Kada neko tvrdi da ga je Allah, dž.š., počastio nekim snom kojim ga nije počastio, to je potvora na Allaha, dž.š. A kada tvrdi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao nešto što nije rekao, to je onda potvora na Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Ne treba pridavati značaja tvrdnjama o mubešširat snovima onih koji govore neistinu i koji su spram neistine ravnodušni.
U jednoj predaji koju prenosi Vasile b. Eska, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Najveća laž je kada čovjek pripiše očinstvo nekome drugom mimo vlastitoga oca; ili kada kaže ‘sanjao sam to i to’, a nije sanjao; ili kada kaže da je Poslanik kazao nešto što nije kazao.“ (Buhari: „Menakib“, 5)
Arapska riječ „fira“ iz sintagme „a'zamu ‘l-fira“ koju u našem jeziku prevodimo kao „najveća laž“ nosi značenja poput „užasavajuća laž koja nema nikakvog uporišta, teška potvora, neiskrenost, svjesno zamračivanje istine“.
Postoje i drugi hadisi u kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., lažne tvrdnje o snovima klasificirao kao „fira“, i naglasio kako se muslimani moraju naročito čuvati takvih stvari, jer to su laži koje mogu biti uzrokom vječne patnje na Ahiretu. S tim u vezi, od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Od onoga koji prepričava kao san nešto što nije sanjao, tražit će se da (na Ahiretu) zaveže čvor na dlaci. A on to nikada neće moći učiniti.“ (Buhari: „Ta'bir“, 45)
Budući da je nemoguće zavezati u čvor dlaku, hadis ukazuje na dugotrajnost kazne. Kada je stanje onoga ko slaže obični san takvo, zamislimo onda šta će biti sa onima koji se služe tom velikom laži da bi pripisali određene riječi vjerovjesnicima, a.s., ashabima, r.anhum, ili Allahovim, dž.š., evlijama.
Tri vrste sna
Evidentno je da prethodno spomenuta vrsta laži ima za cilj obmanjivanje ljudi, i što je najgore nemoguće ju je osporiti. Budući da je tako, kako onda možemo ocijeniti da neko ko kaže da je sanjao nešto, ne govori istinu? Da bismo pronašli odgovor na to pitanje, morat ćemo obratiti pažnju na određene pojedinosti, analizirajući ih u svjetlu časnih hadisa koji govore o snovima.
U 64. ajetu sure Junus Uzvišeni Allah kaže: „Za njih (Allahove evlije) su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu.“
Kada su plemeniti ashabi, r.anhum, upitali šta su to dobre vijesti na ovome svijetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „To su lijepi (salih) snovi vjernika i snovi u kojima ga neko drugi usnije u lijepome stanju.“ (Buhari: „Ta'bir“, 1)
U drugim časnim hadisima Allahov Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio je da su mu u prvih šest mjeseci poslanstva, koje je trajalo dvadeset tri godine, božanske poruke stizale putem istinitih snova, te nas je obavijestio o tome kako će poslije poslanstva ostati istiniti snovi vjernika. Od njega, s.a.v.s., se prenosi da je rekao: „San je četrdeseti dio poslanstva.“ (Buhari: „Ta'bir“, 4); „Nakon poslanstva ostat će mubešširat (istiniti snovi koji nose radosne vijesti).“
Snovi koji su u hadisu spomenuti kao mubešširat jesu sadik (istiniti), salih (dobri), rahmani snovi. Postoje i drugi snovi koji se spominju terminom „hulm“, a to su zbunjujući i nejasni snovi. U tom smislu, polazeći od riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „Postoje tri vrste sna: san kao radosna vijest od Uzvišenog Allaha, san kao nefsanska uobrazilja, i san kao šejtansko zastrašivanje.“ (Muslim: „Ru'ja“, 1), alimi su klasificirali snove na tri vrste: rahmani, nefsanski i šejtanski snovi.
Nefsanski snovi su odraz dunjalučkih briga, strahova i očekivanja, ili snovi nastali pod utjecajem određenih bolesti. Šejtanski snovi su rezultat šejtanskih zastrašivanja, vesvesa i varki.
Lažne tvrdnje o snovima
Rahmani snovi su izuzetak od prethodno opisanih snova. Oni su jedna vrsta Allahove, dž.š., počasti za vjernika, tokom sna – dio znanja iz gajba (nevidljivo). Uglavnom dolaze u vidu radosnih vijesti, upozorenja, podstreka ili kešfa, i nejčešće su toliko jasni da ih nije potrebno posebno tumačiti.
Ipak, ponekad tumačenje i razumijevanje i takvih snova nije jednostavno, djeluju zbunjujuće, i postoji mogućnost da su od nefsa ili šejtana. Stoga, kako bismo utvrdili istinitost i shvatili poruku takvih snova, potrebno je tumačenje stručne osobe. Nije ispravno javno pričati takve snove, prije nego ih protumači neko od salih robova kojima je dato razumijevanje snova. Ukoliko je san ružan, onda ga svakako ne treba pričati, jer to je zabranio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. U nastavku prethodno navedenog hadisa on, s.a.v.s., je kazao: „Ako neko od vas usnije san koji mu se svidi, ako želi neka ga ispriča. Ako usnije nešto što mu se ne dopada, neka to nikome ne priča, neka ustane i klanja namaz.“
Na osnovu svega navedenog možemo kazati sljedeće: Ukoliko je san koji neko ispriča toliko jasan, prijatan i nosi radosne vijesti, da mu nije potrebno tumačenje i da se može okarakterisati kao rahmani san, onda ga ne trebamo osporavati. Istina, ima ljudi koji se mogu služiti neistinom da bi, koristeći se osjećajima vjernika, ostvarili niske nefsanske ciljeve, ali to nije tema o kojoj govorimo. Mi smo se usmjerili na pronalazak odgovora na pitanje „Kako utvrditi da neko ko kaže da je sanjao nešto, ne govori istinu?“
Jedna od smjernica u pronalasku odgovora na postavljeno pitanje nalazi se i u časnom hadisu koji glasi:
„Najistinitije snove među vama ima onaj čiji je govor najistinitiji.“ (Muslim: „Ru'ja“, 6)
Dakle, ne treba pridavati značaja tvrdnjama o mubešširat snovima onih koji govore neistinu i koji su spram neistine ravnodušni. Niti jedan vjernik ne može povjerovati u riječi onih koji obmanjuju i lažu ljude, a tvrde kako sanjaju Allahova Poslanika, s.a.v.s. Na takve tvrdnje se odnosi izraz „a'zamu ‘l-fira“, koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koristio u hadisu.
Opreznost je korisna
Naravno da je velika počast sanjati Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer on, s.a.v.s., je kazao: „Ko me vidi u snu, vidio me je i u stvarnosti, jer šejtan nikako ne može uzeti moj lik.“ (Buhari: „Ta'bir“, 2) Dio uleme stava je da navedeni i slični hadisi znače da je Allahova Poslanika, s.a.v.s., moguće sanjati jedino u njegovom stvarnom liku. U suprotnom, velika je mogućnost da se radi o snu okarakterisanom kao „hulm“.
Ipak, ono što nas trenutno zanima jeste istinitost riječi onoga koji tvrdi da je sanjao. Dakle, Ako neko kaže: „Sanjao sam tog i tog poslanika, ashaba, evliju“, a potom mu pripiše riječi, ponašanje, ili poziv na nešto suprotno islamskom učenju i ahlaku, treba znati da takva osoba govori neistinu, ili je zbog svojih grijeha uistinu sanjala taj san kao jedan vid obmane.
Ukratko, kada neko tvrdi da je sanjao istiniti san, najprije treba pogledati koliko je ta osoba pouzdana, a potom, koliko se sadržaj sna slaže sa načelima o kojima smo govorili.
Uistinu, ako uzmemo u obzir da onaj ko sanja istiniti san, može postupiti prema njemu, samo ukoliko je u potpunosti u skladu sa Šerijatom, i da se, osim toga, san odnosi samo na njega – ne na druge vjernike, zamislimo onda kolika je laž izmisliti san, pa ga onda javno razglašavati među ljudima, pozivajući ih na određeno postupanje…
Kada neko tvrdi da ga je Allah, dž.š., počastio nekim snom kojim ga nije počastio, to je potvora na Allaha, dž.š. A kada tvrdi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao nešto što nije rekao, to je onda potvora na Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Časopis Semerkand, br. 112, Vjera i život
