Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (Fatiha, 5-7)
Mi se svakoga dana, odazivajući se naredbi Uzvišenoga Gospodara, nađemo pet puta u Njegovome prisustvu, učeći suru Fatihu na kijamu u namazu. Uzvišeni Gospodar od nas zahtijeva da dnevno, najmanje četrdeset puta, proučimo tu suru te da Ga zamolimo da nas uputi na “Put onih kojima je milost darovana”. No, mi to ne tražimo samo za sebe, već i za sve vjernike uopšte. Učimo sljedeću dovu: “Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (Fatiha, 5-7) Kolika je vrijednost te dove, vidimo iz toga koliko je često upućujemo; čak na svakome rekatu namaza! Pored toga, ta dova nam otkriva koliko je vjernik ovisan o Allahovoj, dž.š., pomoći i Uputi kako bi ostao stamen na Pravome putu. Prenosi se da su Ibn Džerir et-Taberi, rah., i Ibn Abbas, r.a., navedeni ajet protumačili na sljedeći način: “Uzvišeni Gospodaru, Ti nas učini od onih koji će biti stameni na Putu ispravnome. Ti nas bodri i podržavaj na putu tome.” (Taberi, Džami’u ‘l-Bejan, I/166) Prema razumijevanju šejhulislama Ebusu’uda Efendija, rah., postoji značenjska veza između prethodnog: “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!”, ajeta i sljedećeg, u smislu kao da Uzvišeni Gospodar pita roba kako da mu pomogne, a rob Mu odgovara: “Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (Fatiha, 5-7) (İrşad, I/17)
Ispravno postupanje u govoru i djelima
“Pravi put” koji se spominje u citiranim ajetima, mufessiri su razumjeli i protumačili kao:
- Allahova Knjiga – Kur’an Časni
- Allahova vjera – islam
- Poslanikova, s.a.v.s., praksa i praksa dvojice prvih halifa, r.a. Imam Taberi, rah., nakon što je naveo pomenuta značenja, veli: “‘Es-Siratu ‘l-mustekim’ u biti označava put koji je potpuno ispravan, bez ikakvih krivina.
No, u arapskom jezika ta riječ ima i preneseno značenje koje obuhvata svaku ispravnu riječ i postupak. Preče je prihvatiti mišljenje onih koji kažu da se u ajetu pomenuta sintagma koristi u prenesenome značenju. Shodno tome, prikladnije je da se ajet protumači na sljedeći način: Moj Gospodaru! Ti nas uputi na Put onih kojim si blagodati darovao i podari nam da budemo od onih koji ispravno postupaju i istinu govore.”
Ispravno postupanje u govoru i djelima
Shodno navedenome značenju, osoba moli Uzvišenog Allaha da joj podari uspjeh i omogući da slijedi put onih kojima je blagodat darovana, a oni su poslanici i vjerovjesnici, a.s., iskreni i istinoljubivi vjernici (siddikuni), šehidi, te oni pobožni i čestiti (salihuni). Takva osoba koja bude darovana blagodatima Pravoga puta, prihvata islam kao vjeru, vjeruje u poslanike i vjerovjesnike, a.s., čvrsto se drži Allahove, dž.š., Knjige, izvršava naredbe i kloni se zabrana, pridržava se uputa poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovih nasljednika Ebu Bekra, r.a., Omera, r.a., Osmana, r.a., Alije, r.a., i svih ostalih dobrih i čestitih vjernika. To je, dakle, ono što vjernici traže kada mole Allaha, dž.š., da ih uputi na ‘Pravi put’.” (Taberi, Džami’u ‘l- Bejan, I/166)
Put onih kojima je blagodat darovana
Počevši od Abdullaha b. Abbasa, r.a., pa preko ostalih mufessira, zapaža se tumačenje da je od intencija ajeta u kojem je spomenut Pravi put, podsjećnje na one kojima je blagodat darovana, a ti su poslanici, a.s., šehidi te dobri i čestiti vjernici. Navedeni ajet je protumačen 69. i 70. ajetom sure Nisa’: “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna.” U predanjima se spominje povod objave navedenog ajeta. Naime, jedne prilike je Sevban, r.a., jedan od drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., došao Poslaniku, s.a.v.s., sav blijed i iznemogao. Vidjevši ga u takvome stanju, upita ga Resulullah, s.a.v.s., šta mu se desilo, na šta mu odgovori: “Nije mi ništa, nisam bolestan. Jedino, kada nisam s tobom u društvu, jako te poželim te se poveća moja čežnja za tobom. Kada nisam s tobom, osjećam veliku prazninu i samoću. Pa mi, tako, na um padne i Ahiret; pa me strah obuzme da te tamo neću viđati, jer ćeš ti tamo na Ahiretu biti na visokome položaju, zajedno sa poslanicima, a.s. Ja, ako i uđem u Džennet, neću biti zajedno s tobom. Eto, to je ono što me rastužilo i dovelo u ovo stanje.”
Slučaj sa Sevbanom, r.a., je bio povod objave citiranog ajeta. (Kurtubi, Džami’, V, 271) Ajet tumači dovu spomenutu u Fatihi. Međutim, učenjaci se slažu da se, pored islama i imana kao krunskih Allahovih, dž.š., blagodati, pod blagodatima podrazumijevaju sva dobra djela koja vode božanskoj ljubavi i Njegovome zadovoljstvu. Iz navedenih ajeta se da razumjeti sljedeće: da bi čovjek bio na Pravome putu, potrebno je da se okiti ahlakom vjerovjesnika, a.s., šehida, i ostalih dobrih i čestitih vjernika; da bi mogao prispjeti u društvo takvih ljudi na dunjaluku i Ahiretu, potrebno je da slijedi upute Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., te da im se pokorava. Ko bude detaljno i na najljepši način sprovodio propise vjere te bio pokoran, kao nagrada bit će mu dato društvo tih robova, a kako li su samo oni divno društvo! Treba istaći i to, da se društvo tih najodabranijih robova kao nagrada, ne postiže putem dobrih djela, u smislu da su ona dostojna te nagrade. Ta nagrada nema protuvrijednosti. Ona je samo odraz Allahove, dž.š., milosti i dobrote: “Ta blagodat će od Allaha biti!” (Nisa’, 70)
Ukratko, svaki dan u svojim namazima, mi učimo sljedeću dovu za svoju braću vjernike: Gospodaru! Uputi nas na najispravniji put! Na put vjerovjesnika, šehida i dobrih robova. Daj nam da budemo u njihovome društvu na ovome, a i na onome svijetu. Mi priznajemo da mi tu blagodat ne možemo postići svojim djelima. Priznajemo da su sve Tvoje blagodati odraz Tvoga dobročinstva i dobrote!
Časopis Semerkand, br. 109, Riječnik Kur’ana
