Riječ sadik u arapskom jeziku nastala je od korijena “s-d-k” i znači posjedovanje ispravnog i istinitog govora, donošenje istinitih vijesti, održavanje date riječi, poštenje i povjerljivost. Osoba za koju kažemo da je sadik je iskrena, istinoljubiva i poštena, a nikako ne može biti izdajnik niti lažov. “Superlativ” riječi sadik jeste riječ “siddik” i znači: “onaj koji posjeduje vrhunsku iskrenost, onaj koji svoje riječi potvrđuje djelima”. (Dini Kavramlar Sozluğu, DIB Yayınları, str. 569) U Časnom Kur’anu iz mnogih ajeta možemo saznati koje su to karakteristike sadika i siddika. Ukoliko i mi budemo postupali i činili djela shodno tim saznanjima, onda je, inšallah, moguće da postanemo od skupine iskrenih, poštenih i odanih.
Ko su sadici?
Najprije treba napomenuti da je osobina sadika jedno od svojstava Uzvišenog Allaha. Kao Allahovo, dž.š., ime es-Sadik znači “Onaj Koji je ispravan u govoru, djelovanju, obećanju i prijetnji (prijetnji azabom); Onaj Koji ispunava datu riječ i svako obećanje.” (Ismail Karagoz, Esmau’l-Husna, DIB Yayınları, str. 88) U Časnom Kur’anu ta osobina Uzvišenog Allaha spominje se u množini “sadikun”, a u jednom ajetu stoji: “…i Mi, zaista, govorimo istinu.” Na kraju 122. ajeta sure Nisa’ Uzvišeni Gospodar kaže: “Allahovo je istinito obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije!” Doista, niko ne posjeduje istinitiji govor od Uzvišenog Gospodara.
On Uzvišeni je za Časni Kur’an, koji je Njegov govor, u 23. ajetu sure Zumer rekao “ahsenu’l-hadis: najljepši govor”. Časni Kur’an kojeg je Uzvišeni Gospodar okarakterisao kao istiniti govor, jeste knjiga čija je svaka riječ, od početka do kraja, istina, jer nju je objavio Onaj čiji je govor najistinitiji. Jedino Uzvišeni Stvoritelj, čija je svaka riječ i obećanje istinito, i Njegova Časna Knjiga, mogu odvratiti ljude od svake vrste griješenja.
Osobine sadika spomenute u Časnom Kur’anu
U Časnom Kur’anu koji je i sam “sidk” u sljedećim ajetima spominju se osobine iskrenih:
- “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (Hudžurat, 15)
- “…i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu–to su, zaista, pravi vjernici.” (Hašr, 8)
- “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah poznaje robove Svoje – oni koji budu govorili: Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!; oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.’” (Al-i ‘Imran, 14-17)
- “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El-Bekara, 177)
Iman je izvor iskrenosti
Iz prethodnih ajeta jasno se mogu uočiti karakteristike iskrenih robova. Na nama je da te ajete uvijek iznova čitamo i da razmišljamo o njima. Međutim, potrebno je skrenuti pažnju na sljedeće: Osoba koja nije vjernik također može imati istinit govor, biti poštena u svojim poslovima, poštovati dogovore i prenositi istinite vijesti.
Ipak, kako bi se neko okitio osobinom sidka potrebno je najprije da bude vjernik, jer Časni Kur’an vjernike naziva iskrenim (Ahzab, 35; Hudžurat, 15), a iskreni su oni koji:
vjeruju u Allaha, dž.š., u onaj svijet, u meleke, u knjige i u vjerovjesnike (El-Bekara, 177) • pomažu Allaha, dž.š., i Poslanika Njegova (Hašr, 8)
- bore se na Allahovom putu, imecima svojim i životima svojim (Hudžurat, 15)
- klanjaju pet dnevnih namaza
- daju zekat na svoj imetak
- materijalno pomažu svoju rodbinu, jetime, putnike (one koji rade na Allahovom, dž.š., putu), prosjake i robove koji žele da se izbave iz ropstva
- poštuju sklopljene ugovore
- strpljivi su kada ih snađe nevolja, bolest ili rat
- boje se protivljenja Uzvišenom Allahu (muttekije)
- čine ispravna, dobra i lijepa djela
- čine dobročinstvo ljudima i ružnih postupaka se klonu (Bekara, 177).
Čovjekov ispravan iman (Ankebut, 2-3), ispravan nijjet (Muhammed, 20-21), govor (Ahzab, 70), poštivanje ugovora i zakletve (Ahzab, 23), pošteno trgovanje (Rahman, 9), ispravna djela i svi drugi poslovi (Tirmizi, Buyu’, 4) rezultat su iskrenosti.
Ukoliko osoba vjeruje u Allaha, dž.š., pokorava se Njegovim naredbama i zabranama, pazi na prava Uzvišenog Gospodara i ljudi, poštena je po pitanju date riječi, dogovora, zakletve, trgovine, dužnosti koju obavlja i svih ostalih poslova i radnji, onda možemo reći da je Yayınları, str. 570) Sadici su oni koji slijede Allahova Poslanika, s.a.v.s., i Knjigu koja mu je objavljena. Oni koji svjedoče najiskrenijeg od svih ljudi, Poslanika, s.a.v.s., i Časni Kur’an te održavaju Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., datu riječ, oni zaslužuju nagradu Uzvišenog Gospodara.
A Uzvišeni Allah je es-Sadik: Onaj Koji ispunjava dato obećanje. Oni o kojima se govori u 23. i 24. ajetu sure Ahzab jesu iskreni robovi koji ispunjavaju datu riječ: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju–nisu ništa izmijenili da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.”
Sretnici koje je Allah, dž.š., obradovao
U 35. ajetu sure Ahzab, Uzvišeni Allah spominje 10 vrsta ljudi. Tih deset vrsta ljudi jesu voljeni robovi Uzvišenog Gospodara, kojima će On Uzvišeni oprostiti i za koje je pripremio veliku nagradu. U toj skupini su i iskreni:
“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”
Trebamo dobro razmisliti o značenju prethodnog ajeta. Najljepše bi bilo naučiti ga napamet. Na taj način mogli bismo ga učiti u namazu i nastaviti promišljati o njemu kako bismo i sami postali od robova koji se u njemu spominju. Svako obećanje Uzvišenog Allaha je istinito. Džennet je jedna od nagrada koje je Allah, dž.š., obećao mu’minima, dobrim robovima, plemenitim, velikodušnim, bogobojaznim i iskrenim. Sljedeći ajet govori o tome kakva će biti nagrada skupine spomenute u prethodnome ajetu: “Allah će reći: ‘Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvjek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!’” (Maide, 119) Oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., oni potvrđuju Njegovo postojanje. Oni koji vjeruju, potvrđuju sve što je On Uzvišeni objavio. Ono što ih zauzvrat očekuje jeste divna nagrada: “Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: ‘Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!’ Nevjernici govore: ‘Ovaj je zaista pravi čarobnjak!’” (Junus, 2)
Značenje naredbe “budite sa iskrenim”
U 119. ajetu sure Tevbe, Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!”
Dužnost svakog muslimana jeste da bude sa onima čije su riječi i djela ispravni. Među iskrenim Allahovim robovima koji posjeduju opisane osobine mogu biti mnogi ljudi koje poznajemo ili ne poznajemo, mnoge zanatlije, siromasi, poljoprivrednici, službenici, muškarci ili žene, komšije ili rodbina. Zbog toga nije ispravno razumijevati navedeni ajet u smislu “Iskreni su samo muršid-i kjamili”, jer takvo razumijevanje bi suzilo značenje ajeta.
Naravno da su muršid-i kjamili, nosioci “sidka”, velika blagodat, naročito u vremenu kada se rijetko susreću iskreni ljudi. Biti blizu njima, uvijek je od neprocjenjive vrijednosti. Ipak, iz ajeta se razumije da Uzvišeni Allah želi da budemo sa mu’minima koji u svakom vremenu i stanju održavaju datu riječ, koji ne govore neistinu i nisu izdajnici. Prema tome, ukoliko dok govorimo o toj naredbi kažemo “Allah, dž.š., od nas želi da budemo samo sa muršid-i kjamilima”, protumačili smo ajet shodno vlastitom nahođenju. Utječemo se Uzvišenom Gospodaru od toga.
Elmalılı Hamdi Yazır, rah., taj ajet je protumačio na vrlo lijep način: “O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu, dž.š. Klonite se onoga čime On Uzvišeni nije zadovoljan, a prigrlite djela kojima je zadovoljan. I budite sa iskrenim, sa onima koji su iskreni u vjerovanju, u zavjetima, u svojoj odanosti pravoj vjeri, onima koji su, bilo da se radi o nijjetu, govoru ili djelu, u svakom pogledu pošteni i iskreni. Budite bliski sa njima i budite na njihovoj strani. Nemojte se udaljavati i odvajati od njih.
Drugim riječima, klonite se dvoličnjaka i budite u redovima Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.anhum. Budite poput njih, ispravni u svojoj suštini, riječima i djelu. Budite s njima i slijedite njih.” (Hak Dini Kur’an Dili, P. 4, str. 427)
Siddici
Ragib el-Isfahani, rah., na sljedeći način objašnjava značenje riječi “siddik”: “Siddik je onaj koji u svakoj situaciji govori istinu. Neki kažu da su siddici oni koji nikada ne govore neistinu, neki kažu da su to oni koji su se toliko navikli na istinu da ne mogu izgovoriti laž, a neki kažu da su to oni koji su ispravni u svom govoru i vjerovanju te svojim djelima potvrđuju svoju ispravnost.” (Mufredat, s-d-k)
U Časnom Kur’anu, kao sadik se spominje Ismail, a.s., (Merjem, 54), a Jusuf, Ibrahim i Idris, a.s., kao siddici (Jusuf, 46; Merjem, 41, 56). Ipak, treba napomenuti to da su svi vjerovjesnici bili sadici i siddici.
Također, u Časnom Kur’anu se i hazreti Merjem spominje kao “siddika” (ona koja je uvijek istinu govorila) (Ma’ide, 75). Osim toga, svi ashabi, r.anhum, bili su sadici i siddici. Ali samo su neki, kao što je to Ebu Bekr, r.a., i Aiša, r.a., postali poznati po svojoj osobini sidka. (Ebu Davud, Džihad, 136) “
Šest vrsta sidka:
- istinit i ispravan govor
- iskren nijjet
- iskrenost u odlučnosti
- iskrenost u održavanju obećanja i date riječi
- iskrenost i ispravnost u činjenju djelā
- iskrenost u svakom segmentu vjere Onaj ko posjeduje šest navedenih osobina, taj je siddik.” (Ahmed Dijauddin Gumušhanevi, Ehl-i Sunnet, str. 188)
Oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., te prednjače u slijeđenju Poslanika, s.a.v.s., i Časne Knjige koju mu je Allah, dž.š., objavio, za njih se može reći da su “siddici”. Doista će biti velika nagrada za njihovu iskrenost: “Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imaće u Gospodara svoga stepen pravednika i mučenika i dobiće nagradu kao i oni i svjetlo kao i oni; a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali biće stanovnici u vatri.” (Hadid, 19)
Mi, muslimani, svakim danom tokom namaza proučimo najmanje 40 puta suru el-Fatiha. Objašnjenje šestog ajeta pomenute sure, koji glasi: “na Put onih kojima si blagodati Svoje darovao”, nalazi se u 69. ajetu sure Nisa’: “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah blagodati Svoje darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” Svaki dan dok učimo suru el-Fatiha, mi tražimo od Allaha, dž.š., da nas učini od skupine onih kojima je On Uzvišeni podario Svoje blagodati, a to su vjerovjesnici, iskreni robovi, šehidi i dobri robovi. To je ono što treba željeti svaki musliman. A dova za postizanje tog cilja jeste šesti ajet sure el-Fatiha.
DOVE ALLAHOVIH POSLANIKA, A.S., ZA „SIDK“
“I reci: ‘Gospodaru moj, učini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'” (Isra’, 80)
“Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći.” (Šu’ara, 83-84)
Časopis Semerkand, br. 103, Vjera i život
