Džezba je uzdizanje ruha i srca ka Allahu, dž.š., Njegovo približavanje roba Sebi. Džezba je Allahov, dž.š., dar čovjeku. Neko je može doživjeti jednom u četrdeset godina, neko nijednom, a neko bezbroj puta.
Prema definiciji tesavvufskih alima, postoje dvije vrste džezbe. Prva vrsta dzezbe je ona koja dolazi bez velikog napora i teškoće, a druga je ona koja dolazi uz napor i teškoću. Džezbom se smatra i stanje vedžda (zanos) koje podrazumijeva gubljenje svijesti. Vedžd i džezba su Allahove, dž.š., blagodati, a ne šejtanska varka. Takva stanja nastaju kao rezultat ljubavi i usmjeravanja srca ka Uzvišenom Allahu.
Primjer toga jeste i stanje unutrašnjeg ushićenja koje se kod čovjeka pojavi uslijed učenja Časnog Kur’ana. A onima koji ne osjećaju ushićenje i ne zaplaču dok uče Časni Kur’an, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pravite se da plačete.“ Onaj ko ne osjeti ushićenje dok uči ili sluša učenje Časnog Kur’ana, njegova ljubav je usmjerena ka stvorenjima, a ne ka Stvoritelju.
Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (Ra’d, 28)
Sva ta stanja, baš kao i strah i smiraj srca jesu stanja zanosa, odnosno džezbe. „Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Anfal, 2)
„Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“ (Hašr, 21)
Postoje mnoge predaje o stanjima vedžda koja su doživljavali pronicljivi robovi slušajući Časni Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava nas o stanju vedžda riječima: „Sura Hud i njoj slične sure su me osijedile.“ Sijede vlasi dolaze od tuge i straha. A tuga i strah, u određenom smislu, također imaju značenje džezbe.
Prema jednoj predaji, kada je Abdullah b. Mes’ud, r.a., pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., proučio 41. ajet sure Nisa’: „A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“, oči Allahova Poslanika, s.a.v.s., se ispuniše suzama, pa reče: “Dosta!“
Prema drugoj predaji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon što je proučio ajete: „Biće u Nas, doista, okova i ognja, i jela koje u grlu zastaje, i patnje nesnosne.“ (Muzemmil, 12-13), glasno viknuo i pao na zemlju.
Mnogo je plemenitih ashaba, r.anhum, i tabi’ina koji su slušajući Časni Kur’an dolazili u stanje vedžda. Neki bi uzviknuli, neki bi plakali, a neki bi padali u nesvijest. Štaviše, neki su na taj način i preselili.
Nesumnjivo, hakikat vedžda i džezbe poznaju samo oni koji su doživjeli takva stanja. Do njihove spoznaje ne može se doći čitanjem o njima ili imitiranjem. Nažalost, u današnjem vremenu, malo je onih koji doživljavaju istinske džezbe, iz razloga što je ustvari malo onih koji slijede istinski put tesavvufa. Razlog smanjenu džezbi jeste to što se tesavvuf pomiješao sa bid’atom i što sufije ne slijede usul i edeb Sadat-i Kirama (Plemeniti prvaci).
Časopis Semerkand, br. 112, Sohbet
