Uljudnost je dio islamskog ahlaka. Svi vjerovjesnici, a.s., posjedovali su tu osobinu, a to je bila i jedna od najistaknutijih osobina Ponosa svjetova, našeg Poslanika, s.a.v.s. Prema tome, u islamskim društvima ne mogu dominirati grubost, drskost, raskalašenost i nered, već uljudnost i samilost.
Uljudnost nastala iz iskrenih emocija odraz je ljepote i prefinjenosti unutrašnjeg svijeta osobe. To je najljepši put suživota sa ljudima, te jedna od najljepših ljudskih osobina koja osigurava mir cjelokupnog društva.
Pojam uljudnosti i kulture otrgnut je od svog dubokog i lijepog značenja koje je imao nekada, i koristi se kao definicija formalnosti i izvještačenosti. A uljudnost i kultura su spontani, dolaze iznutra i ne prihvataju izvještačenost.
Biti uljudan znači biti daleko od svake vrste govora i postupaka koji bi uznemirili druge, od drskih i nepromišljenih riječi, te postupati u skladu sa principima lijepe naravi i prefinjenosti, samilosti i blagosti. Dakle, uljudnost je da čovjek misli na druge onoliko koliko misli na sebe, te da postupa u skladu sa pravilima kulture i lijepog ahlaka.
Uljudnost nastala iz iskrenih emocija odraz je ljepote i prefinjenosti unutrašnjeg svijeta osobe. To je najljepši put suživota sa ljudima, te jedna od najljepših ljudskih osobina koja osigurava mir cjelokupnog društva.
Onaj ko je uljudan, sa lica ne skida srčani osmijeh, niti sa usana srčani selam. Takav uvijek zahvaljuje na učinjenom dobru i ne ostavlja ničiji trud bez pohvale. Takav ne prekida kontakt s ljudima, već im uvijek naziva selam i zanima se za njihovo stanje. Uljudnost je dio islamskog ahlaka. Svi vjerovjesnici, a.s., posjedovali su tu osobinu, a to je bila i jedna od najistaknutijih osobina Ponosa svjetova, našeg Poslanika, s.a.v.s. Prema tome, u islamskim društvima ne mogu dominirati grubost, drskost, raskalašenost i nered, već uljudnost i samilost. Vjernici jedni prema drugima trebaju postupati u skladu sa takvim ahlakom.
Ubijeđeni smo da nećemo pretjerati ako kažemo da u današnjem vremenu idemo sasvim suprotnim putem. Neumjesna i drska ponašanja šire se posvuda, u kući, na radnom mjestu, na čaršiji, po socijalnim medijima… Neprimjeren govor poput onog koji sadržava uvrede, psovke i neumjesne riječi uličnog govora zastupljen je gotovo na svakom mjestu. Uz sve to, uljudni ljudi se smatraju nejakim i slabićima, dok se drske i nekulturne osobe koje nemaju empatije smatraju jakim ličnostima, punim samopouzdanja.
„… A da si osoran i grub…“
Uljudnost i prefinjenost Allahova Poslanika, s.a.v.s., ličnosti koja je poslana čovječanstvu kao vodič i uzor, obznanjene su u Časnom Kur'anu. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Al-i ‘Imran 159) Ono što nam posebno privlači pažnju u navedenom ajetu jeste to da je blagost jedno od djela Allahove, dž.š., milosti. Zaključujemo i to da onaj ko tako postupa postiže Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, i da postupa u skladu sa ahlakom Allahova Poslanika, s.a.v.s.
S druge strane, časni ajet nam potvrđuje i činjenicu da grubo i osorno ponašanje nije prihvaćeno među ljudima, te da je upravo to ono što ih odbija. Ukazano je na to da bi grubo i osorno ponašanje smetalo čak i tadašnjim mekanskim mušricima koji su bili najgrubljih srca. Navedeni časni ajet je krajnje poučan, posebno za vladare, učitelje, nastavnike i one koji su na čelu društva ili porodice. Poruka je da uspjeh onih koji su u takvim ulogama nije vezan za nametanje vlastite volje, već za usvajanje principa uljudnosti i blagosti.
Hadiski izvori također nam govore o osobinama prefinjenosti i uljudnosti Allahova Poslanika, s.a.v.s., pred kojima ostajemo zadivljeni. O njegovom uzvišenom ahlaku, naša majka hazreti Aiša, r.anha, kazuje:
„Ne postoji niko ko ima ljepši ahlak od Allahova Poslanika, s.a.v.s. Kada bi ga neko od ashaba ili članova porodice zovnuo on bi odgovarao sa ‘izvoli’.“
Također, u hadiskim izvorima se navodi da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije obraćao naređivačkim tonom, čak ni djeci niti onima koji su mu bili u hizmetu; da nikoga nije grdio zbog nedostatno ili pogrešno urađenog posla, te da je ponizno obavljao svakodnevne poslove. Riječi Uzvišenog Gospodara: „Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.“ (Kalem, 4), istovremeno stavljaju pečat na ahlak Allahovova Poslanika, s.a.v.s., i sažimaju njegovo cjelokupno ponašanje.
Dobri i loši među nama
Oni koji su nam nastavili pokazivati primjer lijepog ahlaka Allahova Poslanika, s.a.v.s., bili su najprije časni ashabi, r.anhum, zatim, selef-i salihini, a zatim i sadati kirami (plemeniti prvaci). Naprimjer, jedan od iznimnih primjera takvog ahlaka je postupak Hasana el-Basrija, k.s., koji je osobi koja ga je ogovorila poslao poklon.
U današnjem vremenu kada nije mali broj ubistava, ranjavanja, sukoba i ljutnje iz neosnovanih razloga, imamo veliku potrebu za takvim ahlakom. Postoje mnogi problemi u društvu po kojima jasno vidimo kolika je potreba za uljudnošću. Naprimjer, metež gradskih gužvi najprije je problem nedostatka uljudnosti. No, danas se presijecanje puta i uzimanje prava prvenstva smatra superiornošću.
Još jedno polje na kojem možemo primijetiti manjak uljudnosti jeste gostoprimstvo. Ugošćavanje je direktno povezano sa ahlakom uljudnosti. Međutim, danas se čak i roditelji ustručavaju biti gosti u kućama svoje djece. Zbog toga što naše gostoprimstvo postaje sve slabije, smanjuje se i broj gostiju u našim kućama. Pored toga, komšije koji jedni drugima ne nazivaju selam, koji se ne poznaju ili čak međusobno ne razgovaraju, također padaju na ispitu uljudnosti. Isto je stanje i sa rodbinom koja se međusobno ne obilazi, sa dajdžama i amidžama koji ne pitaju za stanje jedan drugog, i nikada ne pomiluju po glavi svoga sestrića ili bratića.
A najstrašnije od svega jeste to da supružnici sebi daju za pravo svakojako beskrupulozno ponašanje, te da zbog najmanjih razloga pretvaraju svoje domove u mjesta terora. Najveću cijenu tog nedostatka uljudnosti plaćaju djeca čija ličnost strada na različite načine. Ipak, oni toga ili nisu svjesni, ili su se pomirili sa takvim stanjem, pa ih više i ne zanima.
S druge strane, pojam uljudnosti i kulture otrgnut je od svog dubokog i lijepog značenja koje je imao nekada, i koristi se kao definicija formalnosti i izvještačenosti. A uljudnost i kultura su spontani, dolaze iznutra i ne prihvataju izvještačenost. Ponekad osmijeh, a ponekad topao pogled, jesu odraz uljudnosti.
Ukrasiti se uljudnošću
Uprkos rasprostranjenosti negativnih primjera, ono što nas ipak raduje jeste činjenica da se u našem društvu i dalje živi ahlak uljudnosti koji je želja Allahova Poslanika, s.a.v.s., i znak lijepog robovanja. Trebamo zahvaljivati na tome da još uvijek postoje ljudi koji nazivaju selam nepoznatim ljudima. Još uvijek postoje vjernici koji zahvaljuju na najmanjem učinjenom im dobročinstvu, vodeći se istinom: „Onaj ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu, dž.š.“
Postoje oni koji su za uzor uzeli ahlak Ponosa svjetova, Allahova Miljenika, s.a.v.s., te uprkos svim negativnostima, nisu izgubili osmijeh niti nadu. Još uvijek među nama ima posjednika mudrosti koji ne kritikuju jelo koje se pred njih stavi, koji znaju pohvaliti svoje ukućane i one koji se trude, te tako razveseliti njihova srca.
Kako zlo ne bi nadvladalo dobro, kako bi uljudno ponašanje bilo što zastupljenije, moramo najprije prekontrolisati vlastiti ahlak. Prestanimo očekivati da drugi prema nama budu uljudni, budimo mi prema drugima takvi. Možda jednako ili više nego što se trudimo da uvećamo svoje znanje, dobra djela, tehničku informisanost i materijalno bogatstvo, trebamo se truditi da uljepšamo svoj ahlak.
Nove generacije trebamo podučiti tome da su drsko postupanje, bezosjećajnost i ružan govor, loše osobine koje ruše čovjekovu časnost, te da su blagost i uljudnost iznimno vrijedne kvalitete ličnosti. Jedino na taj način možemo uljepšati svoju današnjicu i svoju budućnost, te zavrijediti bolji život.
