Uzvišeni Gospodar stvorio nas je na ovome svijetu kako bismo Mu robovali a preko Svojih pejgambera, a.s., ukazao nam je na granice u robovanju. Nakon vjerovanja u Allaha, dž.š., svaki rob treba da pazi na granice dobra i zla, nastojeći da se uvijek drži u granicama dobra i daleko od svakog zla. Drugi naziv za dobro i zlo jeste halal i haram.
Ono što je halal istovremeno je i sredstvo postizanja dunjalučke i ahiretske sreće. Nasuprot tome, harami ispunjavaju tamom i dunjalučki i ahiretski život. Ono na šta najprije trebamo obratiti pažnju kada su u pitanju halal i haram, jeste naša opskrba. Dakle, naša dužnost jeste da zarađujemo halal opskrbu, da jedemo ono što je halal, trošimo i koristimo stvari na halal način te da tokom cijelog života bježimo od harama kao što bismo bježali od krvoločnih zvijeri.
Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., obratio nam se sljedećim riječima:
“O ljudi! Niko od vas neće otići sa ovog svijeta prije nego što potroši svoju nafaku. Zato nemojte misliti da nećete dobiti ono što vam pripada. Bojte se Allaha i kada tražite nafaku od Allaha, tražite je na lijep način. Uzmite ono što vam je Uzvišeni Allah učinio halalom, a udaljite se od harama i ne približavajte mu se.” (Ibn Madždže, br. 2144; Hakim, el-Mustedrek, 4/325)
Halal zarada i halal lokma (zalogaj), direktno utječu na održavanje čistoće srca, kao i na ispravnost govora i ibadeta. Jedan od selef-i saliha (dobrih prethodnika), Jahja b. Muaz, rah.,ovako je rekao: “Ibadet i pokornost su jedna od Allahovih, dž.š., riznica. Ključ te riznice je dova, a zupci na ključu su halal opskrba.” Kako bi ono što jedemo bilo halal, svi naši prihodi trebaju biti halal, što zahtijeva da putevi stjecanja istih u potpunosti budu dozvoljeni. Zbog toga moramo biti iznimno oprezni po pitanju stjecanja opskrbe, bilo da je stječemo kroz trgovinu, zanatstvo, poljoprivredu, rad u fabrici, u javnim službama ili na bilo koji drugi način. Ni u kojem slučaju ne smijemo nanositi štetu drugome. Trebamo se držati što dalje od zabranjene trgovine i njenim posredstvom stečenog imetka, kao i svih puteva koji vode takvom trgovanju.
U suprotnom, zavaravamo sami sebe misleći da zarađujemo, a ustvari samo gubimo. Kada je Poslanik, s.a.v.s., upitan o tome koja je zarada najbolja, on, s.a.v.s., je dao sljedeći odgovor:
“Najbolja zarada je ona koju čovjek stekne vlastitim trudom, baveći se trgovinom u kojoj nema prevare niti bilo šta sumnjivo.” (Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/141; Hakim, el Mustedrek, 2/10; Hejsemi, Medžme’u’z-Zevaid, 4/62)
Pitali su jednog mudrog zata o tome koja je najbolja zarada, a on je rekao sljedeće: “Najbolja zarada na ovome dunjaluku jeste zarada koju rob stekne na halal način kako bi podmirio svoje potrebe, a zatim jedan dio te zarade odvoji za ibadete i višak podijeli za Ahiret. A najbolja ahiretska opskrba jeste širenje znanja i podučavanje ljudi znanju koje će im koristiti, činjenje dobrih djela koja će biti korisna na Ahiretu, i oživljavanje časnog sunneta našeg Poslanika, s.a.v.s.”
Taj isti zat bio je upitan i o tome koja je to najgora zarada, na šta je dao sljedeći odgovor: “Najgora zarada na dunjaluku jeste ona koju čovjek stekne na haram način, troši je na putu griješenja i ostavi je kao miraz osobi koja nije pokorna Uzvišenom Allahu. A najgora ahiretska opskrba je negiranje istine zbog zavisti i mržnje, te grijesi i loša djela koja budu uzrok tuđeg griješenja.” Jedan od cijenjenih ashaba, Muaz b. Džebel, r.a., ovako je rekao: “Na Sudnjem danu, svaki rob će sigurno biti pitan za četvoro te se neće pomaknuti s mjesta dok ne odgovori na sva četiri pitanja:
- Na kakve poslove je koristio svoju snagu i tijelo?
- Gdje i kako je proveo život?
- Da li je stjecao znanje i postupao po njemu?
- Gdje je zaradio svoj imetak i kako ga je potrošio?”
Jedan od velikana je rekao: “Ukoliko se kod trgovca ne nađu ove tri stvari, bit će ponižen i na dunjaluku i na Ahiretu:
- jezik, čist od troga: laži, ispraznih obećanja i zakletve;
- srce, čisto od troga: varanja, izdaje i zavisti;
- nefs, koji pazi na troje: klanjanje namaza u džematu, ne propuštajući džuma-namaz; provođenje određenog dijela dana u izučavanju znanja, makar samo onog koje se tiče trgovine, kako bi je mogao obavljati na ispravan način; te davanje prednosti Allahovom, dž.š., zadovoljstvu nad svim ostalim.”
Svaki posao je potrebno obavljati u skladu sa njegovim propisima. Isto tako, potrebno je poznavati vjerske propise vezane za halal i haram i obavljati posao bez odstupanja od istih. Onako kako je nužno poznavati propise abdesta, namaza, hadždža, posta i zekata, jednako je farz poznavati i propise stjecanja halal zarade.
U protivnome, kako ćemo razlikovati ispravno od neispravnog i halal od harama? Propisi naše blistave vjere obuhvataju svaki segment naših života. Zbog toga, vjernicima je prijeko potrebno da budu vođeni znanjem kako bi svoje živote izgradili na islamskim temeljima. Svaki musliman treba uložiti sav svoj trud kako bi postigao taj cilj. Ali, r.a., je rekao: “Kada trgovac ne nauči vjerske propise vezane za njegovo zanimanje, on zbog svog neznanja najprije počne uzimati kamatu. Nakon toga tone sve dublje i dublje.”
Omer, r.a., je rekao: “Neka se u našoj čaršiji ne bave trgovinom oni koji nisu stekli vjersko znanje.” Granice halala i harama jasno su definisane u našim knjigama. Povrh toga, ne trebamo se zadovoljiti samo čitanjem fikha i ilmihala, već po potrebi treba postaviti pitanje i saznati propise vezane za posao kojim se bavimo. U današnje vrijeme, ljudi odlaze na različite obuke kako bi stekli potrebno znanje u određenom zanimanju. Štaviše, tek nakon završenih obuka mogu tvrditi da su sposobni za određenu struku. Vjernik treba isto toliko pažnje posvetiti stjecanju znanja o šerijatskim propisima vezanim za posao ili struku kojom se bavi.
Ulema je usaglašena po pitanju toga da se hadis: “Traženje znanja je farz svakom muškarcu i ženi”, odnosi na stjecanje znanja vezanog za vjerske propise koji se odnose na trenutnu situaciju u kojoj se čovjek nalazi. Stjecanje takvog znanja je farz, a ono se realizuje sljedećim redosljedom: Svakom muslimanu je najprije potrebno znanje vezano za imanske i akaidske propise. Na drugom mjestu je stjecanje znanja o ibadetima sve do najsitnijih detalja te sprovođenje farzova, vadžiba i sunneta shodno stečenom znanju.
Vjernik je dužan poznavati i sve ono što kvari ibadete. Zatim treba usvojiti lijep ahlak te naučiti koje su karakteristike ružnog ahlaka, kako bi ih se mogao kloniti. Znanje koje će upotpuniti te tri vrste osnovnog znanja jeste znanje vezano za šerijatske propise koji se odnose na vjernikovo zanimanje. Jedini put stjecanja halal opskrbe jeste da prvo steknemo šerijatsko znanje vezano za profesiju kojom ćemo se baviti, te da ga potom primijenimo u praksi.
Trgovina koja je u skladu sa islamskim principima, uljepšava čovjekov život i povećava povjerenje među ljudima. Takva trgovina donosi bereket, povećava muhabbet i sprječava smutnju i zlo. Tokom historije, mnogi strani trgovci i putnici pisali su djela u kojima su hvalili trgovanje muslimana koje je doprinijelo procvatu islamskog svijeta. Štaviše, primjeran ahlak islamskih trgovaca igrao je veliku ulogu u širenju islama. Mu’min treba biti povjerljiv i pouzdan, a takav može biti jedino ukoliko poznaje šerijatske propise i primjenjuje ih.
Naša vjera naređuje nam ono što je dobro, kako za nas same, tako i za sve druge ljude. Na taj način, vodi nas ka dunjalučkom i ahiretskom blagostanju. Neka nas Uzvišeni Gospodar učini od robova koji razlikuju halal od harama, idu za halalom a bježe od harama. Uz Allahovu, dž.š., pomoć i podršku…
Časopis Semerkand, br. 103., Uvodna riječ
