Veliki alim 11. stoljeća, poznat po nadimku Hudždžetu’l-islam (Dokaz islama), Imam Gazali, rah., u prvom dijelu svog djela Ihja ulumi’d-din (Oživljavanje vjerskih nauka), o velikom značaju ilma (znanja), napisao je sljedeće:
Kada su Abdullaha b. Mubareka, k.s., upitali: “Ko su kjamil (potpuni) ljudi?”, on odgovori: “To su alimi.” Zatim ga upitaše: “Ko su istinski sultani?”, a on reče: “Zahidi (oni koji su svoja srca okrenuli od dunjaluka i predali ih Uzvišenome Gospodaru).” Onda ga upitaše: “Ko su ljudi niskoga stepena?”, a on odgovori: “To su oni koji koristeći vjeru zarađuju dunjalučki imetak.”
Kao što vidimo, Abdullah b. Mubarek, k.s., kao potpunog čovjeka nije spomenuo nikog drugog sem alima, jer ono što odvaja čovjeka od životinje jeste znanje. Čovjeka čini čovjekom ono čime postiže časnost. Njegova časnost nije u snazi njegova tijela, jer deva je snažnija od njega. Njegova časnost nije niti u veličini tijela, jer slon je veći od njega. Njegova časnost nije ni u junaštvu, jer lav je hrabriji i ima više smjelosti. Časnost čovjeka nije ni u jelu, jer govedo ima veći želudac od njegovog. Njegova časnost nije niti u spolnoj snazi jer je čak i mali vrabac po tom pitanju snažniji od njega. Ne, čovjek nije stvoren za te stvari!
Suštinski cilj njegovog stvaranja je ilm, znanje. Jedan alim je rekao: “Ah kad bih znao, šta li to može posjedovati onaj koji je lišen znanja, a čega li može biti lišen onaj koji ima znanje?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj kome bude dat Časni Kur’an pa on pomisli da je drugome dato nešto vrjednije, taj je omalovažio ono što je Allah, dž.š., uzvisio.”
Feth el-Mevsili, rah., Allah mu se smilovao, je upitao: “Da li bolesnika čeka sigurna smrt ukoliko bude lišen hrane i pića?” “Da, on će umrijeti”, odgovoriše. A na to im Mevsili, rah., reče: “I srce je takvo, ukoliko tri dana bude lišeno znanja i mudrosti, i ono umire.” Feth el-Mevsili, rah., je rekao istinu. Onako kako je za egzistenciju tijela potrebna hrana, tako i egzistencija srca ovisi o srčanoj hrani, a to su znanje i mudrost. Srce osobe koja je lišena znanja je bolesno i smrt mu je neizbježna.
Međutim, čovjek to ne osjeti, jer ljubav za dunjalukom i zauzetost njime uništila je osjećaj za prepoznavanje tog stanja, baš onako kako pretjeran strah čini da čovjek zaboravi na bol rane… Jedino u trenucima kada smrt podigne sa čovjekovih leđa teret dunjaluka, on tada shvati da će biti upropašten zbog neznanja. Tada ga obuzima velika tuga, međutim od te tuge nema nikakve koristi. To stanje liči na stanje pijanca ili onoga ko se mnogo prepao pa od opijenosti i straha ne osjeća bol rane sve dok taj strah i opijenost ne prođu.
Utječemo se Uzvišenom Allahu od zapadanja u teška stanja onog Dana kada se koprena podigne sa naših očiju. Istina je da su ljudi u snu i da se bude sa smrću. Hasan Basri, r.a., neka mu Uzvišeni Allah podari Svoju milost, je rekao: “Na Sudnjem danu će se vagati tinta alima i krv šehida. Tinta alima će biti teža.”
Časopis Semerkand, br. 104, Mudrost
