Oni koji čine dobra djela

„One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili.“ (‘Ankebut, 58)

Amel ili djelo je sve što se izgovori, sve što se napiše, svaki postupak za koji se očekuje protunaknada na dunjaluku ili Ahiretu, a učinjeno je s tačno određenim nijetom i kao produkt vlastite volje. Što se tiče salih amela, ili dobrih djela, to su djela i riječi koja su u skladu s imanom, urađena prema iskrenom nijetu i to prema Časnom Kur'anu i Sunnetu. („Dini Kavramlar Sözlüğü“, DİB Yayınları, str. 25) Ukratko, za svako djelo kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, kaže se da je dobro djelo – salih amel. Za djelo kojim nije zadovoljan, kaže se da to djelo nije dobro, ili da je to loše djelo.

Allah, dž.š., u osnovi, od nas – Svojih robova zahtijeva troje:

Ispravan iman bez primjesa širka
Da iman prate dobra djela
Takvaluk (klonjenje i izbjegavanje širka, kufra, licemjerstva, neposlušnosti, grijeha, harama, te ostalih nevaljalih i loših djela)

Naš Uzvišeni Gospodar je u Kur'anu Časnome stavio najveći akcenat na spomenute tri stvari. Allah, dž.š., u Kur'anu, gotovo u polovini njegovoj, poziva nas da se klonimo širka, kufra i nifaka, a da se prihvatimo Pravoga puta. Također, u velikom broju ajeta, poziva robove Svoje da se klone velikih grijeha, harama i svakovrsnih loših djela (takvaluk), te istovremeno da se prihvate činjenja dobrih djela. Spas se, dakle, bazira na ta tri temelja.

U Časnom Kur'anu se dobra djela spominju na devedeset i tri mjesta. To pokazuje koliko Allah, dž.š., cijeni dobra djela i one koji ih čine. Ustremimo pažnju na sljedeće:

Dobra djela ili salih ameli se spominju u Kur'anu odmah nakon spominjanja imana. To je jasan znak koji upućuje na činjenicu da smo u potrebi za činjenjem dobrih djela, nakon što smo uzvjerovali, a kako bismo postigli vječitu i neprolaznu sreću na Ahiretu.

„A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.“ (Bejjine, 7)

„A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: ‘Ovo smo i prije jeli’ – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.“ (Bekara, 25)

„A nije tako! Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati. A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.“ (Bekara, 81-82)

„A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi nikoga ne zadužujemo preko njegovih mogućnosti – biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati.“ (A'raf, 42)

„Tako Mi vremena – ljudi, doista, gube, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (‘Asr, 1-3)

Vjerovanje i činjenje dobrih djela je zajedno spomenuto u Kur'anu na sedamdeset i dva mjesta, a od toga na pedeset i osam mjesta, konstrukcijom „oni koji vjeruju i dobra djela čine“. Prema onome što se da razumjeti iz ajeta, da bi bilo koristi od dobrih djela na Ahiretu, uslov je da čovjek živi i preseli sa imanom (da ne umre čineći širk).

Allah, dž.š., je i Svojim poslanicima naređivao činjenje dobra:

„O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam ono što vi radite!“ (Mu'minun, 51)

Svi muslimani bi se trebali potruditi da na arapskome jeziku nauče dovu Sulejmana, a.s., u kojoj on od Allaha, dž.š., traži da mu omogući činjenje dobrih djela: „I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: ‘Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!'“ (Neml, 19)

Za one koji čine dobra djela, postoji nagrada i mnogo lijepih blagodati još dok su na ovome svijetu, a i na Ahiretu. Ono što im je obećano još za dunjalučkoga života je sljedeće:

Uzvišeni Allah će ih omiliti ljudima:

„One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.“ (Merjem, 96)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., navedeni ajet protumačio sljedećim riječima: „Kada Uzvišeni Allah zavoli nekoga roba, obrati se Džibrilu naređujući: ‘Allah voli tog i tog roba, pa ga i ti voli!’ Džibril, nakon što zavoli tog roba, obrati se stvorenjima: ‘Allah uistinu voli tog i tog, pa ga i vi volite!’ Nakon toga stanovnici nebesa zavole tog roba. Potom se u srcima zemljana probudi ljubav prema tom robu.“ (Buhari: „Bed'u ‘l-halk“, 6; „Edeb“, 41; „Tevhid“, 33; Muslim: „Birr“, 157)

Uzvišeni Allah će im dati prevlast:

„Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.“ (Nur, 55)

Svako djelo koje vjernik učini iskreno, s nijetom pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s., izvor je sevapa za njega. Uzvišeni je onima koji čine dobra djela priredio raznorazne nagrade na Ahiretu. Analizirajmo te nagrade u svjetlu časnih ajeta:

Nijedno djelo onih koji budu vjerovali i dobro činili neće propasti:

„Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.“ (Enbija’, 94)

„A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.“ (Al-i ‘Imran, 54)

Allah, dž.š., će pokriti ružna djela i poskliznuća onih koji su dobra djela činili, a za njihova dobra djela nagradit će ih mnogostrukom nagradom:

„Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.“ (‘Ankebut, 7)

„Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!“ (Tegabun, 8-9)

Trebalo bi da nam navedeni ajeti (i ostali) budu dovoljni kao poticaj da koristimo svaku priliku, da danonoćno činimo dobra djela.

Uzvišeni Allah će robovima koji čine dobra djela oprostiti i nagraditi ih velikom i obilnom nagradom:

„Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku.“ (Ma'ida, 9)

Uzvišeni Allah je robovima koji čine dobra djela obećao Džennet:

„A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.“ (Nisa’, 57)

Uzvišeni Allah će robovima koji čine dobra djela dati u potpunosti zasluženu nagradu, a čak i veću, kao izraz dobročinstva:

„Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.“ (Nisa’, 173)

Oni koji budu činili dobra djela neće osjetiti nikakav strah, niti tugu u trenucima smrti, kao niti u kaburu, ni na Sudnjem danu, a niti prilikom polaganja računa:

„Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“ (Ma'ida, 69)

Oni koji dobra djela čine bit će od dobrih robova koje Allah, dž.š., voli:

„One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.“ (‘Ankebut, 9)

Uzvišeni Allah je obećao da će primiti dove onih robova koji budu vjerovali i činili dobra djela:

„On se odaziva onima koji vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više, a nevjernike čeka žestoka patnja.“ (Šura, 26)

Uzvišeni Allah nas poziva da radimo djela koja su u skladu s Njegovim zadovoljstvom, te obavještava koja će to protunaknada uslijediti za takvo postupanje:

Robovo dospijeće do Allahova, dž.š., zadovoljstva i Dženneta bit će omogućeno Njegovom milošću. Da bismo to ostvarili, od nas se zahtijeva da neprestano činimo dobra djela. Naredni hadis objašnjava važnost činjenja odnosno pogubnost nečinjenja dobrih djela:

Prema rivajetu koji prenose Huzejfe, r.a, i Ebu Hurejre, r.a., Resulullah, s.a.v.s., je pojasnio kakvo će stanje biti na Ahiretu:

„Na kraju će biti poslani povjerenje – emanet, održavanje rodbinskih veza i međusobno jedinstvo muslimana, te će biti postavljeni desno i lijevo od Sirat-ćuprije. Prva skupina od vas će Sirat-ćupriju preći brzo poput munje, zatim poput vjetra, poput ptica, a naposlijetku oni brzi poput trkača. Njihova djela će im omogućiti da tako brzo pređu. Poslanici, a.s., će moliti: ‘Gospodaru smiluj se!’ Nakon toga će ostati oni koje njihova djela nisu mogla prevesti preko Sirat-ćuprije. Na samome kraju će doći čovjek koji neće imati snage da normalno dođe, već će se dovući puzajući. Po krajevima Sirat-ćuprije su postavljene kuke i čengele koje će dohvaćati one koje im bude naređeno da dohvaćaju. Neki će biti ozlijeđeni, ali će se spasiti, dok će neki biti strmoglavljeni u Džehennem.“ (Muslim: „Iman“, 329)

Hadis završava spomenom onih koji će biti ozlijeđeni, ali će se spasiti, i onih koji će biti strmoglavljeni u Džehennem. To su oni koji su, a Uzvišeni Allah najbolje zna, činili malo dobra, a imali jako mnogo loših djela i grijeha.

U desetom ajetu sure Fatir se navodi sljedeći uvjet za primanje dobrih djela:

„Ako neko želi veličinu – pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.“

Većina mufessira je spomenutu sintagmu „lijepe riječi“ protumačila kao riječi tevhida ili kelime-i šehdeta, te ostale riječi i govor kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan. Da bi neko djelo ili riječ bilo dobro i da bi njime Uzvišeni Allah bio zadovoljan, uslov je da osoba koja ga učini odnosno kaže bude vjernik. S druge strane, da bi riječi kojima potvrđujemo iman u Allaha, dž.š., bile primljene kod Njega i Njemu se uzdigle, uslov je činjenje dobrih djela. U vezi s navedenim, Hamdi Yazır veli: „Pod ‘lijepom riječju’ se prvenstveno podrazumijevaju riječi tevhida, a zatim i riječi ‘subhanallah’, ‘elhamdulillah’, ‘Allahu ekber’, dova, istigfar, razni zikrovi i slično. Te se riječi uzdižu do Arša i bivaju zapisane u knjigu čestitih, u koju se upisuju djela primljena. ‘Uistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu!’ (Mutaffifun, 18) Prema jednome predanju koje se prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ‘lijepe riječi’ su zikrovi: subhanallahi velhamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber. Kada ih rob izgovori, melek se s njima uspinje na nebesa, te ih izlaže Svemilosnome. Također se u hadisu spominje da Uzvišeni Allah ne prihvata nijednu riječ koju djelo ne prati. Dakle, da bi neka riječ bila prihvaćena, pa i djelo i namjera neka, moraju biti u skladu sa časnim Sunnetom.“ („Hak Kur'an Dili“, svezak VI, str. 378)

Pojam ‘salihat’ koji se nalazi u 124. ajetu sure Nisa’, ima značenje dobrih djela: „A onaj ko čini dobro (salihat), bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.“

Što se tiče sintagme ‘bakijatu ‘s-salihat’ koja se spominje na raznim mjestima u Časnome Kur'anu, ona označava dobra djela koja su vječna i neprolazna, koja vječno ostaju. To znači da osoba dok je na ovome svijetu čini djela koja će donijeti vječitu sreću na Ahiretu. U ajetima stoji:

„Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Kehf, 46)

„I Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.“ (Merjem, 76)

Učenjaci su na razne načine prokomentarisali sintagmu „djela koja vječno ostaju“. Tako su neki kazali da se pod time podrazumijeva pet dnevnih namaza, a neki su kazali da se podrazumijevaju sva dobra djela i lijepe riječi koje će ostati za Ahiret. Postoje i oni koji vele da su to riječi koje u sebi nose određene fadilete.

Tako se u „Muvetti“ imama Malika, rah., prenosi predanje od Imare b. Sajjada, te Se'ida b. Musejjeba, da se pod „djelima koja vječno ostaju“ podrazumijeva zikr: subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahi ‘l-‘alijji ‘l-‘azim. („Muvetta'“, Kur'an, 29)
U drugome hadisu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao da se treba posebno posvetiti činjenju djela koja vječno traju. Upitan je koja su to djela, pa je kazao da su to zikrovi: Allahu ekber, la ilahe illallah, subhanallah, elhamdulillah, la havle ve la kuvvete illa billah. (Nesai’)

Dakle, može se razumjeti da su „djela koja vječno ostaju“, ona dobra djela koja će koristiti na Ahiretu, te zbog kojih će se ulaziti u Džennet, a koja zapovijeda Uzvišeni Allah i kojima je zadovoljan (ibadeti, razna dobročinstva i hairli djela, dobra djela).

Zaključak

Naš Uzvišeni Gospodar u 110. ajetu sure Kehf kaže: „Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!'” Prema onome što se da razumjeti iz ajeta, naređuju nam se dvije stvari ukoliko želimo da budemo kod Gospodara našeg lijepo primljeni: iman i činjenje dobrih djela.

Stoga,

Potrudimo se da kao muslimani koristimo svaku priliku da se neprestano podučavamo šta su to dobra djela koja se spominju u Kur'anu Časnome.
Potrudimo se da se kao muslimani neprestano podučavamo koja su to dobra djela spomenuta u Sunnetu.
Potrudimo se da činimo ta djela koja su spomenuta u Kur'anu i Sunnetu.

Ukoliko se budemo podučili tim djelima i budemo ih činili, sve do smrti, onda ćemo knjigu naših djela zateći ispunjenu dobrim djelima.

Časopis Semerkand, br. 116, Riječnik Kur'ana