Alauddin el-Haznevi, k.s., sin Šejh-Ahmeda el-Haznevija, k.s., pripovijeda:
Ahmed el-Haznevi, k.s., je znao kako se odnositi prema munkirima (poricatelj) i zavidnicima, i uvijek ih je uspijevao smiriti. Unatoč tome što su neki od njih prelazili svaku mjeru, on je bio strpljiv i prema njima se lijepo odnosio. Jednom je jedan munkir otišao tako daleko da je Šejh-Ahmeda i njegove muride nazvao kjafirima, i još je govorio da je vrjednije boriti se protiv njih nego protiv nevjernika.
Drugi ga je pak potvorio objavivši u novinama članak u kojem je pisao da se Šejh-Ahmed el-Haznevi proziva poslanikom. Tada se u mnogim mjestima do kojih je dospjela ta vijest podigoše ljudi kako bi demantovali objavljeni članak i dokazali da se radi o potvori. Na adresu novinske kuće poslaše mnoštvo pisama u kojima su osuđivali objavljeni tekst i tražili da se lažljivi novinar, kao i vlasnik novina, kazne za potvoru. Sve se to dešavalo izvan znanja Šejh-Ahmeda, k.s. Poslije su, svjesni da mu neistina ne može naštetiti, odustali od cijele priče kako sve ne bi otišlo predaleko.
Zanimljiv je i slučaj kada je Ahmed el-Haznevi, k.s., otišao u mjesto Amude, kako bi izmirio dvije posvađane porodice. Tada je jedan od ljudi kojima to nije odgovaralo na papiru je napisao: „Šejh-Ahmed je Dedždžal, a njegovi muridi su šejtani“, i papir objesio na vrata džamije. Kada je Ahmed el-Haznevi saznao za to, samo je rekao:
„Ono što je rekao za mene, uopšte me ne dotiče, ali jako mi je teško zbog ružnih riječi upućenih mojim muridima.“
Kada se među tamošnjim stanovništvom pročulo za to nedjelo, namjesnik zajedno sa nekoliko uglednih ljudi iz sela dođe kod Šejh-Ahmeda, k.s. i reče:
„Uvaženi šejhu, okupit ću sve muškarce iz sela i njihov rukopis uporediti sa rukopisom na ovom papiru, želim da pronađem i kaznim onoga ko je napravio ovu fitnu.“ A Šejh-Ahmed mu odgovori:
„Ja nisam zadovoljan da to učinite. Počinioca želim prepustiti Allahu, dž.š., jer velikani ovog puta su uvijek tako radili. Hvala Allahu Koji me nije odvojio od njihova puta.“
Šejh-Ahmed, k.s., je i nama savjetovao da se ne raspravljamo sa poricateljima tarikata, da osaburimo na neugodnostima koje nam pričinjavaju, i kada se nađemo zajedno s njima na nekom sijelu, da prema njima budemo blagi i ljubazni.
Nedaće i ahlak sufije
U pismu upućenom muridu Muhammedu Saidu, Šejh-Ahmed el-Haznevi, k.s., kaže:
Ej brate! Velike evlije, pa čak i mubarek poslanici, a.s., oduvijek su bili izlagani raznim belajima i nedaćama koje su strpljivo podnosili. Evlije i alimi koji su dolazili poslije, njih su uzimali za primjer i slijedili ih u tom ahlaku. Tako bi obični ljudi, kada bi se našli suočeni sa nekom nedaćom, gledali u stanje tih Allahovih robova i pronalazili utjehu. To ih je spašavalo od loših misli.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Najteže nevolje dolaze najprije poslanicima, zatim alimima, potom salih (dobri) robovima.“ Dakle, to je oduvijek tako. Stoga kažem tebi, o Muhammede Saide, ne žali se na neugodnosti koje ti pričinjavaju oni iz tvoje okoline. Budi strpljiv, jer to je Allahov, dž.š., adet, prisutan još od doba Adema, a.s. Obzirom da je tako, ne rastužuj se zbog njihovog ogovaranja. Ne obaziri se niti na ono što govore svojim jezicima niti na ono što kriju u svojim srcima. Naše je da ustrajemo u činjenju djelā koja su nam naređena.
Zauzetost hajrom
Šejh-Abdurrahman Tahi, k.s., poznat pod nadimkom Sejda-i Taha, u obraćanju svom halifi mulli Abdulkadiru, uputio je savjet svim vjernicima:
Cijenjeni brate kojeg volim radi Uzvišenog Allaha!
Hodža Ma’sum je jednom svom muridu napisao: „Očisti srce od želja oba svijeta i okreni se svome Gosdpodaru! Tako učini kako bi tvoje srce zasjalo i istinski se vezalo za velikana koga slijedi.“
Ako želiš da hodiš putem prijašnjih i potonjih velikana, i budeš od spašenih, dok munkiri bacaju potvoru na tebe i tvoj put, ti budi zauzet muhabbetom spram velikana kojeg slijediš. Ne prljaj svoj jezik spominjući riječi i stanja munkira. Ne slušaj ono što govore i nikada nemoj činiti ono što oni čine. Okreni se zikrullahu i s ljubavlju čuvaj svoju rabitu.
Sa svojom braćom čini sohbet o Allahovim, dž.š., dobrim robovima, i savjetuj da se postupa po Šerijatu Muhammeda Mustafe, s.a.v.s. Neka je salavat i selam najčasnijem sahibiji Šerijata – Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici i plemenitim ashabima.
Časopis Semerkand, br. 109, Latice ružičnjaka
