Kako se navodi u Časnom Kur’anu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio veoma privržen svome ummetu. Postupao je prema ummetu krajnje blago i mnogo je pazio na to da nekoga ne povrijedi. Zbog toga mu se Uzvišeni Hakk obraća riječima: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Al-i ‘Imran, 159)
Samilost Allahova Poslanika, s.a.v.s., bila je toliko široka i sveobuhvatna da je za nevjernike činio dovu “Allahu moj, uputi ih jer oni ne znaju istinu.” Na to mu je Uzvišeni Allah odgovorio ajetom: “A onaj koji ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo.” (Lukman, 23)
Ukratko, njegov jedini cilj bio je da upozna čovječanstvo sa svrhom postojanja, te da ljudski rod stekne čast kroz uputu. Jer, Uzvišeni Allah je njega, s.a.v.s., poslao čovječanstvu kao milost i vesilu upute.
Prema tome, put kojim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., hodio tokom svoga života, odnosno njegov način života, za nas, muslimane, je najispravniji putokaz koji trebamo slijediti. Potvrda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najljepši uzor za vjernike, nalazi se u riječima Uzvišenog Hakka: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Ahzab, 21)
U svjetlu navedenog ajeta može se zaključiti da je najveći i osnovni sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., odgajanje i duhovno upotpunjavanje ljudi, te nastojanje da ih dovede u stanje da budu dostojni robovanja Uzvišenom Allahu.
Kako poimamo Sunnet?
Istina je da u današnjem vremenu pojam Sunneta ima sve uže značenje. Za većinu nas, Sunnet je ograničen samo na sunnete namaza. No, sama riječ “sunnet” označava način postupanja, kao i običaje. Kao islamski pojam, Sunnet podrazumijeva sve ono što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio, činio, ili je vidio da ashabi, r.anhum, čine, a nije se tome usprotivio. Ukoliko obratimo pažnju, vidimo da pojam Sunneta nije ograničen samo na ibadete. Dakle, Sunnet je način življenja.
Poznato je da je jedan od temeljnjih principa ehl-i sunnetskog shvatanja tesavvufa trud u oživljavanju i življenju časnoga Sunneta, kako vanjštinom, tako i nutrinom. Jedan od velikih sufija, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., u svome poznatom djelu “Tadžu ’l-arus”, za prvu temu je odabrao “Pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.” On naglašava da je uspjeh u postizanju Allahovog, dž.š., zadovoljstva moguć jedino uz pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., još na samom početku duhovnog putovanja, te kazuje sljedeće:
“Visoki stepen roba kod Uzvišenog Hakka, uslovljen je pokornošću Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. A uzrok robovog niskog položaja kod Allaha, dž.š., jeste slabost u slijeđenju Allahova Poslanika, s.a.v.s. Slijeđenje Allahova Poslanika, s.a.v.s., realizuje se na dva načina, tj. javno i tajno:
Javno slijeđenje Allahova Poslanika, s.a.v.s., realizuje se kroz obavljanje namaza, post, zekat, hadž, džihad, i izvršavanje ostalih ibadeta.
A kada je u pitanju tajno slijeđenje, ono se očituje u obavljanju namaza kao da vidimo Uzvišenog Allaha, te u razmišljanju i uzimanju pouka prilikom učenja Časnog Kur’ana. Ukoliko se kod roba prilikom obavljanja tih ibadeta ne javljaju spomenuta stanja, onda treba znati da su kod njega prisutne duhovne bolesti poput kibura, samoljublja, i tome sličnih bolesti. Jer, Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: ‘Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili.’ (A’raf, 146)”
Stoga, na osnovu navedenog možemo zaključiti sljedeće:
Namaz ima status stuba vjere i jasno je da će vjera osobe koja svjesno napusti obavljanje namaza biti poljuljana. Jer, u časnom Kur'anu se jasno navodi da namaz odvraća od svake vrste zla i ružnih djela. Međutim, ukoliko osoba obavlja namaze u potpunosti, ispunjava sve farzove i sunnete bez premca, ali se kod nje zbog toga pojavi samoljublje, osjećaj nadmenosti spram drugih ljudi, ili se u njenom govoru i djelima manifestuju ružne karakteristike, onda je to znak da postoji problem. Namaz koji osoba obavi u takvom stanju, ma koliko naizgled djelovao usklađen sa Sunnetom Allahova Poslanika, s.a.v.s., po svojoj duhovnoj dimenziji daleko je od Sunneta. Uzvišeni Allah, u Časnom Kur'anu kategorično kaže: „Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno (…)“ (‘Ankebut, 45)
Isto je i kada je u pitanju post. Ukoliko osoba naizgled posti pridržavajući se svih adaba, u skladu sa Sunnetom, međutim, ne govori istinu, ogovara, ili gleda u ono što je zabranjeno, onda u stvari posti post koji je daleko od Sunneta i koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., okarakterisao riječima: „…Uzvišenom Allahu ne treba njegova glad i žeđ.“
Jednako kao namaz i post, tako i svi ostali ibadeti imaju dimenziju koja se odnosi na ahlak. Kako bismo preslikali taj ahlak na svoje živote, moramo čvrsto prigrliti Sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s, na svakom polju života, kako vanjštinom tako i nutrinom.
Živi Kur'an
Uzvišeni Allah, u Časnom Kur'anu, je na mnogim mjestima naredio pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. A časnim ajetom: „Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.“ (Kalem, 4), Uzvišeni Allah je pohvalio Allahova Poslanika, s.a.v.s., i ukazao na uzoritost njegova života.
Kada su našu majku, hazreti Aišu, r.anha, upitali „Kakav je bio ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s.?“, ona je odgovorila „Njegov ahlak je bio Kur'an“, te je tako opisala njegov uzvišeni ahlak. Dakle, njegov život je živi primjer Časnog Kur'ana, svaki njegov posao i svako njegovo stanje predstavljaju Sunnet.
Neke od karakteristika ahlaka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje su istovremeno Sunnet jesu: ispunjavanje date riječi, zanimanje za stanje svoga brata, neiznošenje mahana u lice, uzvraćanje poklonom na poklon, širenje selama, istinit govor čak i u šali, pridavanje važnosti urednosti i čistoći u odijevanju, pravednost prema ljudima, obilaženje bolesnika i rodbine, ispunjavanje komšijskih prava, stavljanje lijepog mirisa, samilosno ophođenje prema roditeljima i traženje dove od njih, velikodušnost, pružanje podrške onima koji traže znanje, mirenje zavađenih, izbjegavanje drskih riječi i djela te ljubazno postupanje, neprejedanje, ustajanje na vrijeme i rano započinjanje dana, i sl. Dakle, sve su to sunneti i to vrlo pritvrđeni sunneti…
