Jedan od sufijskih alima iz 13. stoljeća, Ibn Ataullah Iskenderi, k.s., u svom poznatom djelu „el-Hikemu ‘l-Ataijje“, o važnosti zikra i stanjima srca kazuje sljedeće:
Nemoj se družiti sa onim čije te stanje ne budi iz nemara i čije riječi te ne približavaju Allahu, dž.š. Ukoliko se družiš sa onim čije je stanje gore od tvog, onda će ti se tvoje stanje, čak i ako je loše, činiti lijepim. Lijepa djela su rezultat lijepih stanja, a lijepa stanja su manifestacija mekama koji se spuštaju na srce.
Ne ostavljaj zikr zato što ti srce nije u huduru, jer gore je biti u potpunom nemaru od zikra nego biti u nemaru tokom zikra. Nadati je se da će te Uzvišeni Allah uzvisiti sa stepena zikra s nemarom na stepen zikra s budnošću, a potom da će ti zikr s budnošću zamijeniti zikrom sa hudurom. Nakon toga slijedi zikr koji će te potpuno odvojiti od svega sem Allaha, dž.š. Kako stoji u ajetu: “To Allahu nije teško.“ (Ibrahim, 20)
Znak da je tvoje srce umrlo je to što ne tuguješ zbog propuštenih ibadeta i što se ne kaješ zbog učinjenih grijeha. Ipak, ne preuveličavaj grijehe u svojim očima u tolikoj mjeri da te spriječe od gajenja lijepog mišljenja o Allahu, dž.š, jer onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara, grijehe vidi malim spram Njegove plemenitosti.
Pomislimo li na Allahovu, dž.š., pravednost, onda za nas niti jedan grijeh ne može biti mali. A kada pomislimo na Njegovu plemenitost i dobročinstvo, onda niti jedan grijeh nije veliki. Za tvoje srce nema vrjednijeg djela od ibadeta koji je u tvojim očima bezvrijedan i nedostojan da bude primljen. Ukoliko je tvoje stanje takvo, to je znak da ti Allah, dž.š., ukazuje Svoju dobrotu kako bi te približio Sebi.
Nur je hrana srca, vojska koja ga osnažuje, a vojska nefsa je tama. Kada Allah, dž.š., poželi pomoći nekom robu, On ga podrži vojskom nura. Kešf (otkrovenje) dolazi sa nurom, ispravna presuda sa besiretom (pronicljivost), a ispravno usmjerenje sa čistoćom srca.
Nemoj se radovati misleći da su ibadeti i pokornost djela tvoga nefsa, već se raduj jer ti je Allah, dž.š., podario Uputu i snagu da ih činiš.
„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58)
On je učinio da oni koji putuju Njemu i oni koji su postigli Njegovu blizinu, svoja djela i stanja ne vide vrijednim. Oni koji putuju Hakku, u takvom su stanju jer nisu sigurni u iskrenost svojih djela, a oni koji su postigli Njegovu blizinu, osvjedočili su se u Njegove manifestacije, zbog čega ne znaju za vlastita stanja.
Časopis Semerkand, br. 112, Mudrost
