„Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!“ (Ra'd, 24)
„Oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani.“ (Furkan, 75)
Ovaj svijet je mjesto ispita. Na to ukazuju mnogi ajeti iz Časnog Kur'ana. U jednom od takvih ajeta, Uzvišeni Allah na sljedeći način obznanjuje tu istinu:
„Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (Enbija’, 35)
U drugom časnom ajetu, Uzvišeni Allah opet naglašava isto: „Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.“ (Mulk, 2)
Strpljenje je jedan od nureva koji osvjetljavaju put i srce vjernika u ovome svijetu, satkanom od ispita. A i sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., je strpljenje opisao kao „svjetlost“, i ukazao na to da je strpljenje ispravan vodič i sredstvo olakšanja za vjernika. (Muslim, Taharet 1)
Šta je strpljenje?
Riječ „strpljenje“ leksički znači „pokazati izdržljivost spram nedaća i tegoba koje čovjeka snađu, biti jak i snažan“. No, kao termin u domenu ahlaka, strpljenje ima mnoga značenja. Možemo ih sažeti na sljedeći način:
- Biti strpljiv znači posjedovati smirenost i snagu izdržljivosti spram stvari koje nefsu pričinjavaju nelagodu i koje mu teško padaju, te sačuvati pribranost i izdržati zarad nebrojenih dunjalučkih i ahiretskih koristi.
- Biti strpljiv znači ne žaliti se na teškoće i iskušenja nikome, osim Uzvišenome Gospodaru.
- Biti strpljiv znači ne jadikovati u trenucima tuge, brige i teškoće.
- Biti strpljiv znači suzdržati nefs od ishitrenosti, jezik od žaljenja, i organe od ružnog ponašanja.
- Biti strpljiv znači jednako postupati u blagostanju i u nedaćama, te sačuvati smirenost srca u oba stanja.
- Biti strpljiv znači čekati da Uzvišeni Allah otvori vrata izlaza. (Suhreverdi, Avarifu ‘l-mearif, 286; DIB, Dini Kavramlar Sözlüğü, 567; TDV İslâm Ansiklopedisi, XXXV, 337; Dr. Selçuk Eraydın, Tasavvuf ve Tarikatlar, 191)
U Časnom Kur'anu strpljenje se naglašava u skoro stotinu ajeta, pohvaljeni su strpljivi vjernici, obećana je još veća nagrada od zaslužene onima koji budu strpljivi (Neml, 96), navodi se da će takvi biti nagrađeni dva puta (Kasas, 54), štaviše, navodi se da će biti nagrađeni bez računa, neizmjernom nagradom. (Zumer, 10)
Uzvišeni Allah naređuje vjernicima da budu ustrajni u obavljanju dužnosti robovanja: „(…) On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan!“ (Merjem, 65), a ajetom: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.“ (Bekara, 155), preporučuje strpljenje u teškoćama i iskušenjima.
Vjerovjesnici, a.s., su svojim strpljenjem i pozivanjem ljudi na strpljivost pokazali primjer ispravnog postupanja cijelom čovječanstvu. Musa, a.s., je sinovima Israilovim govorio: „Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi…“ (A'raf, 128), a Lukman, a.s., je sljedećim riječima savjetovao svoga sina:
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.“ (Lukman, 17)
Uzvišeni Gospodar je za Ejuba, a.s., čije se ime zbog podnošenja teškog iskušenja i bolesti poistovjećuje sa strpljenjem, rekao: „(…) Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!“ (Sad, 44)
Naš Poslanik, s.a.v.s., je božanskom naredbom također pozvan na strpljenje: „(…) Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici (…)“ (Ahkaf, 35); „Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć.“ (Nahl, 127) I on se odazvao naredbi Uzvišenog Allaha, te je i u strpljenju, kao i u svemu drugome, bio primjer svome ummetu.
Jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ženu koja je plakala jer je izgubila dijete upozorio riječima: „Boj se Allaha onako kako Ga se treba bojati i strpi se.“, a žena mu, ne prepoznavši ga, reče:
„Šta ti znaš o mojoj boli!“
Nakon što je kasnije saznala da joj je savjet uputio Allahov Poslanik, s.a.v.s., mnogo se rastužila, pa je otišla je i izvinila mu se. Tada joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Istinsko strpljenje je strpljenje u prvim trenucima nevolje.“ (Muslim, Dženaiz, 15)
Dakle, najvažniji edeb strpljivosti jeste očuvanje smirenosti srca i predanosti Uzvišenom Hakku u prvim trenucima nevolje i teškoće.
Vrste strpljenja
Abdullah b. Abbas, r.a., koji je stasao pod odgojem Allahova Poslanika, s.a.v.s., kaže da postoje sljedeće tri vrste strpljenja:
- strpljenje u izvršavanju naredbi Uzvišenog Allaha
- strpljenje spram onoga što je Uzvišeni Allah učinio zabranjenim
- strpljenje u prvim trenucima nevolje (Imam Gazali, Ihjau ulumi ‘d-din, IV, 91)
Sasvim je prirodno da čovjek tuguje i plače u trenucima teških iskušenja kao što je naprimjer gubitak djeteta. Međutim, ono što nije prirodno a niti dozvoljeno jeste iskazivanje nepokornosti, čupanje kose i naricanje. U ajetu spomenuti „sabr-i džemil: lijepi sabur“ (Jusuf, 18), Imam Gazali, rah., opisuje riječima:
„Lijepi sabur je stanje one osobe koja se, kada je nevolja snađe, ne razlikuje od ostalih ljudi. Bol u srcu i suze u očima u trenucima nevolje nisu znak nedostatka sabura.“ (Ihja, IV, 93)
Enes bin Malik, r.a., prenosi:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je plakao kada je preselio njegov sin Ibrahim. Vidjevši ga u takvom stanju, Abdurrahman b. Avf, r.a., se začudi pa ga upita:
‘O Allahov Poslaniče, dešava se da ljudi nisu strpljivi u trenucima nevolje, ali zar i ti?’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče:
‘O sine Avfov! Ovo stanje je milost‘, i suze nastaviše teći iz njegovih mubarek očiju, a zatim nastavi:
‘Nesumnjivo, oko plače i srce biva tužno. Ali mi ne možemo reći ništa sem riječi kojima će naš Gospodar biti zadovoljan. O Ibrahime! Mi smo mnogo tužni zbog rastanka s tobom.“ (Buhari, Dženaiz, 43)
Hudždžetu ‘l-islam, Imam Gazali, rah., je na temu strpljenja napisao veoma opširna i detaljna objašnjenja, a u Ihjau je sažeto kazao sljedeće:
Strpljenje je osobina čovjeka koju ne posjeduju životinje niti meleki. Postoje dvije vrste strpljenja:
- Tjelesno strpljenje: To je strpljenje koje se očituje u podnošenju fizičkih teškoća. Primjer takvog strpljenja je strpljenje prilikom obavljanja teških tjelesnih radnji koje mogu biti ibadeti ili neke druge aktivnosti, ili strpljenje u podnošenju teških bolesti i bolova.
- Duhovno strpljenje: To je strpljenje spram nefsanskih želja i to je potpuno i istinsko strpljenje. Ukoliko se radi o strpljenju spram nevolje, onda se takvo strpljenje naziva saburom; ukoliko se radi o strpljenju u pogledu pretjeranog jela i zadovoljavanja strasti, onda se naziva čednošću; ukoliko se radi o strpljenju spram pretjeranog trošenja u stanju bogatstva, onda se to stanje naziva „zabt-i nefs“, dakle, obuzdavanje samoga sebe; ukoliko govorimo o strpljenju prilikom ratovanja, onda se to naziva „šedžaatom“; ukoliko je u pitanju strpljenje u pogledu nadvladavanja ljutnje, onda se to naziva blagošću; ukoliko se radi o strpljenju spram luksuznog i komfornog života, onda se to stanje naziva zuhdom; a ukoliko se radi o strpljenju na malo imetka, onda se to naziva zadovoljstvom.
Kao što se da zaključiti, u većini pohvalnih odlika ahlaka vjernika utkano je strpljenje. Iz tog razloga, kada su plemeniti ashabi, r.anhum, upitali Allahova Poslanika, s.a.v.s., šta je iman, on je kazao: „Iman je strpljenje.“
U 177. ajetu sure Bekare, Uzvišeni Allah kaže:
„Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“
Mi smo u domovini ispita i ti ispiti će se nastaviti sve do posljednjeg daha. Najveće oružje na tom putu su nam strpljenje i izdržljivost. Neka naša dova u izvršavanju ibadeta, u suprostavljanju nefsanskim željama i u stanjima kada nas zadese nevolje i poteškoće, bude:
„Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!” (A'raf 126)
