U Časnom Kur’anu, Uzvišeni Allah, kaže: „A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan!“ (Fedžr, 27-28)
Nefs koji je postigao ubjeđenje je nefs koji je upotpunjen nurom i spašen od loših osobina, a osobu koja posjeduje takav nefs nazivamo kjamil insanom (potpuni čovjek). Kjamil insan je, dakle, osoba koja je uz Allahovu, dž.š., pomoć postigla srčani smiraj i jekin (potpuno uvjerenje). To je osoba koja se oslobodila ružnih osobina poput samoljublja, dvoličnosti, pohlepe i oholosti, a ukrasila se lijepim osobinama kao što su poniznost, bogobojaznost, zahvalnost i zadovoljstvo. A strah od Allaha, dž.š., je kruna svakog djela. Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu Svoje robove često podstiče na bogobojaznost, a u dvadeset sedmom ajetu sure Ma’ide kaže da će primiti djela bogobojaznih robova: „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.“
Zunnun Misri, k.s., je rekao: „Bez bogobojaznosti i ljubavi prema Allahu, dž.š., nema potpunog imana. A znak da se čovjek boji Allaha, dž.š., jeste u tome da se ne boji ničega drugog.“
Dakle, tarikat i tesavvuf imaju za cilj upoznavanje Allaha, dž.š. To se naziva marifet-i ilahije. A upoznavanje Allaha, dž.š., započinje imanom. Rob najprije mora usvojiti ispravno vjerovanje, a potom se treba truditi da osnaži svoj iman i postigne jekin. Uspjeh u preodgajanju nefsa uslovljen je snagom jekina. Kada rob spozna Allahovu, dž.š., veličinu, u njegovo srce se smješta nur potpunog imana, i on postaje potpuno svjestan da se niti jedan listić na grani ne može pomjeriti bez Allahove, dž.š., volje.
Nakon što se čovjek veže za muršida i prihvati njegovu ruku, njegov nefs sa stepena nefs-i emmare (duša sklona zlu) prelazi na stepen nefs-i levvame (duša koja sebe kori). To se dešava Allahovom, dž.š, dobrotom i milošću, a ne zaslugom roba. Dok nefs-i emmara ne izražava nikakvo kajanje spram grijeha, kada duša pređe na stepen nefs-i levvame, rob počinje osjećati kajanje. To kajanje je rezultat muršidovog bereketa i nura tarikata.
Ponekad Uzvišeni Allah posredstvom meleka podstiče nefs na činjenje dobra i onoga što je lijepo. Nefs se budi iz sna nemara i okreće se tevbi. Međutim, često se desi da već sutradan rob ponovo zapadne u griješenje.
Nefs-i levvama se u drugom ajetu sure el-Kijame spominje na sljedeći način: „I kunem se dušom koja sebe kori.“ Oni čiji su nefsovi na tom stepenu, počinju u snovima viđati lijepe stvari, dok oni čija je duša na stepenu emmare, često sanjaju zastrašujuće stvari.
Kada se srce počne čistiti, ono se okreće ruhu, a ruh ga osvjetljava nurom koji dolazi od Allaha, dž.š. Jedna strana srca gleda u ruh, a druga strana u nefs, pa kada se srce osvijetli nurom, taj nur se reflektuje i na nefs. Zbog toga se na nakšibendijskom putu preferira činjenje srčanog zikra.
Časopis Semerkand, br. 116, Sohbet
