Ashab po imenu, Ebu Umame Sudej b. Adžlan, r.a., prenosi:
„Jednog dana dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa svojim ashabima, priđe mu jedan mladić i reče:
‘O Allahov Poslaniče! Dozvoli mi da počinim blud.’
Prisutni ga počeše prekoravati, i neki odmah krenuše prema njemu, pokušavajući ga spriječiti da govori. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ‘Priđi!‘
Mladić se približi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjede pored njega. Zatim započeše sljedeći razgovor:
‘Da li bi volio da neko počini blud sa tvojom majkom?‘
‘Vallahi, ne bih! Naravno da ne bih volio, o Allahov Poslaniče!’
‘Ni drugi ljudi ne žele da neko počini blud sa njihovim majkama. Dobro, a da li bi volio da neko počini blud sa tvojom kćerkom?‘
‘Ne! Kunem se Uzvišenim Allahom, radije bih i dušu dao nego to poželio!’
‘Ni drugi ljudi ne žele da neko počini blud sa njihovim kćerkama. Da li bi volio da neko počini blud sa tvojom sestrom?‘
‘Ne, o Allahov Poslaniče! Neka poginem na tvome putu, ali neka to nikad ne poželim!’
‘Ni drugi ljudi ne žele da neko počini blud sa njihovim sestrama. A da li bi volio da neko počini blud sa sestrom tvoga oca?‘
‘Tako mi Allaha, ne bih! O Allahov Poslaniče, neka poginem na tvome putu, a da to ne poželim.’
‘Ni drugi ljudi ne žele da neko počini blud sa njihovim tetkama. A da li bi volio da neko počini blud sa sestrom tvoje majke?‘
‘Tako mi Allaha, ne bih! Radije bih dušu dao nego to poželio. O Allahov Poslaniče!’
‘Ni drugi ljudi ne žele da neko počini blud sa njihovim tetkama s majčine strane. A ono što ne želiš sebi, nemoj željeti ni drugima. Ono što želiš sebi, to želi i drugima!‘
‘O Allahov Poslaniče, učini dovu Allahu, dž.š., da očisti moje srce!’
Nakon tog razgovora, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svojom mubarek rukom dotakao mladića i učinio dovu:
‘Allahu moj, oprosti mu njegove grijehe, očisti njegovo srce od zla i sačuvaj njegovu čednost.‘“
Ashab koji prenosi taj događaj, navodi: „Nakon tog događaja, taj mladić više nikada nije poželio učiniti takvo nešto.“ (Ahmed b. Hanbel, Musned, V, 256-257; Taberani, Musnedu ‘š-Šamijjin, 2/139)
Samilost i tolerancija
Navedni hadis je samo jedan od hadisa koji nas na najljepši način podučavaju kako trebamo postupati prema mladima.
Mladost je najproduktivniji i najaktivniji period života. S druge strane, nefs i šejtan neprestano došaptavaju vesvese i nikako ne popuštaju. Ashab Džulejbib, r.a., koji je bio u periodu mladosti i nije mogao nikako pronaći spas od pritiska strasti, hrabro je iznio svoj problem Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Naravno, on je znao za neizmjernu samilost Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao i to da je poslan kao milost svjetovima. Vjerovao je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedina osoba koja ga može spasiti iz stanja u kojem je bio, te je iskreno iznio svoje stanje njemu.
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., sprječava ostale ashabe, r.anhum, koji su ga htjeli napasti i ušutkati zbog neprimjerene želje koju je iznio. Možemo reći da je taj stav Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je za sebe govorio: „Poslan sam kao učitelj.“ (Ibn Madždže, Sunnet, 17), dao hrabrosti ljudima da mu postavljaju i najintimnija pitanja.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je pružio ruku milosti mladom ashabu, r.a., pa mu je najprije postavio pitanje: „Da li bi volio da neko to djelo učini sa tvojom majkom?“ Džulejbib, r.a., se trznuo zbog potpuno neočekivanog pitanja, na tren se zamislio kao dijete majke koja čini blud i rekao da nikada ne bi bio zadovoljan time. Ono što posebno privlači pažnju jeste to što Allahov Poslanik, s.a.v.s., na mladićevu neumjesnu želju kojom je ustvari iznio svoj problem, nije reagovao grubo već mu je postavio pitanje koje ga je trznulo i učinilo da dođe sebi.
U nastavku razgovora, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mladiću postavlja isto pitanje za ostale ženske članove porodice, te na taj način navodi mladića da se stavi u poziciju njihovih bližnjih i razmisli iz tog ugla. Još jedna činjenica koja privlači pažnju jeste i to koliku vrijednost Allahov Poslanik, s.a.v.s., pridaje tom mladiću oduživši razgovor s njim i postavljajući mu jedno po jedno pitanje. Naposlijetku, mladi ashab, r.a., potpuno jasno shvata svoju grešku i traži dovu od Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Za koga je poruka?
Poruka navedenog hadisa, naravno, nije ograničena samo na mladog ashaba Džulejbiba, r.a., sa kojim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., razgovarao. On, s.a.v.s., je kroz taj razgovor cijelome čovječanstvu jasno ukazao na to koliko je blud ružno djelo. Pored toga, ukazao je i na koji način mladima trebamo objasniti istinu, čak i kada pred nas iznesu krajnje čudne i neumjesne želje.
Poruka hadisa ne sastoji se samo od navedenog. Hadis ukazuje na veliku važnost čednosti, ali i na važnost lijepog ahlaka, u okviru kojeg čovjek ne treba željeti drugome ono što ne želi sebi. U mnogim ajetima i hadisima spominje se da je čednost osobina vjernika i da ono što ne smatraju sebi dostojnim ne trebaju smatrati dostojnim ni drugima. Obje vrijednosti vežu se za iman te ukazuju na važnost časti vjernika i poštovanja međuljudskih prava.
Još jedna upečatljiva činjenica na samom kraju hadisa jeste to što je, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon razgovora dotakao mladića svojom mubarek rukom i učinio dovu za njega. Zamislimo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas dotakao i učinio dovu za nas. Sigurno se i Džulejbib, r.a., koji je postavio to pitanje, mnogo obradovao. Sve to je doprinijelo da mladom Džulejbibu, r.a., nikada više nije naumpalo da počini takvo ružno djelo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se uvijek, pa tako i u navedenom slučaju, vodio principom: „Olakšavajte a ne otežavajte, obradujte a ne rastužujte!“ (Buhari, Džihad, 164)
Dakle, bez obzira u kakvom stanju bio onaj ko nam se obrati i kakvo pitanje da nam postavi, dužni smo da ga pozovemo Hakku i Istini na način da ga ne odgurnemo i ne povrijedimo. To nije teško. Dovoljno je da naša ljubav i naša ljutnja ne budu radi našeg nefsa, već radi Allaha, dž.š.
Časopis Semerkand, br. 109, Vjera i život
