Malik b. Rebia kaže: “Dok smo jednom prilikom sjedili sa Allahovim Poslanikom, a.s, došao mu je jedan čovjek iz Benu Seleme i upitao ga: “Allahov Poslaniče, da li sam dužan činiti dobročinstvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti?“ Vjerovjesnik, a.s., je odgovorio: “Da, moliti Allaha da im se smiluje i da im oprosti, ispuniti njihove oporuke i ugovore nakon njihove smrti, poštovati njihove prijatelje i održavati rodbinske veze koje su i oni održavali.“
Dova je jedno od djela koja se ne prekidaju i nakon smrti kao što se kaže u hadisu: ”Kada čovjek umre, prestaju njegova djela, izuzev u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se iza njega koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini!“
Abdullah b. Omer, r.a, sreo je na putu za Mekku jednog beduina, prijatelja svoga oca, kojeg je odmah posadio na svoju jahalicu, a on nastavio putovati pješice i još mu, pored toga, skinuo turban s glave i stavio ga na njegovu, kako bi ga zaštitio od sunca. Ibn Dinar kaže: Rekli smo mu: “Što mu ukazuješ toliku pažnju, Allah ti svako dobro dao?! Beduini se i s malo pažnje zadovoljavaju!“ Na to je Abdullah rekao: “Otac ovog čovjeka je bio veliki prijatelj mom ocu, Omeru b. el-Hattabu, a ja sam čuo Pejgambera kada kaže: ‘Među najveća dobročinstva spada njegovanje veza s prijateljima svoga oca.’“
