Dova evlije za namjesnika
Izuzev par pojedinačnih slučajeva, u svakom periodu Osmanskog Carstva, državni namjesnici su imali bliske veze sa Allahovim, dž.š., dostovima. Nema sumnje da je to proizilazilo iz njihove snažne duhovnosti i predanosti islamu. To također ukazuje na činjenicu da su učenjaci i velikani tesavvufa, oduvijek bili u hizmetu muslimanima i zajednici. Od njih su traženi savjeti i podrška po pitanju aktuelnih dešavanja u društvu.
U vrijeme namjesništva Davud-paše, u Bagdadu se pojaviše mnoge fitne. Počeše se širiti teorije i filozofije suprotne vjerovanju ehl-i sunneta. Davud-paša tada uputi pismo Mevlani Halidu Bagdadiju, k.s., i zatraži od njega savjet i dovu. On mu u pismu ovako napisa:
„Vaše pismo mi je donio Hajdarizade Sejjid Sibgatullah, moj veliki dost, i zjenica oka sadata nakšibendijskog tarikata. To što se unatoč visokom položaju i vlasti obraćate ovom fakiru (aludira na sebe), ukazuje na Vašu poniznost i skromnost, što je veoma lijepo. A kako i ne bi bila lijepa skromnost koja se nađe kod vladara ili vezira? Naročito kada je iskazana prema nekom ko je i sām nemoćan. Uistinu je čudno da neko poput Vas pita za savjet nekoga poput mene.
Neka Vas Allah, dž.š., uzvisi zbog te poniznosti i uvijek Vas čuva od oholosti. Neka poveća Vašu vlast i vrijednost, i obaspe Vas neizmjernim blagodatima. Uistinu je poniznost čast i ukras za vladara. A oholost je očito zlo.
Vi znate da istikamet (istrajnost na Pravom putu) vladara znači istikamet onih koji ga slijede. Kvarenje vladara znači pokvarenost naroda.
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., nam zapovijeda da činimo dovu za cijeli ummet. I zaista, sufije sa velikom pažnjom čine dove za pravedne vladare i sve muslimane.
Stoga, sve dok ste Vi iskreni u nijetu da štitite ljude i pomažete im, da uzimate u zaštitu jetime i udovice, imat ćete koristi od općih dova, u onoj mjeri kolika je Vaša iskrenost. Međutim, od danas, odazivajući se na Vaš zahtjev, i zbog dobročinstva prema siromasima, ako Allah, dž.š., dozvoli, za Vas ćemo činiti posebnu dovu.
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na Vas, na početku i na kraju svakog posla.“
Pismo predsjedniku
Jedan od poznatih nakšibendijskih šejhova, Ahmed el-Haznevi, k.s., poznat po nadimku Šah-i Hazne, boravio je u Siriji u vrijeme francuske kolonizacije i u vrijeme nezavisnosti Sirije. Nakon postizanja nezavisnosti, kao predsjednik države izabran je Šukru el-Kuvvetli.
Šah-i Hazne, k.s., mu je uputio pismo koje je i danas savjet i opomena svim vladarima:
„Dragi brate, znaj da je predsjednik u narodu kao srce u tijelu. Ako je srce zdravo, zdravo će biti i tijelo. Ako je srce bolesno, bolesno je i tijelo. Ispravnost predsjednika, rezultira ispravnošću naroda. A pokvarenost predsjednika, uzrok je kvarenju naroda.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ‘U čovjekovom tijelu postoji organ koji, ako je zdrav, zdravo biva i cijelo tijelo, a ako se razboli, razboli se i cijelo tijelo. Taj organ je srce!‘
Obzirom da je tako, s jedne strane se trebate radovati, a sa druge strahovati. Radujte se zbog toga što Vam je Allah, dž.š., darovao blagodat i stavio Vas na čelo ovog naroda. Radujte se toj blagodati, ali više se radujte muhabetu (ljubav) Onoga Koji Vam je podario tu blagodat. Jer, samo Uzivšeni i Veliki Allah je dostojan da se beskrajno voli. Da bi ta blagodat potrajala, uslov je da činite šukr (zahvala) Allahu, dž.š. Gospodar svjetova u Časnom Kur’anu kaže: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati.“ (Ibrahim, 7)
Nezahvalnost na blagodatima, uzrok je gubljenja blagodati, a zahvalnost vezuje blagodati i čini ih trajnim. Zahvalnost je zaštita za blagodati koje imamo, i put da dobijemo ono što nemamo. Allahu moj, utječem Ti se od gubljenja blagodati koje si mi darovao! Istinski šukr je činjenje onoga što Allah, dž.š., naređuje, napuštanje onoga što zabranjuje, korištenje svih dijelova tijela u pokornosti, i svjesnost da su sve blagodati dar od Uzvišenog Gospodara. Uz to, rob pored svega toga treba smatrati da obavezu šukra nije ispunio u potpunosti.
Strahovati trebate zbog toga što ste odgovorni za vjerske i dunjalučke poslove ovih ljudi. To je veliki teret. Neprestano se trebate preispitivati da li možete ili ne možete ispuniti tu tešku obavezu.
Da biste izvršili svoju dužnost, potrebno je da ispunite dva uslova. Prvi je da budete pravedni među ljudima, a drugi da slijedite časni Šerijat tj. da ispunjavate ono što je naređeno, a izbjegavate ono što je zabranjeno. Omer b. Abdulaziz, rah., od straha zbog te odgovornosti nije spavao ni noću ni danju. U periodu svoje vladavine nije se čak ni sa ženom sastajao.“
