Uzvišeni Gospodar je u našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu, na sljedeći način opisao čvrstu vezu među vjernicima i njihov stav prema nevjernicima:
„Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle (…)“ (Feth, 29)
Navedeni časni ajet istovremeno opisuje zajednicu vjernika i odaje nam tajnu življenja u jedinstvu. Braća su, dakle, prije svega oni čija su srca oživjela i osvijetljena nurom imana. Oni su „strogi prema nevjernicima“ i „samilosni među sobom.“
Današnja islamska društva trebala bi se preispitati u svjetlu tog opisa, koji je dao Uzvišeni Gospodar. Jer, današnje stanje, nažalost odražava sliku suprotnu božanskom opisu. Dakle, muslimani su samilosni i popustljivi prema nevjernicima, koji su im dušmani, a strogi su i nemilosrdni jedni prema drugima…
Uzvišeni Allah, dalje, u časnom ajetu kaže: „(…) Vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.“
Taj opis našega Gospodara, jeste ogledalo u kojem možemo vidjeti vlastito stanje. Usitinu, da li su današnja islamska društva zajednice onih koji se klanjaju Allahu, dž.š., padaju licem na tle i čine dovu, ili su to društva onih koji su sebe osudili na ropstvo ovome prolaznome svijetu? To je ono o čemu trebamo razmisliti.
Naš put i naša suština, kao vjernikā, jasni su. To su naredbe i zabrane Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s. To je jedini poredak za koji možemo vezati ovosvjetski mir i ahiretsku sreću. Vjernici mogu ostvariti jedinstvo samo ukoliko u potpunosti žive u skladu sa tim naredbama i zabranama. Jedino tako, vjernici neće zapadati u razjedinjavanja. A Uzvišeni Allah je rekao:
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Al-i ‘Imran, 103)
Kako bismo se sačuvali od utjecaja vatre smutnji ahir-zemana (posljednje vrijeme), moramo biti stalno budni i oprezni, moramo se držati umjerenosti, i ma šta radili, naš cilj uvijek mora biti zadovoljstvo Uzvišenoga Gospodara. U protivnom, neizbježno je da ćemo, a da to nećemo ni primijetiti, skrenuti sa Pravoga puta i naći se na putevima na kojima nikada nismo ni pomišljali da ćemo biti.
Dunjaluk je mjesto ispita i mi smo odgovorni za sve što na njemu učinimo. Bićemo pitani za sve što smo učinili, rekli, voljeli i mrzili. Zbog toga, naša ljubav i mržnja trebaju biti radi Allaha, dž.š. Ako mrzimo ili volimo iz bilo kojeg drugog razloga, to nam pokazuje da smo na krivome putu.
Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon hidžre u Medinu, uspostavio je bratstvo između ensarija iz Medine i muhadžira iz Mekke. To bratstvo je utjelovljenje univerzalnog islamskog bratstva i primjer koji ne zastarijeva, za sve buduće generacije. Muhadžiri su napustili svoje kuće i svoju domovinu te su došli u Medinu, samo radi vjere. Nisu imali imovine niti imetka. A medinski muslimani su im širom otvorili ruke i podijelili su sa njima sve što su imali.
Bratstvo muhadžira i ensarija pokazuje nam šta je pravi duh muslimanskoga društva. Zahvaljujući tom bratstvu svi vjernici su se okupili oko istog cilja, ujedinili su se rob i gospodar, siromah i bogataš, Arap i nearap. Iako su među njima ranije postojala mnoga neprijateljstva, postali su prijatelji jedni drugima, te su dobili priliku da okuse slast jedinstva, muhabbeta i istinskoga mira.
Kada danas pogledamo muslimanska društva, vidimo vrlo šarolik prizor. Islamski svijet liči na ružičnjak u kojem su Arapi, Turci, Kurdi, Iranci, Indijci, Pakistanci, Malezijci, Bosanci i Afrikanci. Boja, miris i izgled svakog cvijeta iz te bašče su različiti. Međutim, ta različitost ne smije biti uzrok razjedinjavanja i odvajanja, već treba biti vjesnik zajedničkog proljeća svih ljudi.
Istovremeno i islamska civilizacija odražava veličanstvenu raznolikost, od Maroka do Indonezije, od Anadolije do Arabije, od Srednje Azije do Balkana. Različita arhitektura, izgled gradova, odjeća, jezici, kuhinja, lokalni običaji, oslikavaju ljepotu koja je odraz mnoštva mudrosti Uzvišenog Hakka. Sve te razlike okupljene su pod nazivom „islamska civilizacija“ i one, uz duboko jedinstvo, slogu, cjelovitost i harmoniju, samo dodatno jačaju islamski ummet.
U našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu, Uzvišeni Gospodar jasno ukazuje na mudrost te raznolikosti:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Hudžurat, 13)
Prema tome, svrha tolikih raznolikosti nije u tome da se jedno pleme istakne i smatra vrjednijim od drugih. Možda su različitosti prisutne kako bismo jedni drugima postavljali pitanja „Odakle si? Odakle je tvoje porijeklo?“, te se na taj način međusobno upoznavali i zbližavali. Također, navedeni ajet možda upravo naglašava pogubnost odvajanja od vlastitih korijena, odvajanja od svoga okruženja i rodbine, te pogubnost osamljivanja.
Svi muslimani uvijek trebaju imati na pameti božanski ferman koji glasi: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.“ A ukoliko među nama ima onih koji podstiču na razjedinjavanje i potpaljuju vatru fitne (smutnja), neka razmisle o sljedećem časnom ajetu:
„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Hudžurat, 10)
Jedino ukoliko se budemo držali poruke iz časnih ajeta, možemo održati jedinstvo, biti jaki i imati nadu u našu budućnost i budućnost čovječanstva. Zbog toga, muslimani trebaju jedni prema drugima biti samilosni i pravedni, a prema dušmanima trebaju zauzeti čvrst, zajednički stav.
Neka Uzvišeni Gospodar ummetu Svoga Miljenika, s.a.v.s., podari svijest o jedinstvu i slozi.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Muhammed Mübarek Elhüseyni
