Uzvišeni Allah kaže: „Ne poznaju Allaha kako treba (…)“ (En’am, 91), a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada biste vi istinski poznavali Uzvišenog Allaha, hodali biste po površini mora, a zbog vaših dova bi se planine pomjerale s mjesta.“
Postoje dvije vrste ma’rifetullaha (spoznaja Allaha, dž.š.); spoznaja znanjem i spoznaja halom (stanje). Znanje ma’rifeta je temelj i suština svih dunjalučkih i ahiretskih dobara.
Ono što je u svim stanjima i u svakom vremenu najvažnije za roba jeste spoznaja Uzvišenog Allaha, Koji je u Časnom Kur’anu kazao: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.“ (Zarijat, 56) Riječi „da Mi se klanjaju“ imaju značenje „da Me spoznaju“.
Većina ljudi, izuzev onih koji su odabrani da budu Allahovi, dž.š., dostovi, koji su se spasili od tmina dunjaluka, i koji su svoja srca oživjeli sa Allahom, dž.š., okrenuli su svoja lica od ma’rifetullaha. O tome Uzvišeni Allah kaže: „Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće (hazreti Omer, r.a.), kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi (Ebu Džehl)? (…)“ (En’am, 122)
Stoga, možemo kazati da je arif onaj čije je srce oživjelo sa Uzvišenim Hakkom, i čiji je sirr (tajna), posvećen samo Njemu Uzvišenom. Svako je vrijedan onoliko koliko ima ma’rifeta. Onaj ko nema ma’rifeta, taj nema ni vrijednosti.
Alim i arif
Islamski alimi, bilo da su u pitanju fakihi ili neki drugi, ma’rifetom nazivaju ispravno znanje koje ljudi imaju o Uzvišenom Allahu. A velikani tesavvufskog puta ma’rifetom nazivaju ispravni hal koji rob ima spram svoga Gospodara. Oni su još kazali da ma’rifet ima prednost u odnosu na znanje, jer, ukoliko nema ispravnog znanja, ne može se postići ni ispravan hal, a ispravno znanje samo po sebi nije isto što i ispravan hal. Drugim riječima, onaj ko nema ispravno znanje o Uzvišenom Allahu, ne može imati ni ma’rifetullah, tj. ne može biti arif. S druge strane, čovjek može biti alim, a da ujedno nije i arif. Oni koji nemaju dovoljno znanja o spomenutoj temi podijelili su se u dvije skupine i upustili se u beskorisne rasprave, pobijajući i negirajući jedni druge.
Uzvišeni Allah ti dao svaku sreću, ovo dobro znaj: Ljudi su se mnogo podvojili u mišljenju po pitanju ispravnog znanja o Uzvišenom Allahu i ma’rifetullaha. Mu’tezile kažu: „Ma’rifet o Uzvišenom Hakku bazira se na aklu (razum), nemoguće je da bilo ko, osim oštroumnih, posjeduje ma’rifet.“ Kada bi akl neminovno značio i ma’rifet, onda bi svaki oštrouman čovjek ujedno bio i arif, a svi ostali bi bili džahili (neznalice). Takva tvrdnja nije ništa drugo do nepoznavanje istine i inaćenje.
Druga skupina (kelamdžije) tvrde: „Izvor i uzrok ma’rifeta o Uzvišenom Hakku je istidlal (zaključivanje na osnovu dokaza). Nemoguće je da bilo ko, osim posjednika istidlala može imati ma’rifetullah.“ Neistinitost te tvrdnje jasno uočavamo iz primjera šejtana. Prokleti Iblis je jasno vidio Džennet i Džehennem, Arš i Kurs, i mnoge druge ajete i dokaze, ali svo to viđenje nije ga učinilo arifom niti mu je donijelo ma’rifetullah.
Uzvišeni Allah kaže: „Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali – oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio (…)“ (En’am, 111) Kada bi viđenje ajeta i nadnaravnih stanja, te zaključivanje na osnovu toga bilo dovoljno za postizanje ma’rifeta, Uzvišeni Allah bi ma’rifet (i iman) uvjetovao istidlalom i viđenjem ajeta, a ne Svojom voljom i željom.
Izvor ma’rifetullaha
Prema shvatanju ehl-i sunneta ve ‘l-džema’ata, ispravno znanje i viđenje ajeta nije uzrok, nego je sredstvo postizanja ma’rifeta. Jer, uzrok ma’rifeta su jedino Allahova, dž.š., pomoć, Njegova volja i lutf. Ukoliko ne bude Allahove, dž.š., pomoći, razum biva slijep.
Osim toga, osobina akla je i to da on ne može proniknuti čak ni u svoj bitak. Niko od posjednika razuma ne zna i ne poznaje suštinu akla. Pa kako onda da akl, koji ne poznaje čak ni sebe, spozna nekoga drugog? Isto tako, zaključivanje i razmišljanje na osnovu viđenih ajeta i dokaza, bez Allahove, dž.š., pomoći, dovodi do potpuno pogrešnih zaključaka. Svi poricatelji i oni koji postupaju po svome nahođenju posjednici su istidlala. Međutim, većina od njih nisu arifi.
Znaj da niko osim Uzvišenog Allaha robu ne može podariti Uputu, niti njegovo srce može otvoriti za islam i ma’rifert. On Uzvišeni je čist od svega onoga što o Njemu govore zalimi. Nemoguće je samo na osnovu dokaza i akla postići Uputu. Najočitiji dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: „A kada bi (nevjernici u Džehennemu) i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno (…)“ (En’am, 28) Kada je hazreti Ali, r.a., bio upitan o ma’rifetu, kazao je: „Uzvišenog Allaha sam spoznao sa Allahom. A sve mimo Allaha sam spoznao Allahovim nurom.“
Allah, dž.š., je stvorio tijelo i njegov život je povjerio ruhu. Stvorio je srce i njegov život preuzeo na Sebe (srce je živo zahvaljujući Njemu). Dakle, akl, kao što nije u stanju da oživi tijelo, nije u stanju da oživi ni srce. Uzvišeni Allah govoreći: „koji je bio u zabludi (mrtav), a kome smo Mi dali život“ naglašava da je On Taj Koji daje život i smrt, a potom dodaje: „Mi smo mu dali svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće.“ (En’am, 122)
U 22. ajetu sure Zumer Allah, dž.š., kaže: „Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? (…)“
U 7. ajetu sure Bekare je kazao da je On Taj Koji pečati srca: „Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove (…)“, a u 28. ajetu sure Kehf veli: „(…) I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili.“
Dakle, sve dok su pečaćenje i otvaranje srca u Njegovoj vlasti, nemoguće je da bilo ko ili šta drugo bude uzrok hidajeta (uputa) za roba. Sva stvorenja su samo sebebi, a bez volje Stvaraoca sebeba, niko nikoga ne može uputiti na Pravi put.
Ebu Husejin Nuri, rah., je rekao: „(Za srca) Ne postoji drugi dokaz o Allahu osim Uzvišenog Allaha. Znanje se stječe radi robovanja, a ne radi postizanja ma’rifeta.“
Uzvišeni Allah je Vlasnik svih dokaza i svih razuma, i On upravlja njima. Kada poželi, neko djelo učini dokazom nekome i njime mu pokaže put. A kada poželi, to isto djelo, nekome drugom učini zastorom od Sebe.
Po pitanju ma’rifetullaha, nije ispravno zadovoljiti se taklidom (oponašanje). Rob treba spoznati Uzvišenog Allaha sa Njegovim svojstvima kemala. A to neće moći ispravno realizovati bez Njegovog nadzora i pomoći. Uspjeh je od Allaha, dž.š., On nam je dovoljan, a kako je On divan Zaštitnik!
