Jedan od temeljnih principa odgoja o mahremijetu tijela jeste i to da se ne smije ni na koji način primjenjivati fizički pritisak na dijete. Štaviše, ukoliko se dijete susretne sa fizičkim pritiskom od strane nekog iz porodice, roditelji ga ne trebaju sputavati u pokušaju da se suprotstavi.
Kako god je spavaća soba roditelja njihov privatni prostor, tako je i djetetova soba njegov privatni prostor. Stoga, roditelji jednako trebaju tražiti dozvolu prilikom ulaska u dječiju sobu.
Da bi neko mogao poštovati granice mahremijeta, koje je islam definisao, potrebno je da prije svega ima razvijanu svijest po pitanju mahremijeta, a ta svijest se stječe još u djetinjstvu. Način njenog stjecanja polazi od življenja u skaldu sa pravilima mahremijeta i od pružanja potrebnog odgoja.
Odgoj o mahremijetu, u jednom smislu jeste odgoj o upravljanju vlastitim emocijama. Radi se o ukazivanju djetetu na to da ono, kao i svi ostali ljudi, imaju svoj lični, nedodirljivi, prostor. Na taj način djeca uče da, kako u kući, tako i van kuće, čuvaju svoj lični prostor i poštuju tuđi.
Odgoj o mahremijetu je krajnje bitan kako bi dijete moglo postaviti ispravne granice između sebe i svoga okruženja. Takav odgoj, suprotno tvrdnjama određenih krugova, ne sužava djetetovu slobodu niti šteti njegovom samopouzdanju. To svakako nije ni odgoj koji sužava životni prostor niti čini da dijete postane sumnjičavo, plašljivo i slabašno. Sasvim suprotno, odgoj o privatnosti je odgoj koji djetetu daje snagu, omogućava mu da se osjeća posebno, te ga uči sposobnosti da sebe zaštiti u duhovnom i spolnom smislu. Također, kroz odgoj o mahremijetu, dijete gradi poštovanje spram sebe i spram drugih. Možemo reći da je odgoj o mahremijetu odgoj koji podučava granicama Uzvišenog Allaha (hududullah).
Osjetljiva tema
Budući da je mahremijet, s jedne strane tema koja izaziva znatiželju, a s druge strane pokreće i osjećaj stida, toj temi treba pristupati veoma pažljivo. Možda se upravo zbog toga razgovor o mahremijetu unutar porodice zanemaruje ili odgađa. Istraživanja pokazuju da je odgoj o mahremijetu na zadnjem mjestu u porodici. Ista istraživanja pokazuju da percepciju mahremijeta kod djece formiraju na prvom mjestu vizuelni i pisani mediji, internet, društvene mreže, društvo i školsko okruženje, te tek na posljednjem mjestu, porodica.
Za početak odgoja o mahremijetu prikladnim se smatra period ranog djetinjstva. U biti, čini se kao da taj vid odgoja nema određenu dob. Jer, čovjek u svakom životnom dobu može naučiti nešto novo i tako sebe unaprijediti.
Prilikom odgoja o mahremijetu, majka, otac ili učitelj djetetu trebaju pristupiti smireno i blago, te mu na jasan način pružiti potrebna objašnjenja u skladu sa njegovim godinama. Treba se kloniti pretjerivanja, i potrebne informacije djetetu treba prenijeti bez zastrašivanja i unošenja brige u njegovo srce. O takvim temama se ni u kojem slučaju ne smije govoriti uz ismijavanje.
- i 59. ajeti sure Nur, jasno govore o tome da je djecu potrebno podučiti granicama privatnosti još u ranom dobu. Čovjek razvija svijest o mahremijetu kroz edeb prema bližnjima. Vjernik treba biti stidan spram svih ljudi, a naročito spram Uzvišenog Gospodara. Prenosi se da je Muavija b. Hajde, r.a., ovako razgovarao sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.:
„O Allahov Poslaniče, pred kim trebamo pokriti mjesta koja su nam naređena da pokrijemo?“
„Mjesta koja trebaš pokriti pokrij pred svima osim pred svojom suprugom i robinjom.“
„Dobro, a koje dijelove tijela muškarac treba pokriti pred drugim muškarcem?“
„Koliko god možeš, trudi se da mjesta avreta ne otkrivaš ni pred kim!“
„A kada je čovjek sam, šta sve treba pokriti?“
„Onaj Koji je najviše dostojan da se pred Njim stidimo je Uzvišeni Allah.“ (Tirmizi, Edeb, 22)
Principi odgoja o mahremijetu tijela
Odgoj o mahremijetu započinje odgojem o mahremijetu tijela. Postoje temeljni principi tog odgoja, a prvi od njih je definisanje „ličnog prostora“. Suština odgoja o mahremijetu tijela je u tome da znamo i da svoju djecu podučimo tome da nas niko ne smije vidjeti prilikom presvlačenja, u toaletu i prilikom kupanja, te da, čak i kada smo sami, u određenoj mjeri trebamo pokriti mjesta avreta. Zatim, prilikom iskazivanja ljubavi prema djeci, ne smijemo dodirivati njihova stidna mjesta, i trebamo ih podučiti da se odupru, ako bi bilo ko pokušao učiniti takvo nešto. Zahvaljujući tome, djeca će vrlo lahko znati prepoznati opasnost.
Tu svijest o „ličnom prostoru“ djeci treba prenijeti od malih nogu. Kada dijete napuni dvije godine, već ga treba naučiti koje su to oblasti mahremijeta na njegovom tijelu. Također, i roditelji trebaju voditi računa o tome da sakriju svoja stidna mjesta od djece. Djecu treba podučiti tome da svoja stidna mjesta mogu pokazati samo ljekaru, ili po potrebi roditeljima. Na prikladan način, treba im objasniti da su ti dijelovi tijela njihov lični prostor koji je zabranjen za doticanje drugih ljudi, te da, ukoliko osjete da neko prelazi granice toga, trebaju odmah reagovati.
Onako kako čuvaju nedodirljivost vlastitog tijela, roditelji tako trebaju prihvatiti i nedodirljivost tijela svoje djece. Dijete ne treba tjerati da nešto učini, niti bilo šta što se tiče njegova tijela treba raditi na silu, bez njegove dozvole. Naprimjer, ukoliko je potrebno djetetu dati injekciju, to ne treba učiniti iznenada, bez ikakvog obavještavanja djeteta o tome. Dijete ne treba silom stavljati na doktorski stol, niti oznojenom djetetu, urkos njegovom plaču, treba gurati peškir pod majicu. U suštini, dijete je lahko ubijediti u nešto, ukoliko se to čini na prikladan način. Ukoliko ga pak nije moguće ubijediti, a primorani smo da nešto učinimo, onda ga, ako ništa, treba obavijestiti o onome što slijedi.
Osamljivanje prilikom presvlačenja, obavljanja nužde i kupanja je vrlo bitan dio odgoja o mahremijetu. Svijest o mahremijetu razvija se kroz navike. Zbog toga dijete treba ohrabrivati pri prvim pokušajima samostalnog djelovanja. Kada dođe u prikladne godine za to, dijete treba podučiti kako će se samo presvući i samo koristiti toalet. Kada dijete ne uspije u tome, roditelji ga ne trebaju skidati i oblačiti pred svima. Pa čak i onda kada je djetetu u toaletu neophodna roditeljska pomoć, roditelj mu treba pomoći na što prikladniji način.
Naprimjer, roditelj ne treba mijenjati djetetu majicu na ulici, pred gomilom svijeta, razmišljajući na način „Šta je strašno u tome, samo mu presvlačim majicu!“ Roditelj treba omogućiti djetetu da se presvuče na mjestu gdje ga niko ne vidi. Djeca ne trebaju u kući niti van kuće, hodati nagi, bez veša ili samo u vešu. Roditelji trebaju biti vrlo oprezni po tom pitanju. Danas se dešava da se granice mahremijeta uveliko ruše prilikom sunećenja muške djece. Ukoliko je dijete navršilo sedam godina i tada se suneti, obično tome prisustvuje mnoštvo ljudi, pored doktora i njegovih mahrema. Na taj način se narušava djetetov mahremijet, odnosno, njegova privatnost.
Jedan od adaba islamskog mahremijeta jeste i to da se čak i prilikom uzimanja gusula pokriju mjesta avreta. Prilikom vršenja nužde ili prilikom uzimanja gusula, osamljenost je ključna. Ulaženje u toalet zajedno sa djetetom ili ostavljanje vrata toaleta otvorenih, djetetu daje osjećaj da njegova privatnost može biti svakog trena narušena. Ukoliko se dijete navikne da je normalno da dvije osobe skupa uđu u toalet, onda se može desiti da ne reaguje na osobu koja mu priđe sa pokvarenom namjerom. Stoga, nakon navršene četvrte godine, roditelji mogu, ako je potrebno, sačekati pred vratima dok je dijete u toaletu, ali nikada ne smiju ući u toalet bez dozvole. Ukoliko dijete nije u stanju da se samo okupa, roditelji ga mogu okupati, ali pri tome dijete neće skidati veš, odnosno bit će pokriveno ono što se minimalno treba pokriti.
Roditelji trebaju obratiti pažnju na to da njihova rodbina i prijatelji, prilikom iskazivanja ljubavi njihovoj djeci, ne dotiču njihova stidna mjesta. Nažalost, u našem društvu se često zbijaju šale s djecom vezane za njihova stidna mjesta, što ni u kojem slučaju ne bi trebalo činiti. Pomisao da ljudi mogu doticati i vidjeti sve dijelove njegovog tijela, čini da dijete iz ubjeđenja da se radi o iskazivanju ljubavi, postane neosjetljivo na zlonamjerno iskorištavanje njegovog tijela. Jer, dijete nije u stanju razlikovati samilost od strasti.
S druge strane, ne trebamo dijete lišiti svoje ljubavi zbog odgoja o mahremijetu. Djeci nikako ne trebamo prilaziti s ljutnjom. Jer, samilost i ljubav vežu dijete za porodicu, a ljutnja za ulicu. Oni koji ne pronađu ljubav, pažnju i samilost u porodici, traže je vani. A zastranjeli duševni bolesnici koji su svjesni toga, samilost koriste kao mamac. Stoga dijete nikada ne smijemo učiniti ovisnim o tuđoj ljubavi i samilosti.
Jedan od temeljnih principa odgoja o mahremijetu tijela jeste i to da se ne smije ni na koji način primjenjivati fizički pritisak na dijete. Štaviše, ukoliko se dijete susretne sa fizičkim pritiskom od strane nekog iz porodice, roditelji ga ne trebaju sputavati u pokušaju da se suprotstavi. Stiskanje djetetovih ruku i nogu, nedopuštanje njihovog pomicanja, ne ulijeva djetetu ljubav već osjećaj bezizlaznosti i nemoći. Iskazi ljubavi koji prelaze dozu iskrenosti čine da dijete osjeti strah. To su pogrešni postupci koji bivaju uzrokom da se dijete prepusti nekome ko ima skrivenu pokvarenu namjeru. Dijete treba podučiti principu „Drugi te mogu dotaći samo uz tvoju dozvolu!“ Također, dijete treba podučiti i tome da treba reagovati ukoliko neko primijeni silu nad njim.
Principi odgoja o mahremijetu prostora
Pored odgoja o mahremijetu tijela, djetetu je potrebno pružiti i odgoj o mahremijetu prostora. Osnovni princip tog odgoja jeste to da je spavaća soba privatni prostor svake osobe. Taj odgoj se najprije realizuje odvajanjem djeteta iz majčinog kreveta, a kasnije i odvajanjem u vlastitu sobu. Također, kod djeteta treba razviti i svijest o tome da je sama kuća u kojoj on i njegova porodica žive, privatni prostor u odnosu na vanjski svijet. Onako kako djecu podučavamo tome da se ne može u tuđu kuću ući bez dozvole, tako ih trebamo podučiti i tome da nakon navršene četiri godine moraju pokucati i zatražiti dozvolu svaki put kada žele ući u spavaću sobu svojih roditelja.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ukoliko neko od vas tri puta zatraži dozvolu za ulazak u kuću, pa mu ne bude dozvoljeno, neka se odmah vrati.“ (Buhari, Isti'zan, 13) U jednom časnom hadisu, prenosi se sljedeći razgovor koji se desio između Allahova Poslanika, s.a.v.s., i nekog čovjeka:
„O Allahov Poslaniče, da li trebam zatražiti dozvolu za ulazak kod svoje majke?“
„Da!“
„Ali, ja živim sa njom u istoj kući.“
„Kada želiš otići kod nje, zatraži dozvolu.“
„Ali, ja njoj činim hizmet.“
„Zatraži od nje dozvolu, da li bi želio da je vidiš nagu?“
„Ne!“
„Onda ne ulazi kod majke bez njene dozvole!“
Kako god je spavaća soba roditelja njihov privatni prostor, tako je i djetetova soba njegov privatni prostor. Stoga, roditelji jednako trebaju tražiti dozvolu prilikom ulaska u dječiju sobu. Ukoliko se desi da zateknu dijete kako se presvlači, trebaju mu se izviniti. Roditelji ne trebaju, bez dozvole, pretraživati djetetove stvari, torbu, ladice ili džepove, ukoliko nisu primorani na to.
Odvajanje djeteta u vlastiti krevet i u vlastitu sobu, iznimno je bitno, kako za privatnost prostora tako i za privatnost tijela. U suštini, dijete nakon druge godine polahko stječe neovisnost. U tom periodu može početi spavati odvojeno od majke. Kada je u pitanju odvajanje kreveta braće i sestara, već od pete godine, treba obratiti pažnju na to. Savjet Allahova Poslanika, s.a.v.s., jeste da se djeca odvoje najkasnije u desetoj godini. U tom periodu, trebalo bi da braća i sestre imaju odvojene sobe. Jer, ukoliko koriste zajedničku sobu, onda je neminovno da se prilikom presvlačenja naruši njihova privatnost. Također, moguće je da se to isto desi i prilikom spavanja. Stoga, ukoliko roditelji nemaju mogućnost da djecu odvoje u zasebne sobe, trebali bi njihovu zajedničku sobu pregraditi paravanom, kako bi na taj način djeca stekla prostor koji pripada isključivo njima. Djeca trebaju spavati u odvojenim krevetima, a ukoliko to nije moguće, onda barem trebaju imati posebne jastuke i jorgane.
Glavna poruka koju treba prenijeti djetetu u okviru odgoja o mahremijetu jeste „Ti si poseban i tvoje tijelo je tebi dat emanet od Allaha, dž.š.“ A temeljni princip jeste razvijanje percepcije o tome da je tijelo vrijedno i nedodirljivo područje, te da je njegovo izlaganje istovremeno i sramota i grijeh. Djecu naročito treba podučiti tome da čuvaju svoj lični prostor te da poštuju tuđi, da znaju koje su to granice privatnosti i da odrasle obavijeste ukoliko osjete da neko krši njihove granice privatnosti.
Znamo da je najtragičnija posljedica nedostatka odgoja o mahremijetu seksualno iskorištavanje djece. Na umu trebamo imati sljedeće: Da se takvi problemi rješavaju zakonom, do danas Zapad ne bi imao više takvih problema. No, i kod njih se i dalje nastavljaju nizati takvi slučajevi.
Dakle, rješenje je u očuvanju granica koje je islam odredio i u poimanju mahremijeta. Takve zločine je potrebno kazniti najoštrijim kaznama, naročito one koji su usmjereni na zlostavljanje djece. Osuđivanje islamskog poimanja mahremijeta nazivajući to „sputavanjem slobode“, te omalovažavanje islamskih principa mahremijeta u ime modernizma jeste neshvatljivo i izlazi iz domena zdrave savjesti. Ma ko i ma šta govorio, mi se trebamo držati svojih principa mahremijeta i upravo tim principima trebamo podučiti svoju djecu.
