Ljudi koji nisu skromni i sretni zbog onoga što imaju, ne mogu biti zadovoljni i njihova srca su stalno zauzeta mislima o tuđim blagodatima. Skromnost i zadovoljstvo su osobine srca, riznice koje svaki vjernik treba imati, bilo da je bogat ili siromašan.
Prema riječima Allahova Poslanika, s.a.v.s., skromnost koja se defniše kao zadovoljstvo imetkom i strpljenje na onome što je čovjeku Allah, dž.š., podario, jeste „beskrajno blago i nepresušna riznica“. (Kenzu ‘l-ummal, III, 780)
Oni koji ne posjeduju tu riznicu skromnosti i zadovoljstva, ma u kakvoj ugodnosti i luksuzu živjeli, u duhovnom smislu se ne mogu spasiti siromaštva i nemira. Takvi neprestano rade zbog pohlepe za imetkom i izgaraju u vatri zavisti. Međutim, ovaj svijet im ne može pružiti smiraj, niti mogu zaraditi više od onoga što im je određeno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., na sljedeći način ukazuje na takvo stanje:
„Onaj čije sve brige i težnje budu usmjerene ka Ahiretu, Uzvišeni Allah će u njegovo srce podariti bogatstvo od Svoga bogatstva i učinit će uspješnim njegove poslove. Za njega će dunjaluk postati bezvrijedan. A onaj kome jedina briga bude ovaj svijet, Allah će između njegova dva oka staviti siromaštvo i učinit će njegove poslove rasijanim. U konačnici, niko neće postići više dunjaluka od onoga što mu je određeno.“ (Tirmizi, Kijamet, 30)
Stav čovjeka spram ovosvjetskog imetka i pohlepa za postizanjem istog, u časnom hadisu se obznanjuju na sljedeći način: „Kada bi čovjek imao dolinu zlata, on bi poželio da ima dvije. Njegove oči može zasititi samo zemlja.“ (Buhari, Rikak 10) Tim riječima Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao da tumači časne ajete: „I bogatstvo pretjerano volite.“ (Fedžr, 20), „I on je, zato što voli bogatstvo – radiša.“ (Adijat, 8)
Navedeni časni hadis ukazuje na istinu da će čovjekovu nezasitost, želju za posjedovanjem više od onoga što ima, i pohlepu, a koje su čovjeku svojstvene osobine, utoliti jedino zemlja, dakle, završit će se jedino smrću. Iz toga su izuzeti samo oni koji posjeduju osobine skromnosti i zadovoljstva. Nije li lijepo rekao Sa'di Širazi: „Da pohlepnom dadneš cijeli svijet, ne bi se zasitio, a skroman čovjek se zasiti koricom hljeba.“
Sit stomak, gladno srce
Skromnost je stanje srca. Prema tome, nezasitost kao osobina suprotna suprotna skromnosti, nije bolest stomaka, već bolest srca. Skromno i zadovoljno srce je srce koje se ne uznosi zbog puno imetka, niti se brine zbog malo imetka. Ebu Sulejman Darani, k.s., je o skromnosti rekao: „Biti skroman i zadovoljan znači biti u stanju spokoja onda kada nemaš ono na šta si navikao i ono što voliš.“ A Muhammed b. Ali Tirmizi, k.s., skromnost opisuje riječima: „Skromnost je zadovoljstvo onim što imaš i negajenje želje za onim što nemaš.“
Skromnost je istovremeno i stanje zadovoljstva, baš kao što reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Budi zadovoljan onim što ti je Uzvišeni Allah podario, pa ćeš biti najbogatiji među ljudima.“ (Tirmizi, Zuhd 37) Postoji mnoštvo mudrosti u tome što je Allah, dž.š., nekome podario obilnu, a nekome malu opskrbu. Na nama je da budemo zadovojni Allahovom, dž.š., raspodjelom. Časni ajet nas na sljedeći način podsjeća na to:
„Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće, i da ga uskraćuje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje.“ (Zumer, 52)
Na čelu duhovnih slabosti koje čovjeka navode na brigu o opskrbi je manjak skromnosti i osjećaja zadovoljstva. Ljudi koji nisu skromni i sretni zbog onoga što imaju, ne mogu biti zadovoljni i njihova srca su stalno zauzeta mislima o tuđim blagodatima. Kako bismo se spasili te bolesti, trebamo obratiti pažnju na savjet Allahova Poslanika, s.a.v.s:
„Ukoliko neko od vas (sa zavišću) pogleda u nekoga ko je po imetku ili po izgledu iznad njega, neka nakon toga pogleda u nekoga ko je ispod njega.“ (Buhari, Rikak, 30) A u drugoj predaji se dodaje: „…takvo postupanje je bolje, kako ne biste omalovažavali Allahove blagodati.“ (Muslim, Zuhd, 9)
Lijek za pohlepu
U srcu u kojem je skromnost, ne može biti pohlepe, a u srcu u kojem je pohlepa, ne može biti skromnosti. Imam Gazali, rah., ukazuje nam na šta trebamo paziti kako bismo otklonili pohlepu iz svoga srca:
- Čovjek treba, koliko god je moguće, umanjiti svoje troškove i zadovoljiti se ispunjavanjem nužnih potreba. Kada zadovoljava svoje potrebe, treba se suzdržati, a prilikom udjeljivanja, treba postupati umjereno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Uzvišeni Allah u svim poslovima voli ljubaznost i blagost.“ Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Skromnost (umjereno trošenje) je lijepa osobina, način života dobrih robova, i dio vjerovjesništva.“
- Zatim, čovjek treba imati povjerenja u Allahovo, dž.š., obećanje da On Uzvišeni daje opskrbu svim živim bićima, te tako otkloniti strahove vezane za budućnost. Potrebno je vjerovati da će opskrba koja je čovjeku određena zasigurno stići u njegove ruke. Jer, Uzvišeni Hakk kaže: „Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.“ (Hud, 6)
- Potrebno je vjerovati da je suštinsko bogatstvo u skromnosti i zadovoljstvu, te da pohlepa vodi čovjeka u propast. Jer, onaj čija se pohlepa uveća ima veliku potrebu za ljudima. Naposlijetku, biva lišen prlike da ljude poziva Uzvišenom Hakku i biva primoran da se koristi lažnom slatkorječivošću kako bi se približio ljudima. Onaj ko ne daje prednost časti nad prohtjevima svoga stomaka jeste osoba manjkave pameti i manjkavog imana.
- Čovjek treba znati da bogatstvo nije mjerilo povlaštenosti, i da mnoštvo imetka donosi mnoge rizike i opasnosti.
- Ukoliko čovjek prihvati navedene savjete, strpi se, i svoju nadu na ovom krtakotrajnom dunjaluku učini kratkom, onda je krenuo putem postizanja vječnih užitaka. Naposlijetku, on biva poput bolesnika koji podnosi gorčinu lijekova iz razloga što mnogo želi ozdraviti. (Ihja, III, 307-310)
Lijep život
Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu na sljedeći način obznanuje da će vjernicima koji čine dobra djela podariti lijep život:
„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Nahl, 97)
Ma koliko da se sintagma „hajaten tajjibeten: lijep život“, spomenuta u ajetu, veže za kaburski i ahiretski život, skoro da postoji jednoglasan stav i o tome da se odnosi na ovosvjetski život. Jer, nakon izraza „lijep život“, kao druga radosna vijest dolazi riječ „edžir“ kojom se jasno aludira na ahiretsku nagradu, nakon lijepo proživljenog života.
Tumačeći sintagmu „lijep život“, Fahruddin Razi, rah., kaže:
- Lijep život je halal opskrba.
- Lijep život je jedenje i pijenje halala, te činjenje ibadeta Allahu, dž.š.
- Lijep život je skromnost i zadovoljstvo.
- Lijep život je zadovoljstvo opskrbom današnjeg dana.
Jedan od mufessira koji je analizirao ta stanovišta, Vahidi, rah., navodi sljedeće: „Lijepo i uvriježeno je mišljenje da lijep život znači skromnost i zadovoljstvo. Na ovome svijetu ničiji život, sem života onoga ko je skroman i zadovoljan, nije lijep. Onaj ko je pohlepan i gladnih očiju, uvijek je u nekoj tjeskobi i brizi.“ (Mefatihu ‘l-gajb, XX, 114)
U tefsiru Ebussuuda Efendija, rah., opisuje se veza između skromnosti i zadovoljstva te lijepog života: „Kada je u pitanju lijep život onih koji čine dobra djela, ukoliko je osoba bogata, onda je stanje očito. A ukoliko je osoba siromašna, ona biva sretna zbog skromnosti koja joj donosi zadovoljstvo sudbinom, i očekivanja ahiretske nagrade. Baš kao što osoba koja posti danju biva sretna zbog pomisli na blagodati koje je očekuju navečer… Grješnik je lišen te sreće. Jer, ukoliko je grješnik siromah, onda je to očito stanje tegobe. Ukoliko je pak bogat, onda ne uspijeva uzeti slast iz života zbog svojih pretjeranih želja i stalne brige da ne izgubi svoje bogatstvo.“ (Iršad, V, 166)
Skromnost i zadovoljstvo su osobine srca, riznice koje svaki vjernik treba imati, bilo da je bogat ili siromašan. Kako bismo te riznice srca sačuvali od bolesti poput pohlepe, gramzivosti, tul-i emela (vezivanje za dunjaluk kao da nikada nećemo umrijeti), trebamo nastojati da ih zaštitimo umjerenošću, strpljenjem, tevekkulom, zadovoljstvom i takvalukom.
Gospodar svjetova obznanjuje da će onima koji Mu robuju i koji su bogobojazni podariti izlaz, i da će ih opskrbiti odakle se i ne nadaju:
„(…) A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (Talak, 2-3)
