Neki čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i upitao:
„O Allahov Poslaniče, koje je najvrjednije djelo?“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
„Najvrjednije djelo je lijepa narav.“ Čovjek zatim pređe sa desne strane pa opet upita:
„Koje je najvrjednije djelo?“, na šta Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovo reče:
„Lijepa narav.“ Nakon toga, čovjek pređe na lijevu stranu i ponovo upita:
„O Allahov Poslaniče, koje je Allahu, dž.š., najdraže djelo?“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Allahu najdraže djelo je posjedovanje lijepe naravi.“
Čovjek zatim priđe Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., s leđa pa upita:
„Koje je najbolje, najvrjednije djelo?“, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
„Zašto ne razumiješ? Najvrjednije djelo je lijep ahlak, da se ne ljutiš ni na koga, koliko god si u mogućnosti.“ (Munziri, et-Tergib ve ‘t-terhib, 3/405)
Najljepši ukras ovosvjetskog života je lijep ahlak. Sve dok je čovjek ukrašen tim ukrasom, on postupa u skladu sa fitretom (ljudska priroda). Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Poslan sam da upotpunim lijep ahlak.“ (Malik; Ahmed b. Hanbel)
Naša blistava vjera, islam, podučila nas je šta je to lijep ahlak. Čak i u našim ilmihalima, objašnjena je vrijednost lijepog ahlaka, a postupci suprotni lijepome ahlaku su pokuđeni. U prethodno navedenom časnom hadisu, lijep ahlak se karakteriše kao neiskazivanje ljutnje ni prema kome, čime je ukazano na jednu od konačnih koristi lijepog ahlaka.
Jasna vjera, islam, u svakom smislu je vjera lijepog ahlaka, vrijednosti i mudrosti. Ona se u potpunosti sastoji od lijepog ahlaka. Dakle, vjera i ahlak su dvije neodvojive komponente. Štaviše, posjedovanje lijepog ahlaka je rezultat imana i slijeđenja Pravoga puta. Dakle, ahlak je sastavni dio vjere i vrlo bitan pokazatelj imana.
Također, jedan od ciljeva koje želimo postići činjenjem ibadeta jeste lijep ahlak. Naši namazi, post, zekat i sadaka koju udjeljujemo, sve su to vesile (sredstvo) za postizanje potpunog ahlaka. Uzvišeni Allah, u Časnom Kur'anu kaže:
„Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno (…)“ (‘Ankebut, 45)
Budući da vrijednost svega biva očita tek u odsustvu istoga, isti je slučaj i sa lijepim ahlakom. Tek nakon što vidimo osobe ružnog ahlaka, shvatamo istinsku vrijednost lijepog ahlaka. Onaj ko se druži sa ljudima lijepog ahlaka i prisustvuje njihovim medžlisima i sohbetima, uplovio je u more milosti. U takvim medžlisima, njegov ahlak se oplemenjuje, te on zadobija stid i postiže vječni smiraj. Oni koji posjeduju lijep ahlak, ne ogovaraju druge i žele dobro svojoj braći u vjeri. Oni pomažu onome ko je poskliznuo i pružaju mu svoje ruke.
Uzvišeni Gospodar, u našoj presvijetloj knjizi, Časnom Kur'anu, kaže:
„Tako mi vremena – ljudi, doista, gube, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (‘Asr, 1-3)
Najočitiji znakovi lijepog ahlaka su posjedovanje stida i blagosti, iskazivanje ljubavi prema braći i bezuslovno pomaganje drugima.
U Časnom Kur'anu, Allah, dž.š., kazuje:
„Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Al-i ‘Imran, 134)
Naša uzvišena vjera podstiče nas na uspostavljanje ljubavi i poštovanja među ljudima. Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Kunem se Allahom u čijoj je vlasti moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali. A nećete istinski vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli.“ (Muslim; Ebu Davud)
Islam naređuje i preporučuje sve ono što podrazumijeva lijep ahlak, a svaki loš i ružan postupak karakteriše kao haram (zabranjeno) ili mekruh (pokuđeno). Svaki vjernik se mora kloniti poslova kojima bi nanio štetu ili nepravdu drugima. Vjernik treba držati datu riječ i ispunjavati svoja obećanja. On u svim poslovima treba biti pošten i uvijek govoriti istinu. Dužan je postupati pravedno i savjesno, i ne smije se odvajati se od istine. Vjernik nikada ne smije govoriti laži, treba se sa svima lijepo slagati i kloniti se samopokazivanja. On u svakom poslu treba imati lijepu namjeru i treba paziti kako na svoju vanjsku, tako i na unutrašnju čistoću. Treba biti čedan, strpljiv, ustrajan, hrabar i ponizan, te izbjegavati svako loše i ružno postupanje.
Uzvišeni Allah nas je stvorio zarad ispita. Na ovome svijetu, stvorio je dobro i zlo i ukazao nam je na ono što je ispravno i dobro. Za svako djelo koje učinimo na ovome svijetu, veliko i malo, dobro i loše, odgovarat ćemo na Ahiretu. Ukoliko činimo dobro, steći ćemo vječnu sreću, a ukoliko činimo loše, to će nas odvesti u propast.
U ovim teškim vremenima, lijep ahlak je najsigurnija luka. Ljudi zapadaju u različite smutnje. Loše osobine poput mržnje, zavisti i pohlepe, zamagljuju naš vid. Ljudi kao da su zaboravili na lijepe osobine. Blagost je u potpunosti pala u drugi plan, skinula se perda stida, a jezici su počeli izgovarati drske i grube riječi. Uši su se također navikle na ružne riječi, i skoro da je nestalo onih koji preporučuju istinu i strpljenje. Međutim, lijep ahlak je najviše potreban u takvom vremenu. Jer, lijep ahlak je preporučivanje lijepoga onome ko ružno govori, postupanje sa stidom spram bestidnog, te zatvaranje ušiju i srca za ružan govor i sve što je loše.
Baš kao i u svemu drugom, pa tako i u lijepom ahlaku, naš predvodnik je Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s. A Uzvišeni Gospodar se njemu obratio riječima:
„(…) Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.“ (Kalem, 4)
Stoga, ukoliko se želimo ukrasiti lijepim ahlakom, dovoljan nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i predvodnici koji slijede njegov put. Završimo dovom koju je naš Poslanik, s.a.v.s., stalno činio:
„Allahu moj! Kao što si stvorio lijepim moj lik, Ti uljepšaj i moj ahlak.“ (Ahmed b. Hanbel; Bejheki)
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Muhammed Mübarek Elhüseyni
Časopis Semerkand, br. 117, Uvodna riječ
