„Blago li se onome koga Allah, dž.š., poduči Svojoj Knjizi, pa on poslije preseli bez kibura (nadmenost).“ (Isa, a.s.)
„Neka niko od vas ne omalovažava svoga brata muslimana. Jer, čak i onaj musliman koji je na najnižem stepenu, kod Allaha, dž.š., ima veliku vrijednost.“ (Ebu Bekr, r.a.)
Prava brata
Veliki evlija Abdullah b. Alevi el-Haddad, k.s., kazuje:
Potrudi se da svakom muslimanu nazoveš selam, poznavao ga ili ne. Ukoliko nekome nazoveš selam, a on ti ne odgovori, nemoj odmah loše misliti o njemu. Možda te nije čuo, a možda je odgovorio, ali ti nisi čuo.
Kada uđeš u svoju kuću, nazovi ukućanima selam. Ako u kući nema nikoga, onda reci: „Es-Selamu alejna ve ala ibadillahi ‘s-salihin: Neka je Allahov selam nama i Allahovim dobrim robovima.“
Kada se sretneš sa muslimanom, trudi se da ti budeš prvi koji će nazvati selam.
Kada neko kihne i kaže „elhamdulillah“, ne zaboravi da na to kažeš „jerhamukellah: Allah ti se smilovao“. Ukoliko tvoj brat musliman kihne i zaboravi reći elhamdulillah, ti ga podsjeti na to tako što ćeš ti reći elhamdulillah.
Ne ulazi u tuđu kuću bez traženja dozvole. Ukoliko si tri puta zatražio dozvolu i nisi je dobio, onda nemoj više pitati. Kada ti se musliman obrati, ti mu reci „izvoli“.
Ukoliko te brat musliman pozvao na ručak, a ne postoji nikakav šerijatski opravdan izgovor, onda nemoj da se ne odazoveš njegovom pozivu. Ako te tvoj brat musliman zakune da nešto učiniš ili ne učiniš, a to ne spada u nepokornost, onda postupi kako on želi. Nemoj ništa ni od koga tražiti zaklinjući ga Allahovim, dž.š., imenom. Ukoliko se od tebe nešto traži u ime Allaha, pazi da to ne odbiješ.
Obilazi bolesne, idi na dženaze, posjećuj svoju braću. Kada se sretneš sa bratom, rukujte se, upitaj ga za njegovo stanje, raspitaj se o bratu kojeg ne viđaš; ako je bolestan posjeti ga, ako je nečim zauzet, ukoliko si u mogućnosti, pomozi mu, ili se, ako ništa, trudi da činiš dovu za njega.
Gajenje lijepog mišljenja o svim muslimanima učini svojim principom. Čuvaj se lošeg mišljenja o bilo kojem muslimanu. Riječi i djela vjernika tumači na lijep način. Ukoliko su nečije riječi ili djela očiti grijeh, pa ne nalaziš način da ih lijepo protumačiš, spriječi ga od činjenja grijeha. Uz to, razmišljaj lijepo o njemu na način da misliš kako će ga njegov iman odvratiti od grijeha i kako će učiniti tevbu te prestati ustrajavati u grijesima.
Naročito se potrudi da mnogo činiš dovu za sebe, svoje roditelje, rodbinu i prijatelje, kao i za sve ostale muslimane. Jer, dova za brata muslimana koja se učini u njegovom odsustvu je kabul (primljena).
(Abdullah b. Alevi el-Haddad, Faniden Ebediyete Yolculuk)
Prljavština i čistoća
Ebu ‘l-Kasim Abdurrahman b. Jusuf el Ludžai, k.s., je rekao:
„Tevba je farz svakome. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže:
‘I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.‘ (Nur, 31)
Čak i da se robu njegovi grijesi čine težim od nebesa i Zemlje, oni se brišu i nestaju tevbom. Dokaz tome su riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
‘Onaj ko se pokaje za grijehe je poput onoga koji nije ni učinio grijehe.‘ (Ibn Madže, Zuhd, 30)
Grijesi su poput prljavštine koja zaprlja našu odjeću, a tevba je poput vode koja je čisti… Onako kako poslije pranja vodom prljavština nestaje, tako i poslije iskrene tevbe nestaju tragovi grijeha.
Ako neprestano činiš grijehe, onda nakon svakog grijeha trebaš učiniti tevbu osjećajući kajanje, kako bi tvoji grijesi bili izbrisani. Jer, lutf (dobrota) koji Uzvišeni Allah ukazuje Svojim robovima, veći je od njihovih grijeha.
Naposlijetku, onako osoba koju voliš ne gubi vrijednost kod tebe zbog svojih grešaka, tako ni robovi koje Allah, dž.š., voli, ne gube vrijednost zbog grijeha, ukoliko se za njih kaju. Na to ukazuju sljedeće riječi Uzvišenog Hakka:
‘Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.‘ (Bekara 222)
Plod tevbe je kajanje, a dokaz tome je hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s.:
‘Osjetiti kajanje znači učiniti tevbu.‘
Najvrjednije kajanje je ono koje roba sprječava da se vrati činjenju ružnih djela koja je ostavio. Ono što roba sprječava od činjenja tevbe je ustrajavanje u činjenju grijeha. Bez sumnje, onaj ko tako postupa zaključao je sebi vrata spasa, a odškrinuo vrata propasti.“
(Ebu ‘l-Kasim Abdurrahman b. Jusuf el-Ludžai, Kalplerin Güneşi)
Istinska sreća
Jedan od prvih horasanskih sufija, Fudajl b. Ijad, k.s., je rekao:
„Istinski sretan je onaj ko čini dobročinstvo roditeljima, ko zarađuje imetak na halal način, ko udjeljuje drugima, te ko uljepšava svoj ahlak i časti svoju braću.“
(Bejheki, Kitabu ‘z-zuhd)
Oni koji su sebe prevarili
Imam Gazali, k.s., je rekao:
„Ko tvrdi sljedeće troje, a da se prethodno nije spasio troga, prevario je sam sebe:
- tvrdi da osjeća veliku slast u zikru, ali mnogo voli dunjaluk
- tvrdi da voli iskrenost, ali voli i da ga ljudi veličaju
- tvrdi da voli Allaha, dž.š., međutim, sve mu je preče od odgoja nefsa.“
(Imam Gazali, Kalplerin Keşfi)
