nalikuje na stanje orla. Ta ptica traga za lešom, a kada ga nađe, nasrne na njega i jede ga.
Ti budi poput pčele, njeno tijelo je malo, ali snaga joj je velika. Ona slijeće na ono što je čisto i lijepo, a za sobom ostavlja čistu i ukusnu hranu, a to je med.
Mnogo si se zadržao na mjestima nevolja i tegoba! Sada budi tamo gdje ćeš pronaći Allahovu, dž.š., ljubav. Ove istine će ti ukazati na Pravi put. Ali, znaj da čak ni nevolje ne mogu probuditi onoga čije je srce usmrtio gaflet (nemar). On je poput žene koja izgubi razum, pa, umjesto da plače, ona se smije zbog smrti svoga djeteta.
I ti si takav. Iako ne obavljaš noćni ibadet i ne postiš danju, ti ne osjećaš bol takvog gubitka. To je rezultat mrtvog srca koje je usmrtio gaflet. Kada živog čovjeka ubode i vrh igle, on osjeti bol. A mrtvog čovjeka, kada bi i noževima sjekli, on ne bi osjetio nikakvu bol. Pa, ti onda razmisli, da li je tvoje srce mrtvo?
Prisustvuj medžlisima mudrosti, jer u takvim medžlisima je jedan od džennetskih mirisa. Tako ćeš taj mirs ponijeti u svoju kuću i svugdje gdje dođeš. Čak i ako si griješan, ne odvajaj se od medžlisa mudrosti. Ne reci: „Ja sam griješan, ne mogu ostaviti grijehe. Kakve ja imam koristi od boravka u ovakvom medžlisu?!“ Strijelac ne treba prestati bacati strijele; ako danas ne pogodi cilj, pogodit će sutra.
Kloni se griješenja! Jer, grijesi smanjuju opskrbu. Traži da Uzvišeni Allah primi tvoju tevbu. Ako ti tevba bude primljena, blago tebi. Ti traži pomoć od Allaha, dž.š., i ovako čini dovu:
„Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ (A’raf, 23)
Nemoj ni slučajno biti neko kome je proteklo 40 godina života, a da nikako nije pokucao na kapiju Uzvišenog Hakka! Ono čega se najviše trebaš bojati jeste da tvoje srce postane potpuno crno od stalnog griješenja i da se onda u njemu ugasi nur imana, pa da zbog svega toga ne mogneš učiniti tevbu i da tvoj kraj bude koban. Utječemo se Uzvišenom Allahu od takvog stanja.
