U svakoj porodici ima dobrih i loših dana. Neizostavno je da u svakom braku onako kako postoje ljubav i povezanost, postoje i trenuci nerviranja i prepirski. Sve je to u redu, no, šta ako su svađe postale učestale zbog sitnica? Šta ako su uzroci svađe pitanja poput: Ko će izbaciti smeće iz kuće? Zbog čega se čarape ostavljaju na sred kuće? Zbog čega je jelo preslano?“…
Šta se dešava kada to prestanu biti samo pitanja i postanu ozbiljni problemi? Ukoliko su supružnici došli u stanje da ne mogu ostvariti komunikaciju te ukoliko zbog nebitnih stvari zapadaju u krizu, onda to znači da se u tom braku upalio crveni alarm upozorenja. Jer, ljudi koji se ne uspijevaju sporazumjeti razgovorom, koji se po pitanju onoga što nisu uspjeli iskazati ili razumjeti vode pretpostavkama, počinju imati impulsivne ispade. Osoba koja je spremna da se zbog svake sitnice posvađa sa svojim supružnikom, takvim postupanjem šalje mu veoma jasnu poruku: „Sve što činiš počelo je da mi smeta. Svaka sitnica mi je povod za svađu!“
Imate li uistinu opravdan razlog za ljutnju?
Psihologinja Fatma Ülger navodi da onda kada odnos među supružnicima dođe na opisani nivo, to je signal da u suštini postoje veliki problemi, a „sitnice“ koje su povod svađi samo su odraz njihovog postojanja. Dakle, supružnici se možda i nesvjesno ustvari „svete“ zbog već postojeće uvrijeđenosti, izmišljajući konkretne izgovore za ljutnju. Mnogo je lakše kriviti drugu stranu nego postaviti sebi pitanja poput: „Zašto povređujem svog supružnika bez razloga?“, „Da li je ovo doista vrijedno tolikog preuveličavanja?“, i sl. Možda se upravo tako razotkrivaju podsvjesno pohranjeni osjećaji da svome supružniku nismo bitni, da smo zaboravljeni i da naš partner ne suosjeća sa nama.
Budući da se supružnici u trenucima prepirke fokusiraju na sitne razloge svađe, često nisu u stanju da sagledaju potpunu sliku, te zbog toga nikada ne riješe suštinski problem. Kada se na to pridoda i povrijeđenost zbog sitnica, takvo stanje ozbiljno poprima oblik začaranog kruga. Dakle, podsvjesno, sitnice bude ljutnju, a te iste sitnice onda još više produbljuju podsvjesni suštinski problem…
Čak i odijevanje pidžame na majicu može biti uzrok svađe
Psihologinja Fatma Ülger koja se često susreće sa takvim problemima kod svojih klijenata, navodi da kod mnogih parova uočava takve naizgled sitne rasprave, te objašnjava sljedeće: “Uvijek postoje problemi koji nama djeluju mali, no oni mojim klijentima predstavljaju velike teškoće. Naprimjer, jedan klijenat mi je došao sa pritužbom da njegova supruga ulazi u automobil prije njega. Drugi sa pritužbom da njegova supruga odijeva pidžamu na majicu. Postoji mnoštvo takvih primjera. U suštini takvih situacija je iznalaženje sitnih razloga za prepirku koje je lakše izreći nego suštinske probleme koji leže izpod njih. Naprimjer, suprug koji se žali na to da mu smeta što njegova supruga odijeva pidžamu na majicu, ustvari želi poručiti sljedeće: ‘Moja supruga mi više ne pridaje važnost i ne voli me.’ Bitno je shvatiti koja je to suštinska misao. Jer, supružnici često ni sami sebi ne mogu priznati tu temeljnu misao i smatraju je prijetnjom za bračni odnos, te svjesno ili nesvjesno počinju praviti probleme od svega.”
Riješite temeljni problem
Osoba koja je stalno izložena kritikama zbog sitnica svoga supružnika počinje posmatrati kao osobu koja nema razumijevanja i osobu s kojom je jako teško živjeti. A supružnik koji se žali, još upornije nastavlja sa takvim ponašanjem iz razloga što druga strana ne razumije da je stvarni problem mnogo značajniji i veći od same pidžame, soli ili čarapa. Takva osoba svakog dana pronalazi novi razlog da okrivi supružnika, čime u njegovim očima biva još više nerazumna i netolerantna. Štaviše, vremenom se taj osjećaj preobražava u ljutnju, te osoba u svakom supružnikovom postupku počinje vidjeti neko skriveno značenje, u svakoj riječi povod za uvrijeđenost. Tako da sada, čak i ako je jelo dovoljno slano, ako je supružnik izbacio smeće ili nije ostavio čarape na sred kuće, to više nema nikakvu važnost. Svakog novog dana iznalaze se novi povodi za svađu.
Ukratko, u odnosima u kojima su nesporazumi zbog sitnica ustvari samo rezultat velikih problema koji se iza njih kriju, nije dovoljno riješiti se samo tih sitnica da bi se riješio problem. Kao primjer možemo navesti električni uređaj zbog čijeg kvara iskoči osigurač. Rješenje problema nije u podizanju osigurača, nego u popravku kvara na uređaju, zbog kojeg je osigurač iskočio. Govoreći o tom problemu i načinu njegovog rješavanja, Fatma Ülger kaže:
„Nije rješenje u otklanjanju sitnica koje su povod svađe. To može doprinijeti samo izbjegavanju sitnih prepirki. Međutim, ukoliko se ne ustanovi i ne riješi temeljni problem koji leži u osnovi, od toga neće biti nikakve koristi. Suština je u tome da se otkrije osnovni razlog koji biva uzrok tome da se kod osobe pojavi osjećaj ljutnje, a zatim da se da se taj razlog eliminiše.“ Dakle, supružnici moraju razmisliti o suštinskom problemu, a potom se potruditi da poprave i izglade međusobne nesuglasice.
Svaki čovjek je u stanju da svoje loše navike zamijeni dobrim, kao i da one dobre zamijeni lošim. Onaj ko se hvata za sitne povode, razmišljajući: „Neka suprug/a sam/a shvati šta treba da uradi!“, očekujući da mu supružnik čita misli, nanosi veliku nepravdu i sebi i svome supružniku. A najvažniji zadatak supružnikā jeste da svoje loše navike mijenjaju dobrim, te tako svoj brak pretvore u ružičnjak, umjesto da jedno drugome nanose nepravdu i tako oboje bivaju nesretni. Ako se supružnici, zarad Allahova zadovoljstva, potrude da izvrše te svoje dužnosti, onda će se umjesto problema pojaviti sreća, umjesto ljutnje tolerancija, a loši dani će ustupiti mjesto dobrim danima…
