Sejjid Taha, k.s., je bio amidžić Sejjid Abdullaha, k.s., uglednog halife Mevlane Halida Bagdadija, k.s. Nakon što je njegov amidža Sejjid Abdullah, k.s., preselio sa ovog svijeta, Sejjid Taha, k.s., preuzeo je hizmet iršada (odgajanja ljudi) u tekiji u blizini rijeke Hakkari.
Za vrijeme njegovog iršada halidijski tarikat proširio se na širokom području, od Anadolije do Irana, od Kafkaza do Bagdada. Navest ćemo samo neke od mudrosti Sejjida Tahe el-Hakkarija, k.s., koje su zapisali i prenijeli njegove halife i muridi:
Blago li se onome ko ponizi svoj nefs, a teško li se onome čiji nefs njega ponizi!
O ti koji neprestano u svome srcu uvećavaš nefsanske želje i prohtjeve! Obnavljaj svoj iman, ali nemoj ga obnavljati samo jezikom!
Koliko god da nevolje i tuga izgledaju teški, to su veliki nimeti za tebe. Najvrjedniji dunjalučki kapital, najslađa jela sa dunjalučke sofre, jesu poteškoće i neugodnosti – pa makar bili i gorki. Šta god da dođe od Uzvišenog Hakka, treba pokazati sabur i zahvaliti se. Žaliti se spram poteškoća i neugodnosti, znači suprotstavljati se Allahovoj, dž.š., volji. Zahvalnost olakšava teret poteškoće koja čovjeka zadesi, daje mu mir i sreću.
Ako se pitaš: “Da li me Allah, dž.š., voli?”, pogledaj u poslove i djela koja svakodnevno činiš. Ako se baviš pogrešnim ili nevažnim poslovima, znaj da nisi od voljenih robova! To ti je išaret (znak). Znaj i to da, ukoliko je rob od Allahovih, dž.š., dobrih robova, on je stalno zauzet hairli poslovima i djelima. Pripazite! Budite ponizni. Čuvajte se kibura. U suprotnom, bit ćete upropašteni.
Upitali su ga: “Šta znače riječi da čak i jelo i piće trebaju biti radi Allaha, dž.š.?”, na što je dao sljedeći odgovor: “Kada čovjek jede i pije, njegovo tijelo dobija snagu. Ta snaga može se potrošiti na dvoje: ili na ibadet i pokornost, ili na grijehe i nepokornost… Onaj ko svoju snagu troši na Allahovom, dž.š., putu, spasit će se patnje na Ahiretu i postići će veliku sreću. Ako neko troši svoju snagu na putu zla, pa takvom i priliči džehennemska patnja.
Najveći grijeh je nepokornost Gospodaru. Nema hajra niti od jednog posla učinjenog u gafletu–nemaru. Ako neko čini neki posao samo radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva, taj posao će mu osigurati najveću sreću. A svi poslovi i djela koje čovjek učini u zaboravu spram Uzvišenoga Gospodara, ništavni su i nemaju nikakvu vrijednost.”
Vatra fitne (smutnje)
Šejh-Muhammed Dijauddin, k.s., poznat pod nadimkom Hazret-i Sani, u Prvom svjetskom ratu bio je na borbenim linijama, zajedno sa svojim muridima. On je smatrao veoma bitnom dužnost okončanja fitne i sukoba koji su u to vrijeme vladali među muslimanima.
Pismo koje je, nakon izbijanja velike fitne, poslao jednom od uglednih plemena te oblasti, jedan je od najupečatljivijih primjera i pokazatelja koliki je trud ulagao za jedinstvo i dobrobit islamskog ummeta. Taj veliki evlija, nakon što mu je stigla vijest da je u sukobima stradao ugledni aga tog mjesta Esad, započinjući zahvalom i dovom, napisao je sljedeće riječi:
O prijatelji! Ništa se ne može mjeriti sa nagradom za poteškoće koje čovjeka snađu, a on ih dočeka saburom. Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: “One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekara, 156-157)
Uzvišeni Allah navedenim ajetima strpljivima obećava tri stvari:
- milost i veličinu
- u drugom ajetu, zbog toga što se u njemu nalazi harf “vav”, osim prvospomenute milosti i milost koja dolazi u značenju blagodati
- Uputu
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Onaj ko, kada ga neka nevolja snađe, kaže: ‘Mi smo Allahovi robovi i Njemu ćemo se vratiti!’, neće na svoja pleća natovariti teški teret te nevolje.”
Iz tog razloga, strpite se. Nemojte izazivati fitnu, nemojte rasplamsavati vatru! One koji su ubili vašeg agu prepustite Allahu, dž.š., Koji ih je stvorio. Allahova osveta je jako teška. On neće ostaviti ničiji hak (pravo) kod nekog drugog. Vi ne smijete slušati one koji žele da vas navrate na fitnu (smutnja) i fesad (nered). Ako želite uhvatiti ubice, bolje je da taj posao prepustite državi. Znajte da nas je mnogo rastužilo to što vam se desilo. Bojimo se da ne upropastite vaš Ahiret radi dunjaluka. Prokleti šejtan mnogo želi da se proširi fitna i fesad, i da se njihova vatra rasplamsa. Vi se čuvajte vatre koju on raspiruje! Mi vās smatramo časnim i pametnim ljudima. Vi znate da se neki od vaših komšija koji vam zavide i gaje mržnju prema vama u svojim srcima, raduju da padnete u vatru fitne. Budite jako oprezni zbog toga. Uz to, znajte da zbog vaših ubijenih, neće biti nimalo umanjen vaš ugled niti čast.
Ukratko, spas je u slijeđenju sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s. Neka je selam vama, vašoj rodbini i onima koji vas slijede!
Časopis Semerkand, br. 103, Latice ružičnjaka