Ovosvjetski život je putovanje koje se sastoji od određenog broja dana. Baš kao i sam život, tako su i radosti i poteškoće prolazne. Kao što ne trebamo dozvoliti da nas zabava i radosni trenuci prevare, tako ne trebamo niti preuveličavati poteškoće i tegobe kroz koje prolazimo, jer dunjaluk je mjesto ispita, a istinsku sreću ili tugu doživjet ćemo na Ahiretu.
Uzvišeni Gospodar, u našoj presvijetloj Knjizi, Časnom Kur’anu, kaže: “Stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli. ‘Mir vama!’ – biće riječi Gospodara Milostivog – a vi, o grješnici, danas se odvojite!” (Jasin, 55-59)
Mufesiri su ajete “stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima” i “‘Mir vama!’ – bit će riječi Gospodara Milostivog”, protumačili na sljedeći način: “To će biti takvo stanje da se njegova iznimna ljepota i raskoš ne mogu opisati riječima. Ostvarenje najveće želje Džennetlija bit će riječi Uzvišenog Gospodara kojima će im se bez ikakve perde obratiti i reći: ‘Mir vama!’ Uzvišeni Allah će im nazvati selam kako bi povećao njihovu deredžu i to je posljednja stvar koju će zaželjeti pored gledanja u Njegov džemal (ljepotu). Uz to, Allah, dž.š., će Svojom milošću učiniti da Džennetlije neprestano budu u tom lijepom stanju.”
Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Dok džennetlije budu u džennetskim blagodatima, iznenada će zasjati veliki nur. Oni će podići svoje glave i vidjet će da im se ukazao Uzvišeni Gospodar. Zatim će Allah, dž.š., reći: ‘O džennetlije, neka je mir vama’. Allah, dž.š., će učiniti nazar na njih, a oni će gledati u Njega Uzvišenog.” (Ibn Madždže, Mukaddime, 13; Ibn Ebu’d-Dunja, Sifatu’l-Dženne, br. 98; Sujuti, ed-Durru’l-Mensur, 7/65-66)
Uzvišeni Gospodar, na kraju prethodno citiranih ajeta govori o onima koji su se udaljili od Njegovog rahmeta, zbog čega su zastrti zastorima nemara: “A vi, o grješnici, danas se odvojite!” Tim ajetom želi se reći: “Ej nevjernici, danas se odvojite od mu’mina i budite daleko od njih!”
Alimi su rekli da će se Uzvišeni Allah tako obratiti nevjernicima u trenucima kada se mu’mini okupe na Mahšeru i budu upućeni ka Džennetu. Katade, rah., ovako kaže: “Njima će biti rečeno; ‘Udaljite se od svakog hajra’ i bit će udaljeni od svakog hajra. Dahhak, rah., također kaže: “Postoji kuća od vatre za svakog nevjernika. On će stalno boraviti u toj kući. Neće nikada nikoga vidjeti, niti će iko ikada njega vidjeti.” Veliki mufesir, Ibn ‘Adžibe, rah., gorenavedene ajete u tesavvufskom tefsiru tumači na sljedeći način: “
U današnje vrijeme, Allahove, dž.š., evlije, arifi koji su počašćeni džennetom spoznaje, mnogo su zauzeti. Oni su zauzeti jedino Allahom, dž.š. Njihova stanja mijenjaju se između mušahede (osvjedočenja), munadžata (obraćanja Uzvišenom Gospodaru), viđenja hakikata i tefekkura (razmišljanja). Svaki njihov trenutak sačuvan je od nepokornosti i gafleta. Oni svaki pokret i svaki posao čine iskreno. Njihovo srce se udaljilo od dunjaluka i onih koji njemu teže. Evlije i oni koji ih slijede, napreduju duhovnim putem zaštićeni pod sjenkom zadovoljstva i hlada pokornosti, oni osjećaju posebnu slast dok svjedoče postojanje Uzvišenog Mahbuba (Voljenog).”
Allah, dž.š., u Časnom Kur’anu, obznanjuje radosne vijesti za mu’mine obećavajući im Džennet kao nagradu za ustrajnost i strpljenje spram nedaća, dok se nevjernicima obraća riječima: “O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjate Meni; to je Put pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?! Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!’ Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.” (Jasin, 60-65)
Mufesiri kažu da su ajeti u kojima Uzvišeni Gospodar kaže: “O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjate Meni; to je Put pravi.’”, objavljeni kao prijekor koji će nevjernici dobiti na Sudnjem danu. Pored toga, navode i to da se naredba u kojoj Allah, dž.š., postavlja pitanje: “Zar nisam Ja vaš Gospodar?” (A’raf, 172), realizovala ili putem poslanikā, a.s., ili u Ezelu (praiskonu) kada su duše potvrdile da je Allah, dž.š., njihov Gospodar.
Dakle, kroz prethodno citirani ajet naređuje se pokornost Uzvišenom Allahu te se zabranjuje činjenje ibadeta bilo kome drugome. Naredbu u kojoj Uzvišeni Gospodar kaže: “Ne klanjajte se šejtanu”, alimi su ovako protumačili: Klanjanje šejtanu očituje se u čovjekovom pokoravanju njegovim vesvesama (došaptavanje i zle primisli) i u činjenju loših djela koje on predstavlja lijepima.
Kada Allah, dž.š., u časnim ajetima kaže: “Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,već se klanjate Meni; to je Put pravi.”, u stvari nam želi prenijeti poruku da je jedini ispravan put, postupanje po naređenju Uzvišenog Gospodara, nepokoravanje prokletome šejtanu i pokoravanje Njemu, Milostivome. To je put istikameta, i ne postoji drugi ispravan put.
Časni ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “On je zaveo mnoge prije vas.”, mufesiri su protumačili na sljedeći način: prokleti šejtan je mnoge zajednice udaljio od Njegovog Pravog puta navodeći ih da Uzvišenom Allahu pridružuju sudruga. Dalje, kroz pitanje: “Kako niste pameti imali?”, Uzvišeni Gospodar kudi ljude zbog nekorištenja vlastitog razuma, jer oni su koristili pamet u poslovima koji su im nanijeli štetu, u ispunjavanju nefsanskih prohtijeva i želja. Takvima će se reći: “Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!” Drugim riječima, pržite se zbog nevjerovanja u Gospodara svjetova i poricanja Njegova puta. Ajet u kojem se kaže: “Tog dana ćemo zapečatiti njihova usta.”, daje nam do znanja da nevjernici neće moći govoriti. Njihove ruke će zboriti o onome što su radili, a noge će svjedočiti tome.
Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Rob će na Sudnjem danu reći: ‘Ja za sebe ne prihvatam nikakvog drugog svjedoka osim sebe samoga.’ Nakon toga će mu se zapečatiti usta a njegovim udovima će se reći: ‘Govorite!’ Njegovi udovi će govoriti o onome što je radio. Nakon toga će se otvoriti njegova usta i bit će im dozvoljeno da govore, a rob će se obratiti svojim udovima govoreći: ‘Nek ste daleko od milosti, sram vas bilo! Ja se borim da vas spasim a vi svjedočite protiv mene!’” (Muslim, Zuhd, 17; Nesai, es-Sunenu’l-Kubra, br. 11653)
Neka nas Uzvišeni Gospodar učini od onih koji slijede Njegove naredbe i čuvaju se Njegovih zabrana. Neka nas ne odvoji od vodičā koji su na Pravome putu.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Časopis Semerkand, br. 102., Uvodna riječ
