Plodovi istikameta
U jednoj izreci Džunejd Bagdadi, k.s., kaže: „Tesavvuf je kuća, a Šerijat su vrata.“ To je definicija koja kratko, ali veoma jasno objašnjava put tesavvufa i naglašava da je to put koji ne prihvata kompromis kada je u pitanju slijeđenje Kur’ana i Sunneta.
Cilj tesavvufa je da vodi roba putem istikameta i učini ga postojanim na tom putu. Istikamet je ispravnost nijeta i djelā, usklađenih prema Allahovu zadovoljstvu, i zalaganje na putu stjecanja ahiretske opskrbe.
U vezi s tim Šah-i Nakšibend, k.s., je jednom od svojih odabranih murida Šejh-Jakubu Čerhiju, k.s., kazao:
„Istikamet se odražava u govoru, djelima i halovima (stanja). Jer, istikamet je stanje zahira i batina, blagodat koja čovjeka vodi ka vječnoj sreći. Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže:
‘Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki i govore: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’“ (Fussilet, 30)
Na putu istikameta (siratu ‘l-mustekim) su oni koji vjerujući izgovaraju svetu kelimu: „La ilahe illallah Muhammedun Resulullah: Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov Poslanik“ i ispunjavaju sve potrebne, batinske i zahirske, uslove.
Izgovaranjem i slijeđenjem tih riječi realizira se istikamet u zahiru. A istikamet u batinu proizilazi iz istinskog imana. Behauddin Šah-i Nakšibend, k.s., to stanje opisuje riječima:
„Batinski istikamet osoba zadobija nakon čišćenja srca od štetnih želja. Stanje onih koji su to postigli, Uzvišeni Allah obznanjuje riječima: ‘njima dolaze meleki…‘
Kada nastupi smrtni čas, dolaze im meleki milosti i govore: ‘Ne plašite se kazne, ne tugujte. Radujte se vječnom Džennetu.’
Potom će im ponovo reći: ‘Mi smo vaši prijatelji, i na dunjaluku i na Ahiretu. U Džennetu je sve što poželite. To je gostoprimstvo Allaha Milostivog Samilosnog.’ (Fussilet, 31-32)
Uistinu je Allah, dž.š., mnogo milostiv. Njegovom neizmjernom milošću rob će u Džennetu imati sve što poželi. A najveća radost i nagrada za Njegove odabrane robove biće gledanje u Allahovu ljepotu.
Ukoliko čovjek svoj zikr ne obavlja sa ihlasom (iskreno samo radi Allaha, dž.š.), neće postići korist. Štaviše, možda će na kraju biti suočen sa velikim strahom, jer, ako osoba govori ‘Allah’, a nemarna je spram Allaha, dž.š., i ne pazi na Njegove propise, bit će lišena Allahova prijateljstva, i na ovom i na budućem svijetu.“
Uslovi tesavvufskog puta
Prvi i osnovni uslov nakšibendijskog puta jesu ispravno vjerovanje i ispravna djela. Neispravnost u vjerovanju i djelima donosi propast na oba svijeta. Šejh-Fethullah Verkanisi, k.s., u jednom sohbetu ovako savjetuje kako da se spasimo te propasti:
Svako ko istinski želi da ide putem nakšibendijskog tarikata, najprije treba prekontrolisati svoje vjerovanje i uskladiti ga sa akaidom Ebu Hasana Ešarija ili Ebu Mensura Maturidija, rah. Ne treba slijediti niti jednog fakiha, muhadisa, mufessira, niti mutesavvifa čija su mišljenja u suprotnosti sa mišljenjem ta dva alima, bez obzira o kome se radilo. Jer te dvije škole, prihvaćene su od strane cijelog ummeta, i ulema ne pridaje značaj drugim mišljenjima.
Pogotovo treba biti oprezan kada su u pitanju mutesavvifi koji postupaju suprotno mišljenjima spomenutih učenjaka, a ajete i hadise tumače prema vlastitim otkrovenjima. Istinski tesavvufski alimi nas upozoravaju da ne slijedimo otkrovenja takvih osoba. Oni su radi Allahova zadovoljstva, oduvijek upozoravali na to. Uzvišeni Allah ih je učinio vesilom hidajeta, i oni se boje Allaha, dž.š., i strahuju da ne budu od onih koji su skrenuli s Pravog puta.
Nakon što murid popravi svoje vjerovanje, treba da usvoji potrebno znanje iz ilmihala, jednog od četiri hak-mezheba. Po pitanju razilaženja među učenjacima četiri mezheba postupat će po stavu koji ima najjače uporište. Jer u ovom tarikatu nije poželjno čak ni postupanje po olakšicama koje imaju čvrsto utemeljenje, pa kako onda da bude prihvaćeno postupanje po slabim i neutemeljenim stavovima.
Murid će dakle ispraviti svoje vjerovanje, naučiti ono što je potrebno da slijedi jedan mezheb, a potom početi sa čišćenjem srca. Tako će nastojati da postigne muhabbetullah koji će mu donijeti ihlas u djelima. A ako se pri tome pojavi određeni hal ili džezba, onda će to mjeriti prema akaidu i Šerijatu. Ako njegovo stanje odgovara akaidu i Šerijatu, neka se raduje i neka nastavi s tim. Ukoliko se pak kosi sa Šerijatom, odmah neka napusti to stanje i vrati se Allahu, dž.š., tražeći oprosta. U suprotnom, bit će zavaran istidradžom (iluzija) nefsa i šejtana.
