U islamskim društvima, pridaje se veliki značaj poznavanju porodične loze. Iako svako društvo, manje ili više, pridaje važnost poznavanju vlastitog porijekla i međusobnih prava pripadnika iste loze, u islamskim društvima posvećuje se posebna pažnja izradi porodičnog stabla u pisanom ili usmenom obliku.
Čovjekovo porijeklo čini lanac rodbinskih veza, kako sa majčine tako i sa očeve strane. Dakle, lozu ili porijeklo čini krvna veza između članova istog porodičnog stabla. Ona se može računati od djeteta ka ocu, majci, nani, djedu… (odozdo prema gore), ili od djeda do unučeta, praunučeta itd. (odozgo prema dolje). Nastajanjem nove porodične zajednice, pored toga što nastaje nova loza, supružnici ujedinjuju i loze svojih nana i djedova. Na taj način, članovi porodice vežu se jedni sa drugima putem porodične loze. Islam pridaje veliki značaj porodičnim vezama. Osobe koje imaju zajedičko porodično porijeklo snose međusobne odgovornosti, kako po pitanju ahlaka tako i po pitanju određenih prava. Savremeno pravo, iako u dosta suženom obliku, priznaje međusobna prava pripadnika iste porodične loze.
Poznavanje porodične loze
U islamskim društvima, pridaje se veliki značaj poznavanju porodične loze. Iako svako društvo, manje ili više, pridaje važnost poznavanju vlastitog porijekla i međusobnih prava pripadnika iste loze, u islamskim društvima posvećena je pažnja pisanom ili usmenom obliku rada na toj tematici. Nesumnjivo je da su veliku ulogu u tome imali bogato naslijeđe islamskog prava te naredbe i savjeti po pitanju održavanja porodičnih veza. Naprimjer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da svako zna svoje porijeklo i lozu:
“Naučite o svome porijeklu toliko da poznajete svoju robinu jer muhabbet između onih koji su povezani porodičnom vezom, biva uzrokom povećanja imetka i bereketa u životu.” (Tirmizi, Birr, 49)
U drugom hadisu, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Dobro naučite svoju lozu i održavajte rodbinske veze jer nema bliskosti za onoga ko prekida rodbinske veze niti otuđenosti za onoga ko održava rodbinske veze.” (Bejheki, Šu’abu’l-iman, br. 7943)
Razlozi zbog kojih islam pridaje toliku važnost rodbinskim vezama mogu se sažeti u sljedećem: Poznavanje porijekla omogućava poznavanje pripadnosti pojedinca, očuvanje loze i održavanje porodičnih veza, poznavanje nasljednika i onih koji ostavljaju naslijeđe, poznavanje rodbine o kojoj smo se dužni finansijski pobrinuti, omogućavanje ravnoteže među supružnicima, poznavanje porijekla žene koju želimo oženiti ili čovjeka za kojeg se namjeravamo udati, poznavanje rodbine koja ima udjela u našem imetku. Pored toga, plaćanje odštete i pravilna raspodjela ostavštine vezana je za poznavanje rodbinske loze. Islam zabranjuje očevima negiranje porijekla vlastitoga djeteta, a ženama zabranjuje pripisivanje djetetovog porijekla nekome drugom sem njegovome ocu. Čak se u jednom hadisu navodi:
“Džennet je zabranjen onome ko djetetovo porijeklo svjesno pripiše nekome drugom a ne njegovome ocu.” (Buhari, Menakib, 5)
Iz navedenih razloga, za islamska društva, poznavanje porijekla i porodične loze, kako iz ugla ahlaka tako i u pogledu prava, ima veliku važnost. Međutim, postoji velika razlika između poznavanja rodbinske loze, koje od nas traži naš Poslanik, s.a.v.s., i fanatizma. Fanatizam znači vidjeti svoje porijeklo i svoje pleme boljim od drugih te ga zbog toga podržavati u nepravdi i zulumu. S druge strane, poznavanje porijekla i svjesnost o važnosti istog, sprječava narušavanje kulturološkog identiteta pojedinca, biva preprekom ružnim stvarima koje bacaju u sjenu čovjekovu čast i dostojanstvo, osigurava red i postojanost društva te sprječava otuđivanje pojedinca i gubljenje identiteta.
Kultura porodičnog stabla
Društvo se zasniva na kulturi i civilizaciji, a civilizacija može opstati samo ukoliko svoje karakteristike i kulturu prenese na sljedeće generacije. U suprotnom će se istopiti u postojanosti drugih kultura i civilizacija. U društvu se prenošenje kulturnih vrijednosti realizira na različite načine, kroz vjeru, jezik i običaje. A konkretan odraz kulture i veoma bitan faktor u prenošenju njenih vrijednosti jesu umjetnička djela, građevine i tome slično. Još jedan element koji je odražavao i održavao kulturološki identitet društva jeste porodično stablo i bilježenje loze duhovnih vođa. U islamskim društvima, porodična stabla koja su pisana po određenoj shemi i određenom obliku, razvila su jak osjećaj pripadnosti porodici, naciji i vjeri. Skoro da su postali dokument koji nosi kodove islamskog društva i koji se prenosi sa koljena na koljeno. Nesumnjivo, u toj tradiciji posebno mjesto i važnost imaju porodična stabla blistave loze našeg Poslanika, s.a.v.s. Među svim lozama i porodičnim stablima, njegovo, s.a.v.s., porijeklo je posebno.
Pored toga velika važnost se pridavala porijeklu određenog tarikata, i silsili (lancu) idžazeta njegovog šejha. Tako ispisane silsile stalno su čitane jer su smatrane vesilom postizanja bereketa. Praksa ispisivanja porodičnog stabla našeg Poslanika, s.a.v.s., proširila se po islamskim krajevima zahvaljujući prepisivanju kaligrafa i prepisivača. U svakom periodu su pisana djela o njegovom, s.a.v.s., porijeklu i njegovim, s.a.v.s., unucima koji su se naselili po različitim islamskim predjelima. Kako se po svim predjelima islamskog svijeta širila loza našeg Poslanika, s.a.v.s., postojali su posebno zaduženi pisari nazivani, nakibu ‘l-ešraf, koji su bilježili pripadnike Poslanikove, s.a.v.s., loze i tako je očuvali.
Najčišća loza
Poslanik, s.a.v.s., je lično o svojoj lozi govorio računajući sve do svog pradjeda Nizara. U knjigama o lozi Poslanika, s.a.v.s., uz priložene dokaze, navodi se da njegovo časno porijeklo neprekidnim lancem seže do Ibrahima, a.s. Čista generacija koja je došla nakon Poslanika, s.a.v.s., naziva se Ehl-i Bejt. Allah, dž.š., je učinio odabranim njegovog djeda kao i njegove čiste potomke. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda: “Jedne prilike, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Ja sam došao iz najbolje loze među svim lozama Ademovih, a.s., sinova. Došao sam od najčistije loze i pojavio se u generaciji u kojoj sam sada.” (Buhari, Menakib, 23)
Prema drugom hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Uzvišeni Allah je stvorio stvorenja, mene je učinio najodabranijim od svih njih i najodabranijim od dva ogranka (Arapi i Perzijanci). Zatim je stvorio plemena, a mene je učinio pripadnikom najodabranijeg plemena. Zatim je stvorio porodice, a meni je dao da dođem iz najodabranije porodice. Ja sam lično najodabraniji od njih i moja porodica je najodabranija.” (Tirmizi, Menakib, 1)
Prema predaji Vasile b. Eska, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je također rekao: “Uzvišeni Allah je od Ibrahimovih, a.s., sinova odabrao Ismaila, a.s. Od Ismailovih, a.s., sinova izabrao je pleme Kinane, a od njih je odabrao Kurejšije. Od Kurejšija je odabrao Hašimije, a od Hašimija je odabrao mene.” (Muslim, Fedail, 27)
Poslanik, s.a.v.s, je došao iz blistave i čiste loze te su i njegovi potomci takvi i takvi će biti do Sudnjega dana. Ehl-i Bejt je pordica Poslanika, s.a.v.s., i njegovi evladi. Časni članovi Ehl-i Bejta su: majka vjernika, Fatima, r.a., Ali, r.a., Hasan i Husejn, r.anhum. Budući da se časna loza Poslanika, s.a.v.s., nastavila preko Hasana i Husejna, r.anhum, do Sudnjeg dana će biti njegovih potomaka koji su također dio Ehl-i Bejta. Dužnost svakog vjernika jeste da ih voli.
Veliki emanet, Ehl-i Bejt
Zejd b. Erkam, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je držao govor kraj jednog jezerceta zvanog Humm, koje se nalazilo između Mekke i Medine. Nakon zahvale i spominjanja Uzvišenog Allaha, ovako je rekao:
‘O ljudi! Pazite; ja sam stvorenje. Blizu je trenutak kada će doći vijesnik smrti i kada ću mu se odazvati i otići od vas. Ostavljam vam dva vrijedna emaneta čije je pravo veliko. Prvi je Allahova Knjiga. U njoj je svjetlost i uputa. Čvrsto se držite Allahove Knjige. Budite zauzeti njome, učite je, podučavajte njome druge i razumijevajte njene propise. Drugi emanet je moj Ehl-i Bejt. Bojte se Allaha po pitanju mog Ehl-i Bejta. Bojte se Allaha po pitanju mog Ehl-i Bejta.’”
Prema većini učenjaka, Ehl-i Bejt čine časna porodica našeg Poslanika, s.a.v.s., njegova kćerka Fatima, r.a., zet Ali, r.a., unuci Hasan i Husejn, r.anhum, te njihovi potomci kojih će biti sve do Sudnjega dana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je iskazao ljubav prema Hasanu i Husejnu, r.anhum, kroz sljedeću dovu:
“Oni su moji evladi: oni su djeca mojih evlada. Allahu moj! Ja njih volim, voli ih i Ti. Allahu moj, voli i one koji njih vole.” (Tirmizi, Menakib, 50)
Iz ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., i njegovom Ehl-i Bejtu, u muslimanskim društvima su pisani mevludi, salavati i delailu’l-hajrati. Uz to, kako bi uvijek bili pred očima i donijeli bereket, na zidove kuća i ulaze u radnje, muslimani su kačili opis Poslanika, s.a.v.s., i njegovo porodično stablo.
Časopis Semerkand, br. 103, Vjera i život
