Veliki mudžeddid Mevlana Halid Bagdadi, k.s., opisujući vrijednosti „stalnog zikra“ kaže:
Nakon što svoje vjerovanje popravimo i očistimo od svih nedostataka, zatim djelovanje uskladimo prema jednom od četiri ispravna mezheba, i udaljimo se od onih koji prave nered, najuzvišenije i najvrjednije djelo koje možemo učiniti jeste skriveni zikr i istrajnost u njemu.
Dok činiš zikr treba da znaš da te Allah, dž.š., vidi, iako ti Njega ne vidiš, da Mu ništa skriveno nije i da je povratak opet Njemu.
Pod znanjem koje ovdje spominjem ne mislim na puke informacije. Jer, gledano sa stanovišta stjecanja zahirskog znanja, novotar i posjednik ihsana, kao i vjernik i nevjernik su u istoj poziciji. Znači tu vrstu znanja svi mogu čuti i usvojiti. Znanje koje spominjem je hakiki (istinsko) znanje koje se može uzeti samo od istinskih alima, svjedoka Allahovih, dž.š., tedželijata (manifestacija). I, prema Allahovom adetu (običaj) to mogu samo oni koji se uistinu bore, napuste djela draga nefsu, i zadobiju stanja arifa – posjednika spoznaje. Sve navedeno je moguće vezivanjem za Allahove, dž.š., dostove, pogotovo vezivanjem za velikane ovog tarikata.
Da Uzvišeni Allah posveti tajnu velikanā ovog tarikata, oni su posjednici pravog ihlasa, potpuno vezani za časni Sunnet. Čisti su od bid'atā i srcem okrenuti Ahiretu. I čak i da odjenu raskošnu odjeću i sjednu na udobne dušeke, oni su sa Allahom, dž.š. Uzvišeni Gospodar im je darovao tu blagodat i počastio ih velikim himmetom.
U hadisu koji prenosi Ebu Said el-Hudri, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ima Allahovih robova koji Allaha zikr čine i na udobnim dušecima. Uzvišeni Allah će njih uzdignuti na najviše deredže.“
Mnogi alimi i evlije citirani hadis navode kao dokaz ispravnosti nakšibendijskog puta.
Ko ne slijedi one koji su spoznali batin, on treba da plače nad sobom, i to bez prestanka.
Kao što reče jedan Allahov rob:
„Ko se za svoga života ne vrati Gospodaru, neka sjedne i plače, jer njegov život je propao u potpunosti.“
Koliko god ste u stanju, posvećujte pažnju skrivenom zikru kojem su vas podučili. Nastojte da se okoristite od velikana ove časne silsile. Neka vas mekam na kojem se nalazite ne odvrati od toga.
Odanost Sunnetu
Šejh Muhammed Dijauddin, k.s., u jednom pismu, o tesavvufu kaže sljedeće:
Braćo moja! Tesavuf znači živjeti u skladu sa časnim Sunnetom našeg Poslanika, s.a.v.s. Neki šejhovi su pak rekli da je tesavuf „čišćenje srca od nečistoća, odijevanje vunene odjeće i slijeđenje Sunneta.“
Jedan od Allahovih, dž.š., dostova, Šibli, rah., je čuo da u nekom mjestu živi Allahov evlija pa ode da ga posjeti. Nakon što dođe vrijeme namaza obojica krenuše u džamiju. Na ulasku u džamiju čovjek zakorači lijevom nogom, na što Šibli odmah zastade i reče: „Onaj ko sebe ne može sačuvati od postupanja suprotnog Sunnetu, ne može sačuvati ni druge!“
Abdulhalik Gudždevani, k.s., je jednom prilikom našem piru Šah-i Nakšibendu, k.s., rekao: „Slijedi najjača rješenja u Šerijatu, nemoj koristiti olakšice.“
Imam Rabbani, k.s., je rekao: „Ukoliko murid, nakon što učini tevbu, želi da postigne visoke duhovne mekame, uslov je da ima dva krila. Prvo je da svoje vjerovanje uskladi sa vjerovanjem ehl-i sunneta ve ‘l džema'ata, i drugo je da čini djela u skladu sa Šerijatom.
Bez to dvoje, nemoguće je postići uzvišene stepene.
Kuća Allahovih dostova
Jedan od hizmećara u kući Gavs-i Hizanija, Sejjida Sibgatullaha Arvasija, k.s., pripovijeda:
„Gavs-i Hizani je zajedno sa nekoliko prijatelja otišao u zijeret (posjeta) Sejjidu Tahiju, k.s. Nakon nekoliko dana, prijatelji poželješe da se vrate kući te zatražiše dozvolu za odlazak. Sejjid Taha im dade dozvolu da idu, svima osim Sejjidu Sibgatullahu. Reče da bi želio da njegov halifa ostane još koji dan. Ja se tada obratih Sejjidu Tahiju:
‘Kamo sreće da ste svom halifi kao i drugima dali dozvolu za povratak, jer on nema nikoga ko bi se brinuo o njegovoj kući.’ Na te riječi Sejjid Taha, k.s., reče:
‘Zar moj halifa i ja imamo kuću?! Ako je tako, neka Allah sruši prvo moju a onda njegovu kuću!’
Tu je sjedio i halifa Sejjid Sibgatullah Arvasi. Pomislio sam da će se ljutiti na mene što sam tako razgovarao sa Sejjidom Tahijem, k.s., međutim, nakon što je Sejjid Taha otišao, halifa mi priđe i reče:
‘Ponekad je dobro govoriti besmislice u društvu velikana. Kunem se Allahom da je sve do sada u mom srcu postojala veza sa dunjalukom, makar bila i mala. Kada je Sejjid Taha rekao ‘neka se kuća sruši’, ta veza je potpuno nestala iz mog srca.
Materijalna i duhovna snaga
Događaj između Muhammeda Dijauddina, k.s., i jednog komandanta koji se desio u kampu Osmanlijske vojske nedaleko od Bitlisa, svjedoči o utjecaju tesarrufa (duhovni utjecaj) Muhammeda Dijauddina na tok rata.
Hazret, (Muhammed Dijauddin) k.s., je nekoliko dana bio u vojničkom kampu zajedno sa svojim halifom Alauddinom. Komandant mu se obrati riječima:
„Naša materijalna i duhovna snaga je potpuna. Allahovom dozvolom napadnimo neprijatelja i oslobodimo Bitlis.“ Hazret ga na to upita:
„Šta je vaša materijalna i duhovna snaga?“
„Materijalna snaga je mnoštvo vojnika i oružja. A duhovna snaga je prisustvo zata Muhammeda Dijauddina“, odgovori komandant. Hazret ponovo upita:
„Da li to iskreno kažeš ili želiš da nam se dodvoriš?“
„Iskreno“, reče komandant
„Ako je tako, onda mi nađite mjesto gdje me niko neće vidjeti i odakle ja neću nikoga vidjeti. Tu ću činiti dovu za pobjedu. Međutim, ja ovdje nikoga nisam vidio da klanja. Kako je to moguće!“, uzvrati Hazret.
Komandant mu reče da su mesdžid napravili s druge strane brda i da tamo vojnici klanjaju u džematu, zatim ga odvedoše tamo. Hazret je neko vrijeme tu činio dove i predvodio namaz vojnicima, potom su na njegov išaret (znak) napali neprijatelja i uspjeli ostvariti pobjedu i osloboditi Bitlis.
Časopis Semerkand, br. 111, Latice ružičnjaka
