Dok nakon mjeseca ramazana nastojimo održati čistom našu knjigu djela, ne smijemo zaboraviti na obavezu nastavljanja činjenja dobrih djela. Jedna od karakteristika mjeseca ramazana jeste i to da je on naš „muallim“ (učitelj), i to takav učitelj koji nas uči kako trebamo živjeti islam u preostalim mjesecima u godini.
Uzvišeni Gospodar, svake godine, vjernicima nakon mjeseca muhabbeta i ushićenja, nakon časnog mjeseca ramazana, poklanja dane sreće i radosti, dane bajrama. Tada se vjernici oslobađaju dunjalučkog meteža i problema, te bezbrižno provode nekoliko dana. To stanje mira i radosti traje sve do kraja bajrama.
Kao i svake prethodne godine, i ovog bajrama smo se okupili kod starijih članova porodice. Družili smo se sa rodbinom i tako učvrstili naše rodbinske veze. Bajram je dio nezaboravnih uspomena, naročito za našu djecu. Neki mališani su prvi put otišli u džamiju, na bajram-namaz. Tamošnja gužva i veličanstveni tekbiri učinili su da osjete posebnu atmosferu.
Radost bajrama
U jednom od časnih hadisa koji opisuju duhovnu atmosferu u danima bajrama, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je Allah, dž.š., rekao: „Bez sumnje, da sam dozvolio nebesima i Zemlji, oni bi zasigurno njima (onima koji izađu iz kuće kako bi klanjali bajram-namaz) nazivali selam, razgovarali bi s njima i, kao bajramski poklon, prenosili bi im Moje radosne vijesti:
‘O robovi Moji koji ste mjesec ramazana proveli u postu! Vratite se svojim kućama (sa oproštenim grijesima nakon bajram-namaza), vi ste doista postigli Moje zadovoljstvo. Ja ću vam dati sljedeće nagrade za vaš post: oslobodit ću vas Džehennema, položit ćete račun lahko, sakrit ću vaše greške (poskliznuća) i nedostatke, nadomjestit ću vam zasigurno troškove mjeseca ramazana (iftar, sehur i bajram) i (na Danu sviđanja računa), neću vas osramotiti ni pred kim. Tako Mi Moga dostojanstva, dat ću vam sve što budete tražili od Mene na Ahiretu.“ (Bejheki, Šu’abu ‘l-iman, br: 3445; Ebu Nu’ajm, Hil’jetu ‘l-evlija, 6/16; Sujuti, ed-Durru ‘l-mensur, 1/224-225)
Zbog toga, tokom bajrama naše duše se raduju, u najmanju ruku, onoliko koliko se raduju djeca koja dobiju slatkiše i bajramluke. A kada razmislimo o duhovnoj dimenziji bajrama, to je onda posebna radost…
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zbog velike vrijednosti tih mubarek dana koje provodimo sa svojom rodbinom, preporučivao da oživimo i njihove noći: „Srce koje oživi noći bajrama, neće umrijeti na dan kada druga srca umru.“
Budući da bajram traje određeni broj dana, ti dani brzo prođu i na našim licima ostave osmijeh i slatka sjećanja. Tek sa završetkom bajrama, postajemo potpuno svjesni da je mjesec ramazan iza nas. Ako se mjesec ramazan rastao od nas zadovoljan nama, onda se radujmo! Kao što razumijemo iz prethodno navedenog hadisa, za nas se sada otvara sasvim nova i potpuno čista stranica. Inšallah, taj mubarek mjesec čiji je početak milost, sredina oprost i kraj spas od džehennemske patnje, bio je sredstvo čišćenja od grijeha i približavanja Allahu, dž.š. Znajmo da ne postoji grijeh koji ne mogu izbrisati Allahova, dž.š., milost i Njegov oprost.
Ne gubimo zarađeno
Kada dobiju nešto novo, ljudi tome pridaju veliku pažnju. Ima onih koji strepe nad takvim stvarima. Ta osobina je prisutna čak i kod djece – nova igračka je uvijek vrjednija. Na novi telefon stavljamo zaštitnu masku, kako se ne bi izgrebao. Neki od nas navečer ustaju da pogledaju kroz prozor i prekontrolišu da li je sve u redu sa njihovim novim automobilom. Oprezniji smo kada zaključavamo vrata naše nove kuće, i s većom pažnjom koristimo nove ormare.
Taj pristup prema novom koji je svojstven čovjekovoj prirodi trebamo pokazati i spram naše knjige dobrih djela koja je zahvaljujući mjesecu ramazanu postala potpuno čista. Sada trebamo pokazati trud kako je ne bismo ponovo zaprljali prljavštinom grijeha. Kuća, automobil i telefon će jednog dana zastarjeti i otići iz naših ruku, međutim, sa svojim djelima ćemo doći pred Allaha, dž.š., bit ćemo pitani za njih, i s njima ćemo otići u našu vječnu domovinu. Upravo zbog toga, mnogo veću pažnju od one koju ukazujemo prolaznome, trebamo ukazivati vječnome. A mjesec ramazan je sredstvo postizanja vječnog rahmeta. Ko zna, možda više nećemo imati prilike da se susretnemo sa tim dragocjenim mjesecom…
Dok nakon mjeseca ramazana nastojimo održati čistom našu knjigu djela, ne smijemo zaboraviti na obavezu nastavljanja činjenja dobrih djela. Jedna od karakteristika mjeseca ramazana jeste i to da je on naš „muallim“ (učitelj), i to takav učitelj koji nas uči kako trebamo živjeti islam u preostalim mjesecima u godini. Taj učitelj ponovo nas je podučio da ustajemo pred zoru, da ustajemo na sehur i klanjamo dva rekata noćnog namaza. On je naše oči, jezike i srca ukrasio Časnim Kur’anom koji je možda do tada samo stajao na polici. U tom mjesecu ponovo smo se pridružili džematu koji smo već duže vrijeme zapostavili. Uz njega smo svoje sofre otvorili komšijama i rodbini, obradovali smo siromahe sadakom i zekatom, nismo se ni s kim prepirali zato što smo postili i sa svima smo se lijepo slagali u to ime. Prema svima smo gajili ljubav.
Oni koji su se istinski okoristili mjesecom ramazanom, koji nas je podsjetio na zaboravljene vrijednosti, jesu oni koji su i nakon njega u stanju nositi sve te ljepote. Dakako, sve te ljepote nisu svojstvene samo mjesecu ramazanu. Allahovi, dž.š., dobri robovi, svaki dan i svaki mjesec žive upravo tako.
Časopis Semerkand, br. 114, Vjera i život
