Jedan od tesavvufskih alima 20. stoljeća, hafiz Osman Bedreddin, k.s., u svojoj knjizi sačinjenoj od pisama, pod nazivom “Gulzar-ı Samini: Sohbeti iz Saminijevog ružičnjaka” o cjelovitosti vanjskog i unutrašnjeg svijeta kazuje sljedeće:
Jednog dana dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ležao na hasuri, Omer, r.a., je došao i vidio da su se tragovi hasure ocrtali na njegovom mubarek tijelu. Bio je pogođen takvim stanjem Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je počeo plakati od tuge. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ovo stanje je za nas dobro.” (Buhari, Tefsiru ‘l-Kur’an, 66)
Cijenjena braćo! Iako je Allahov voljeni Poslanik, s.a.v.s., na najvišem stepenu od svih vjerovjesnika, a.s., i uzrok stvaranja svijeta, njegove su noge oticale jer je mnogo činio ibadet. On, s.a.v.s., bio je najljepšeg ahlaka (Kalem, 4). Budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako postupao, zar je moguće da se mi ne trudimo? Zar se ne trebamo mnogo truditi kako bismo njemu bili pokorni i nutrinom i vanjštinom? Vanjska stanja Allahova Poslanika, s.a.v.s., su Šerijat, a njegova unutrašnja stanja su ma’rifet i hakikat. Vanjština Časnog Kur’ana je Šerijat, njegova nutrina je hakikat. Zar je moguće vjerovati u Šerijat a ne i u hakikat. I jedno i drugo su Allahova, dž.š., naredba. Onaj ko poštuje naredbe i kloni se zabrana islama, taj postaje ili “ pripadnik tevedždžuha” ili “pripadnik muvadžehe”.
Za one koji nisu niti u jednoj skupini, evlije kažu “Njih ne spominjemo.” Pripadnici tevedždžuha su sufije i odabrani mu’mini. A pripadnici muvadžehe su odabrani među odabranim, posjednici stepena ihsana, evlije. Trebamo znati da je istinska riznica ljubav. A Uzvišeni Hakk kaže: “…koje On voli i koji Njega vole…” (Ma’ide, 54) U drugom ajetu, Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti…’” (Al-i ‘Imran, 31) Ja ne znam šta prije dolazi od to dvoje, da li prvo On nas zavoli pa mi Njega ili ćemo mi Njega voljeti pa će On voljeti nas. Kako god bilo, mi trebamo sav svoj trud uložiti kako bismo iskazali ljubav i poslušnost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ibn Ataillah es-Skenderi, k.s., jedno vrijeme nikako nije vjerovao u to da je Ebu ‘l-Abbas el-Mursi, k.s., potpun (kamil) čovjek. Govorio je: “Šta je znanje doli zahirsko znanje, kakvo drugačije znanje može postojati?” Nakon nekog vremena rekao je: “Kad god sam se našao u medžlisu Ebu ‘l-Abbasa el-Mursija, k.s., shvatio bih suštinu. Shvatio sam da se ne može stići do cilja samo uz zahirsko znanje i vezao sam se za tog velikana. Nakon toga, započelo je moje duhovno putovanje.
Kada sam kasnije ispričao svoje stanje Ebu ‘l- Abbasu el-Mursiju, k.s., on mi je rekao: “Sve dok ste vjerovali da ne postoji druga vrsta znanja sem zahirskog, druga vrsta znanja nije Vam se ni predočavala. Kada ste se usmjerili na drugu stranu, onda ste shvatili da postoje i druge vrste znanja. Sada ste hvala Allahu, dž.š., na dobrom putu.” Dakle, ono što želim reći jeste da naš cilj i nijjet trebaju biti usmjereni na tu stranu (trebamo težiti i zahirskom i batinskom znanju). To je ono što nam je potrebno kako bismo postigli koristi na duhovnome putu.
Časopis Semerkand, br. 108, Mudrost
