Pokajanje kradljivca
U kasnim noćnim satima, neki kradljivac uđe u hambar Sejjida Tahe, k.s., te napuni vreću i pokuša da je stavi na leđa, ali mu ne pođe za rukom. I dok je on tako pokušavao, iza sebe začu glas: „Dijete moje, izgleda da ne možeš da podigneš. Treba li ti pomoć?“ Kradljivac se okrenu i iza sebe ugleda Sejjida Tahu, k.s., te ostade potpuno zbunjen. Sejjid Taha, k.s., mu uistinu pomože da podigne vreću na leđa, a potom mu reče:
“Dijete moje, ovo sada nosi, ali drugi put kada ti zatreba nemoj dolaziti noću nego dođi danju i kaži nam svoju potrebu.“
Te riječi osvijestiše kradljivca, pa on odmah spusti vreću i uhvati se za ruku tog Allahovog dosta. Učinio je tevbu i postao jedan od njegovih iskrenih murida.
Nasihat Abdullah-paši
U vrijeme slabljenja Osmanske države Mevlana Halid Bagdadi, k.s, je činio iršad i podsticao narod na bratstvo i međusobnu ljubav. U svojim pismima je često savjetovao upravitelje, pa tako jedne prilike napisa pismo i Abdullah-paši, kadiji vilajeta Akka. U pismu je kazao ovako:
„Kao prvo, znajte da je ovaj fekir obavezan da čini dovu, ponajprije za sultana – Allah, dž.š., ga sačuvao – zatim za vezire, emire, pa i kadije i muftije. Jer, popravljanje države i gradova ovisi o njima.
Rahatluk, spas i popravak Allahovih robova je s njima. Kada su oni dobri, to je korist i dobro za cijeli narod. Isto tako, njihovo kvarenje može da bude uzrokom kvarenja naroda.
Primanje dove ovisi o čistoći srca onoga ko je čini i sposobnosti onoga za koga se čini. Dove mazluma (onaj kome je učinjena nepravda) i bespomoćnih ljudi su poput strijela i imaju prednost nad mojim dovama. Mnoštvo je časnih hadisa koji nam kazuju da su dove mazluma primljene, pa makar oni bili i veliki griješnici. Između Allaha, dž.š., i dove mazluma nema perde.
Od Vas se traži da se pridržavate svijetlog Šerijata i da ispunjavate prava siromaha i naroda kojim upravljate. Ako tako budete činili, bićete podržani lijepim dovama, učinjenim u vrijeme kada se dove primaju.
Molim Uzvišenog Gospodara da Vas ne liši himmeta sadati kirama (plemeniti prvaci) i da Vas ne odvoji od Sunneta Sejjidu ‘l-Enama – svjetla svih tama, našeg Časnog Poslanika, s.a.v.s.
Most Abdurrahmana Tahija, k.s.
Prvak Nakšibendijskog tarikata, poznat pod imenom Šejh-Abdurrahman Tahi, k.s., probleme naroda je vidio kao svoje i trudio se da ih rješava. Primijetivši tako da stanovnici imaju poteškoće prilikom prelaska preko rijeke Murat, donese odluku da sagradi most i zajedno sa svojim halifama i muridima započe izgradnju.
To je kod naroda izazvalo poštovanje i povećalo ljubav prema šejhu. Neki su to izražavali riječima, a drugi su u znak zahvale slali cvijeće.
Na kraju, nakon mnogo truda i rada, most je završen, a Šejh-Abdurrahman Tahi, k.s., ode u mjesto Garzan, kako bi tamo proveo zimu. Te zime ljudi su se koristili mostom, međutim, u proljeće se desiše velike poplave i voda odnese most.
Kada je ta vijest stigla do Šejh-Abdurrahmana, k.s., on se mnogo rastuži i reče: „Izgleda da Uzvišeni Allah nije primio naš hizmet.“
Njegov halifa Fethullah Verkanisi, k.s., vidje koliko se šejh rastužio, pa reče: „Neka se naš šejh nimalo ne rastužuje, sljedeće godine ćemo napraviti još bolji.“ Ta njegova odlučnost i pristup hizmetu mnogo obradovaše šejha. Kasnije su ponovo napravili most koji je bio toliko lijep da je privukao pažnju osmanske uprave.
Dok ne popravimo nijet…
Sin Šahi Hazne, k.s., (Ahmed el-Haznevi) Šejh-Allauddin el-Haznevi, k.s., prenosi:
„Kada bi Šahi Hazne, k.s., nekome dao da uradi neki posao, a taj počeo da misli: „Kad šejh vidi urađeni posao, biće zadovoljan sa mnom i činit će dovu za mene.“, Šahi Hazne bi se odmah pojavio i ukorio ga za propust u poslu. A ovaj bi onda shvatio da u njegovom djelu ima rijaluka (pretvaranje) i kibura (nadmenost), te bi učinio tevbu što je uopšte i počeo posao sa takvim iskrivljenim nijetom.
Svaki put kada bi Šahi Hazne, k.s., vidio da neko od njegovih murida radi nešto što nije u skladu sa edebom, ukazao bi mu na to, ili otvoreno ili putem išareta, i tako bi ga sačuvao od činjenja edebsuzluka.“
Časopis Semerkand, br. 117, Latice ružičnjaka