Ebu ‘l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072)
Izvodi iz djela „Kešfu ‘l-Mahdžub“
Sehl b. Abdullah et-Tusteri, k.s., (rođen 815, preselio 896. godine) bio je imam svoga vremena. Bio je velikan koji se očistio od svojih niskih stanja i nedostataka, te istinski ovladao svojim srcem. Svi su govorili samo riječi hvale o njemu. Iza njega su ostale mnoge prefinjene i mudre riječi na temu borbe s nefsom, na temu činjenja dobrih djela, te iskrenosti i nedostataka u djelima.
Zahirska ulema je za njega kazala: „On je pomirio i objedinio Šerijat i hakikat.“, međutim ta njihova izreka je pogrešna, jer niko nikada i nije razdvojio hakikat od Šerijata. Šerijat se ne razlikuje od hakikata, hakikat upravo i jeste Šerijat.
Ustvari, smisao njihovih riječi je sljedeći: Riječi Šejh-Sehla, k.s., su mnogo jasnije, mnogo ih je lakše razumjeti. Budući da je Uzvišeni Hakk objedinio i usaglasio Šerijat i hakikat, nemoguće je da evlije razdvoje to dvoje. Bez sumnje, kada se između Šerijata i hakikata pojavi razlika, onda jedno treba odbaciti, a drugo prihvatiti. Međutim, odbaciti Šerijat znači zastraniti, izaći iz vjere, a odbaciti hakikat znači počiniti širk.
To što su sufije razdvojile jedno od drugog ne znači da žele ukazati na razliku između njih, nego naprotiv, znači da oni potvrđuju i prihvataju postojanje granice. To je kao kada bismo kazali: Riječi „la ilahe illallah“ su hakikat, a riječi „Muhammedun Resulullah“, Šerijat.
Kratko rečeno, Šerijat je odraz hakikata, njegova grana. A hakikat se sastoji od ma’rifeta, tj. od znanja i spoznaje. A primjena tog znanja i spoznaje je Šerijat.
Vratimo se sada na zahirsku ulemu. Oni, dakle, poriču sve ono što nije u skladu sa njihovom prirodom, njihovim shvatanjem. A poricati suštinu bilo kojeg načela Allahova, dž.š., puta je veoma opasno. Neka je beskrajna hvala Uzvišenom Allahu na nimetu (blagodat) imana.
Od Sehla et-Tusterija, k.s., se prenosi i sljedeća izreka: „Sunce je izašlo, obasjalo Zemlju i zašlo, budući da su stanovnici Zemlje većinom džahili (neznalica) u pogledu spoznaje Uzvišenog Allaha. Ali, oni koji su Allaha, dž.š., pretpostavili svojim nefsovima, ruhovima, dunjaluku i Ahiretu, izuzeti su iz toga.“ Dakle, osim njih, niko ne poznaje Uzvišenog Allaha.
Sehlije
Sehlijama se nazivaju oni koji su učinili intisab (vezali se) Sehlu b. Abdullahu et-Tusteriju, k.s., i koji su ga voljeli radi Allaha, dž.š. Sehl je bio jedan od velikih i poznatih mutesavvifa. Bio je sultan svoga vremena. Na putu tesavvufa njegovo ime zavrjeđuje veliku pažnju i ugled. Imao je mnoge zahirske dokaze. Razum je nemoćan da shvati mudrost njegovih hikaja i predaja o njemu.
Sehlov put bio je put truda, put borbe sa nefsom, isposništva i podnošenja teškoća. Njegovi muridi su u svojoj borbi sa nefsom dostizali mertebu (stepen) džemala.
Poznata je predaja kada je jednom svome muridu rekao: „Potrudi se da tokom cijelog dana izgovaraš ‘Allah, Allah’.“ Iste riječi mu je rekao i sutradan, a potom i sljedeći dan. Ubrzo je muridu preraslo u naviku da izgovara taj zikr, pa mu tada Sehl reče: „Sada čini zikr i tokom noći.“ Murid je radio kako mu je rečeno, te je na koncu došao u stanje da i u snu izgovara pomenuti zikr. Tako je zikr postao dio njegove prirode.
Nakon toga Sehl mu reče: „Sada odustani od toga (prestani izgovarati zikr jezikom, neka ti bude samo u srcu), i budi zauzet prisjećanjem na Uzvišenog Hakka.“ Murid je ponovo učinio kako mu je naređeno, štaviše, došao je u takvo stanje da je sve vrijeme provodio utonjen u zikr.
Mudžaheda (borba sa nefsom) i isposništvo, od početka do kraja podrazumijevaju suprotstavljanje nefsu. Putnik Hakku neće imati nikakve koristi od mudžahede i isposništva koje je činio prije nego što je upoznao svoj nefs.
Riječi šejhova o nefsu
Zunnun Misri, k.s., je kazao: „Najveća perda za roba je viđenje vlastitoga nefsa i pokoravanje njegovoj vlasti.“ Pokoravanje nefsu znači suprotstavljanje zadovoljstvu Uzvišenog Hakka, a suprotstavljanje Njemu Uzvišenom je početak i tajna svih perdi.
Bajezid Bistami, k.s., je rekao: „Nefs ima osobinu da ne pronalazi smiraj ni u čemu osim u onome što je batil (pogrešno, lažno).“ Nefs nikada ne želi ići putem Uzvišenog Hakka.
Muhammed b. Ali Tirmizi, rah., veli: „Želiš upoznati Uzvišenog Hakka, a vidiš postojanje svoga nefsa i smatraš ga vječnim. Međutim, tvoj nefs još uvijek nije upoznao ni sebe, pa kako onda da upozna bilo koga drugoga?“ Dakle, nefs je zastrt perdom vlastitoga postojanja. Sve dok je zastrt samim sobom, kako onda da spozna Uzvišenog Hakka? (O čovječe, koji nisi u stanju da spoznaš samoga sebe, kako ćeš spoznati svoga Stvoritelja?)
Džunejd, k.s., je rekao: „Suština kufra (nevjerovanje) je u povođenju za željama nefsa.“ Temelj kufra je u robovom postupanju po svojim tjelesnim (nefsanskim) željama i prohtjevima, jer između nefsa i prefinjenih islamskih istina nema nikakve bliskosti. Zasigurno je nefs neprestano u stanju odbacivanja Istine, a onaj ko odbacuje Istinu je munkir (poricatelj). Munkiri su pak stranci, daleko su od islama.
Ebu Sulejman Darani, k.s., kaže: „Nefs je i izdajnik i prepreka. Najbolje postupanje je postupanje suprotno njegovim željama.“ Nefs je izdajnik jer je izdao svoj emanet, a prepreka je jer sprječava roba u traženju Allahova, dž.š., zadovoljstva.
Nebrojene su izreke sufija koje nose slično značenje. Mi smo naveli samo neke od njih. A uspjeh je samo od Allaha, dž.š.
Časopis Semerkand, br. 114, Klasici tesavvufa
